Razgovor s obrazovanom i inspirativnom osobom prirodno vodi ka oduševljenju i intelektualnom uzdizanju osobe koja je bila sudionik te konverzacije. Isto važi i za čitanje određenog štiva koje zadivljujuće drži pažnju čitatelja. Indikativna je činjenica da mnogi muslimani danas u svom namazu, koji je direktni razgovor sa Uzvišenim Allahom, ne doživljavaju duhovno uzdizanje niti je isti poprište obnove srčane veze sa Stvoriteljem. Također, čitanje ili učenje Kur'ana je prisutno kod mnogih vjernika, ali je mali broj onih koji ajetima u Božijoj Knjizi bivaju zapanjeni snagom poruke i motivisani na njihovu primjenu u praktičnom životu. Naravno, razlog tog indiferentnog odnosa i blijedog utiska koji čin namaza ili učenja Kur'ana (ne) ostavlja na nekoga, ogleda se isključivo u pristupu tog pojedinca koji nije svjestan ni pred Kim u namazu stoji, niti Čiju Knjigu čita. Jedan od principa koji trebamo unositi u svoje društvo jeste svijest da sve ono što Gospodar u Kur'anu akcentira treba imati težinu i značaj u našim životima. Kada su upitali Muhameda Ikbala koji savjet mu je najviše u životu koristio, rekao je da je to savjet njegovog oca: „Sine, uči Kur'an kao da se tebi objavljuje!“ Samo onaj ko u Kur'anu traži sebe kako bi mijenjao sebe može popravljati druge oko sebe. 

Ljubav je pokretačka snaga

Svjesni da je ljubav pokretačka snaga i jasan pokazatelj prihvaćenosti od strane nekoga, vjernici bi u Kur'anu trebali tražiti sve ono što upućuje na Allahovu ljubav. Ta ljubav je ono što vodi dobru i na ovom i na Budućem svijetu. Gospodar ima više Svojih imena, a jedno od njih je El-Vedud (Onaj Koji voli). Učenjaci kažu da je ovo jedino Božije ime koje ima povratno značenje, jer Allah jeste, naprimjer, El-Halim (Blag) prema čovjeku, ali čovjek to ne može biti prema Njemu; On jeste El-Aziz (Moćni) u odnosu prema čovjeku, ali čovjek to nikada ne može biti prema Njemu. Jedino ime i jedina osobina koju čovjek može „uzvratiti“ Uzvišenom jeste ljubav. Vjernik koji želi Allahovo zadovoljstvo traži u Kur'anu osobine onih koje On Uzvišeni voli kako bi sebe uvrstio među te odabrane kategorije. 

Osam je kategorija ljudi za koje Allah kaže da ih voli. Ovaj kratki rad ima za cilj dati hronološki presjek tih kategorija i sugerisati na važnost ovog redoslijeda. 

Prva od tih osam kategorija koja se spominje u Kur'anu jesu muhsinin (dobročinitelji, oni koji upotpunjavaju svoje poslove). Allah kaže: „I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite - Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.“ (El-Bekare 195) Na još četiri mjesta u Kur'anu, ukupno dakle pet puta, spominje se da Allah voli ovu vrstu ljudi. U ovom ajetu kontekst nam govori da se radi o podsticanju na udjeljivanje i čuvanju od samodestrukcije. Muhsin je onaj ko posjeduje ihsan, a ovo znači obožavati Allaha kao da ga vidimo, jer ako mi Njega ne vidimo, On vidi nas. Također, ihsan etimološki u arapskom jeziku označava i itkan, perfekcionizam i kvalitetno ispunjavanje zadataka. Najteže je čovjeku biti Allaha svjestan kada dođe do imetka i kada mora udijeliti nešto od dunjaluka kojem je većinu vremena predan. S druge strane, konstruktivno usmjerene obaveze čovjeka će udaljiti od nesretnog života. Zato Gospodar kao prvu kategoriju onih koje On voli spominje one koji su svjesni da ih On vidi i koji žele kvalitetno urediti svoje odnose prema svemu čime su zaduženi, a najveće zaduženje je spoznati Gospodara. 

