Poštovana braćo i cijenjene sestre, ušli smo, po hidžretskom kalendaru, u mjesec rebi’u-l-evvel. To nam govori da smo ušli u veoma bitan mjesec za svakog muslimana, za svakog čovjeka koji je živio, koji živi i koji će živjeti na ovom dunjaluku. 

Naime, u ovom mjesecu se rodila najčasnija, najuzornija, najbolja, najpouzdanija, najpravednija, najiskrenija i najbogobojaznija osoba od kako Svijeta postoji. U ovom mjesecu se rodila, u najmračnijem dobu planete Zemlje od njenog postanka, zvijezda vodilja, koja je ukazala, i koja i dan danas ukazuje na Ispravni i Jedini put.  Rodio se Muhamed, a.s., voljom Milostivog da bude "hodajući Kuran", uputa i opomena cijelom čovječanstvu. Njegova svrha je bila da dostavlja, obavještava, objašnjava i upućuje na Allahove znakove (ajete), nama ljudima, griješnim bićima.

  Ovaj mjesec nam je od velike važnosti zato ćemo i posvetiti nekoliko hutbi kako bi se podučili djelima našeg uzornog poslanika Muhameda, s.a.v.s. jer  ovdje u Trebinju nismo u prilici da organizujemo, u ovo doba ni mevlude, niti neke druge manifestacije, koje se, tradicionalno, organizuju širom Bosne i Hercegovine i dijaspore. Nažalost, u ovom dijelu godine, imamo tek desetak muslimana prisutnih u safu i nešto malo putnika. Molimo Uzvišenog Gospodara da nam poveća broj džematlija i u zimskom periodu, kako bismo bili u stanju da to, akobogda, u budućnosti uradimo.

Svaki musliman zna ili je do sada trebao naučiti da u vremenima, kada ljudi prevrše svaku mjeru, kada od života naprave pakao, kada izopače moralne vrijednosti, kada unište svaki vid dobra, tada Allah, dž.š., pošalje određenom narodu poslanika, da stanje takvog naroda promjeni. Znamo da su u svetopovijesti postojali Adem, a.s., Nuh, a.s., Ibrahim, a.s., Isa, a.s. i mnogi drugi, koji su imali za cilj da promjene jedno društvo u određenom vremenu. Međutim, Allah, dž.š., zatvara koverat objava i stavlja univerzalni pečat na nju, u vidu Muhameda, a.s., kao zadnjeg u lancu poslanika i objava. I kao takav ima specifično poslanstvo i misiju koja uključuje čitavo čovječanstvo. 

I baš u momentima kada je svijet bio na vrhuncu svoga nemorala. Kada su se ženska djeca zakopavala živa, kada su djeca od očeva svojih nasljeđivali žene, kada žene nisu imale apsolutno nikakvih prava, kada se vjerovalo u kipove i kada se ubijalo bez ikakvog razloga, Allah šalje čovječanstvu čovjeka koji će biti nezir griješnicima, a rahmet bogobojaznim. Čovjeka koji će promjeniti cijeli svijet, i ostaviti tragove u svim civilizacijama, pa tako i u savremenom dobu. 

U suri Ali Imran se kaže: "Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti'".  Slijeđenje Poslanika, a.s., je put do ljubavi Allaha, dž.š. Ova ljubav se iskazuje ponašanjem i djelovanjem u skladu s onim što je Poslanik, a.s., oporučio u, danas nama, veoma pristupačnim hadisima. I zaista ne vidim drugačije iskazivanje ljubavi koja se spominje u ajetu: "Ako Allaha volite…"

Život Muhameda, a.s., nama muslimanima treba da bude priručnik za svakodnevnicu. Svaki njegov korak slijediti treba jer on nije koračao po hiru svome, a primjenjivati njegova djela, govor i oporuke je spas i u savremenom društvu - brzom i tehnološki iznimno naprednom, koji iziskuje svaku sekundu organizovanu bez ikakve greške.

Analizirajući općepoznatu i svakodnevnu situaciju u našem okruženju, dolazimo do zaključka da moramo biti svijesni problema i uzroka problema, a već znamo da riješenja se kriju u životu Muhameda, a.s., jer je on posljednji poslanik – pečat poslanstva, i takav, on je opomena cijelom čovječanstvu.

