Osvrti

U islamskim izvorima koje smo konsultovali ne postoje nesporazumi unutar islamskog pokreta, pa ni nesporazumi između Halida ibn Sa'ida i Allahova Poslanika o kome Montgomeri Watt iscrpno govori.  Što se tiče pritisaka kojima su prvi muslimani u Mekki bili izloženi Watt i ovdje ne prihvata mišljenje islamskih istraživača. Postojali su pritisci, ali ne onakvi kako ih predstavljaju islamski izvori. Moguće je da je kapital Ebu Bekra od četrdeset hiljada dirhema pao na pet hiljada zbog ovoga pritiska, a ne zbog otkupa robova muslimana kao što tvrdi Ibn Sa’d u Tabakatima. Watt i dalje tvrdi da je ovaj pritisak bio ograničen. Pitamo se onda zašto su muslimani napustili rodnu grudu i krenuli u Abesiniju? Mučenja su bila svakodnevna. Sjetimo se samo kako su pagani mučili Ammara i Sumejju, pa će nam sve biti jasno. Tačna je konstatacija Ibn Sa’ida da je imetak Ebu Bekra pao na niske grane zbog otkupa robova, a ne zbog ekonomskog pritiska pagana. 

HALID IBN SA’ID

Ključna osoba u nesporazumu unutar islamskog pokreta bio je, prema Motgomeriju Wattu, Halid ibn Sa'id, a on je jedan od onih koji su prvi prihvatili islam. U nekim predajama on je bio peti musliman u Mekki. Zbog nesporazuma sa Poslanikom, ističe Montgomeri Watt, otišao je sa porodicom u Abesiniju i tamo se od svih iseljenika najduže zadržao. 

Vratio se sa grupom iseljenika sedme hidžretske godine i bio aktivan učesnik u svim pohodima Allahova Poslanika. Učesnik je Hajbera; i trijumfalnog ulaska Poslanika u rodni grad, zatim napada na muslimane prikom povratka Poslanika u Medinu na Hunejnu i Taifu i konačno bio je u pohodu Poslanika na Tebuk, sjeverni dio Arabijskog poluotoka. 

Imenovan je od strane Poslanika u sakupljanju zekata, a bio je i pisar objave Allahova Poslanika. U vremenu Ebu Bekra, prvog halife iz grupe hulefa-i rašidina predvodio je vojsku u tzv. ratovima odmetništva. Poginuo je kao šehid u sukobu poznatom kao Jevmu Edžnadejn u Palestini (Ibn Hadžer, Al-Isabe, 1/406). 

MAGLOVITI MONOTEIZAM

Kada je Poslanik javno počeo da poziva u islam, njegov narod se nije distancirao od njega niti se suprotstavljao njegovu pozivu sve dok nije počeo napadati njihova božanstva. Tek tada su se okrenuli protiv njega i izrazili mu svoje nezadovoljstvo, osim onih koje je Allah počastio islamom, a oni su bili u vrlo malom broju. 

Montgomeri Watt napominje da Muhammed nikada nije ni pokušao da napadne njihova božanstva unutar Kabe, već samo božanstva koja su se nalazila izvan Kabe u svetilištima u predgrađu Mekke i njene bliže okoline. U tom smislu Montgomeri Watt kaže:

Mahammedova izvorna poruka nije predstavljala kritiku paganizma. Njegovo vjerovanje u Mekki ne razlikuje se od vjerovanja Arapa u Nahli i Taifu. Njegov monoteizam je bio maglovit u smislu da se nije oštro suprotstavio politeizmu.  

Ako se Kur’an nije oštro suprotstavio politeizmu pa šta onda treba da znače slijedeći kur'anski ajeti:

I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate - bićete gorivo u Džehennemu, a u Džehennem ćete doista ući. Da su oni bogovi, ne bi u Džehennem ušli, i svi će u njemu vječno boraviti, u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosna neće čuti (Al-Enbija', 98-100). 

Kada te vide nevjernici samo ti se rugaju: „Je li to onaj koji vaše bogove huli?“ A oni sami ne vjeruju kad se spomene Milostivi (Al-Enbija’, 36). 

Da li je u slijedećim kur’anskim ajetima prisutan magloviti monoteizam o kome Montgomeri Watt priča?

Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: „Ovo je čarobnjak, lažov! Zar da on bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” i oni ugledni između njih rekoše: „Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se uistinu nešto veliko hoće!” (Sad, 4-6). 

I prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: „Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!“ (Al-Enbija', 25). 

Nijedna kur’anska sura u mekkanskom periodu objave nije objavljena, a da u njoj nije spomenut apstraktni monoteizam. Osnovna ideja od samog početka objave bila je ideja monoteizma, a ta ideja nije nastala postupno, kako to tvrdi Montgomeri Watt i drugi orijentalisti. 

KUR'AN – DEROGACIJA, A NE REVIZIJA

Odnos islama prema kršćanstvu u startu je bio dobar. Islam nije ni pokušao da negira ideologiju kršćanstva. Međutim, u daljem razvoju stav islama se mijenja. To zbog toga što je došlo do političkog i vojnog sukoba sa arapskim plemenima koja su na sjeveru poluotoka prihvatila kršćanstvo, ističe Montgomeri Watt. 

Otuda on smatra da su mnogi kur’anski ajeti koji su objavljeni u prvom medinskom periodu, a koji se odnose na jevreje i kršćane u osnovi bili objavljeni zbog jevreja. To su ajeti iz druge, treće i pete kur’anske sure (2/105-111, 114-120; 3/60-67; 5/18-21, 51-56). Postoji otuda velika sumnja da su ovi ajeti naknadno revidirani kako bi se mogli primijeniti i na kršćane, ističe Watt. 

Kur'an, po njemu, dopušta reviziju i krivotvorenje, jer on nije Objava već djelo Muhammeda. U islamskoj literaturi nigdje se ne govori o reviziji Kur’ana, već samo o derogaciji, a i to je kod nekih istraživača upitno. Čini se da je Watt ovdje mislio na derogaciju, a ne na reviziju. Nash na engleskom jeziku ima značenje abrogacije, a ne revizije. Tako je ovaj termin preveo A. J. Arberi u svome prijevodu Kur’ana:

And for whatever verse Wi abrogate or cast into oblivion, We bring a better of the like of it, knowest thon not that God is powerful over every thing? (Arberry, The Koran interpreted, l/41).

Mi nijedan propis ne promijenimo , niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može? (Al-Beqare, 106). 

Inače, Arberi je na Kembridžu bio šef Katedre za arapskoislamske studije i jedan od onih koji su se specijalizirali u arapskom jeziku. U razgovoru sa Mustafom al-Siba'ijem kaže:

„Mi orijentalisti često činimo velike greške u našim studijama u vezi sa islamom. Mislim da ne bismo trebali zalaziti u ova područja jer ste vi, muslimani, meritorniji od nas u tim istraživanjima.“ (al-Siba'i, Orijentalizam i orijentalisti, 129 u prijevodu Nezira Halilovića).

Montgomeri Watt je očito pravio velike greške pišući biografiju Muhammeda, a.s. Te greške su vidljive i kada je riječ o Kur'anu kao posljednjoj objavi. Tendenciozno i neobjektivno je pisao o Poslaniku i objavi Kur'ana.

 

Autor: dr. Jusuf Ramić