Realizacija naše vjere

Kao drugu i treću kategoriju onih koje Uzvišeni voli Kur'an spominje u 222. ajetu sure el-Bekare one koji se kaju i mnogo čiste. Tevabbin (pokajnici) su oni kojima je kajanje svakodnevnica, a mutetahhirin (koji se čiste) oni kojima je čistoća način života. Prvi korak koji čini osoba koja odluči biti usmjerena u svome životu slijedeći visoku ambiciju jeste skidanje utega grijeha iz prošlosti, kao i duhovno-fizičko čišćenje. Student koji odluči biti posvećeniji fakultetu odmah nakon toga pospremi svoju sobu kako bi imao ambijent u kojem može organizirati svoje obaveze. Priznati svoje pogreške i očistiti se, iznutra i izvana, put je onih koji koračaju ka Allahovoj ljubavi. Odmah nakon toga moraju se jasno usmjeriti kojim putem žele doći do svog cilja i zato je, hronološki gledajući, sljedeća kategorija onih koje Allah voli spomenuta u 76. ajetu sure Ali Imran: muttekin (bogobojazni). Mnogo je definicija takvaluka, od svijesti o Allahu do čuvanja od grijeha, ali suština je u tome da je takvaluk „biti tamo gdje je Allah naredio da se bude, a ne biti tamo gdje je zabranio da se bude.“ Zbog toga je takvaluk realizacija naše vjere kroz djela. Na tri mjesta u Kur'anu Gospodar spominje da voli muttekije i svaki put je to u kontekstu ispunjavanja svojih obaveza i iskrenog odnosa prema drugim ljudima. Kao da nam se poručuje da iskrenu vjeru neumitno moraju primijetiti i potvrditi ljudi oko nas. 

Na tom putu neće biti jednostavno, pa je zbog toga sljedeća spomenuta kategorija onih koje On voli sabirin (strpljivi): „Allah izdržljive voli.“ (Ali Imran, 146) Strpljenje se ogleda u čuvanju od grijeha, ustrajnosti u dobru i zadovoljstvu s Božijem određenjem. Oni koji budu strpljivi ući će u Džennet bez polaganja računa, jer su takvi svoj ispit na ovom svijetu položili. Strpljivost na Allahovom putu će polučiti osjećaj povjerenja u Gospodara i zadovoljstvo sa svakom životnom situacijom bez obzira koliko teško neko iskušenje bilo. Zbog toga sljedeća kategorija onih koje Allah voli jeste mutevekkilin (oni koji se na Njega oslanjaju): „A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Ali Imran, 156) Tevekkul je kada čovjek uradi sve što je do njega, pa se onda preda srcem Allahu kao da ništa nije uradio. Ovakve osobe Allah voli, ali ovakav stepen je plod stalnog jačanja povjerenja u Stvoritelja. 

Kao sedma kategorija se spominju muksitin (pravedni), u 42. ajetu suru Eduhovnost2l-Maide. Kur'an tri puta spominje da Allah voli pravedne, a čak dva puta u kontekstu gdje se spominju nemuslimani. Kao da nam se poručuju da pravednost zasnovanu na vjeri posebno moraju svjedočiti oni koji i ne znaju za Allaha. Nemoguće je da čovjek ostvari osobinu pravednosti bez da se prije toga duhovno ne izgradi i samo na Allaha oslanja, jer biti pravedan znači nekada suditi protiv bližnjih, pa i protiv sebe, a to mogu ostvariti samo oni kojima je Gospodar oslonac. 

Ajet koji opisuje posljednju, osmu, kategoriju glasi: „Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Es-Saff, 4) Allah voli jedinstvo, čvrste safove i združena srca. Ovaj redoslijed ajeta nas uči da proces uspjeha na društvenom planu ide od pojedinca koji se oplemeni osobinama koje Allah voli. Zar je moguće imati jedinstvo u džematu, društvu i zajednici ukoliko ono nije zasnovano na vrijednostima koje Allah postavlja kao zadatak onima koji traže Njegovu ljubav?

Tek kada čovjek podigne svoje ambicije, pokaje se Allahu i očisti, počne činiti dobro i biti strpljiv na tome, oslanjajući se na Allaha bez obzira na izazove, bude pravedan prema svima - tada će Allah dati da zajednica bude poput bedema kojem neprijatelji ne mogu prići i nauditi. Deklarativno je lahko govoriti da čuvamo i stremimo ka jedinstvu, ali je možda po tom pitanju istinski dobronamjeran samo onaj ko se svakoga dana preispituje da li pri sebi ima osobine dostojne Allahove ljubavi?!

Autor: Ammar Bašić