Zato uzmimo neke poruke Muhameda, a.s., koje su nam neophodne da ih shvatimo i primjenimo u današnjem vremenu:

  1. Mijenjanjem sebe činimo svijet boljim (mijenjamo svijet). Iz dana u dan sve više čitamo i gledamo one koji mijenjaju situaciju u svemiru, Siriji, u SAD-u, u Sjevernoj Koreji, u vladi, u parlamentu, a veoma malo onih koji se posvećuju svojoj lokalnoj zajednici. Lokalnu zajednicu možemo promjeniti samo ukoliko promjenimo sebe. Disciplinirano kontrolisanje i pokora nefsa - "Tako mi duše koja sama sebe kori" (Kuran) - je ključ transformacije sredine u kojoj živimo. Kada ljudi prihvate naša djela kao pouzdana, sama lokalna zajednica će se podići na viši nivo, koja je temelj stabilne države. Ne zaboravimo da su svi ljudi, za koje smatramo da su nepravedni i korumpirani, a sjede na bitnim foteljama izašli upravo iz našeg društva, da ih je naše društvo izrodilo. 
  2. Redajmo prioritete. Gušimo se u neorganizovanosti i razjedinjenosti, a glavni uzrok leži u loše poredanim prioritetima. Poslanikov život nas uči da moramo biti taktični, precizni, sveobuhvatni, pravedni i da nikako ne živimo bez određenog cilja, zbog kojeg će život dobiti istinsku svrhu. Džemati i njihove džamije na periferiji BiH se, nažalost, polahko gase: nema života, nema ljudi, nema povratnika, jednostavno nema organizacije. Sistem nas uči da najbolje ljude postavljamo na najbolja mjesta, a to je suprotno riječi i djelu Poslanika, a.s. Pa zar Poslanik, a.s., nije bio najbolji među hodajućim, a poslan je tamo gdje je najpotrebniji, u sredinu koja zahtijeva plemenitost i odgovornost?! Jedino on je mogao napraviti zdravu i mnogobrojnu zajednicu, a sjetimo se da je krenuo sam. Samo ovakva logika može dovesti do preporoda određenih sredina, koje naizgled ne nude puno, ali, u kojima leži potencijalno bogatstvo.
  3. Izgradimo vjeru, pravednost, empatiju i ljubav prema drugom. U ovom vaktu, gdje je borba za preživljavanje, za posao, za koru hljeba, profesor profesora, kolega kolegu, imam imama, funkcioner funkcionera, brat brata, mora, najzad, početi voljeti, cijeniti i poštovati. Ashabi su bili najbolja generacija samo zato što su, nadahnuti Muhamedovim prisustvom, bili kompaktni u sihronizovanom djelovanju. Svako je radio svoj posao, maksimalno odgovorno, a u isto vrijeme cijenio, poštovao i volio jedan drugoga. Na tim temeljima, a drugačije nije moglo, je izgrađena jedna civilizacija, koja utemeljila islamski identitet na čitavoj zemaljskoj kugli. Dovoljno je da ovu poruku Poslanikova života usvojimo u ovom mjesecu, i da počnemo koračati zajedno, jedinstveno i odgovorno sa zajedničkim ciljem.

Molim Allaha, dž.š., da nam učvrsti vjeru. Pomogne onome kome treba pomoć, olakša onome kome treba olakšica, opomene one koje ne vide i ne čuju, udruži razjedinjene, podari siromahu, oplemeni bogate i da sačuva sve ljude ovog svijeta od iskušenja. Molim Allaha, dž.š., da istinski volimo Muhameda, a.s., radi Njega Uzvišenog.

 

Autor: Sadmir ef. Mustafić

trebinjski imam i sekretar Medžlisa IZ Trebinje



ILUSTRACIJA/MIRNES FOTO/Duhovnost

Careva (Hungarija) džamija u Trebinju

Podigao ju je Osman-paša Resulbegović na ime sultana Ahmeda III (1703—1730) Sagrađena je 1132. (1719) godine, što se vidi iz natpisa (samo godina) uklesanog na šerefi munare. Gradili su je dubrovački majstori, o čemu govore dokumenti Historijskog arhiva u Dubrovniku. Predanje kaže da je sagrađena iz nužde, nakon što su uskoci koncem 17. stoljeća zapalili džamiju u Policama i kada je Trebinje ostalo bez ijedne džamije. Još se priča da je sagrađena od kamena koji je donesen sa zgarišta srušene džamije u Policama. Porušena je u ratu 1993. godine, te je sredstvima Trebinjaca obnovljena i svečano otvorena 3. avgusta, 2014.