A'ma l-besar (slijep)

'Abese ve tevella en džaehu l-a'ma ... On se namrštio i okrenuo zato što mu je slijep čovjek prišao ... ('Abese, 1-2).

U drugom ajetu ove sure naši prevodioci, kako oni koji su prevodili izravno s arapskog jezika tako i oni koji su prevodili posredstvom nekog drugog jezika, upotrijebili su imenicu umjesto pridjeva, slijepac umjesto slijep čovjek.

Tako kod Korkuta, Durakovića i dr. čitamo: On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao ... Mlivo je, također, u prijevodu ajeta upotrijebio izraz slijepac, neznalica, a ne slijep čovjek. On u fusnoti navodi da je Poslaniku, dok je bio u razgovoru sa aristokratima iz plemena Kurejš, prišao Abdullah b. Ummi Mektum, poznati ashab, slijepac ... Jedini izuzetak među našim prevodiocima Kur'ana jeste hafiz Sejjid Zenunović koji je u prijevodu ovoga ajeta upotrijebio pridjev, a ne imenicu, slijep čovjek, a ne slijepac. (Zenunović, Prijevod Kur'ana, str. 450; O. Nakičević). 

Arapski istraživači kur'anske leksike (Muqatil ibn Sulejman, Damagani, Ibn al-Dževzi i dr.) jedinstveni su u stavu da se ovdje radi o pridjevu, a ne o imenici. Ragib al-Isfahani je (Mufredat, str. 360) izričit da se izraz al-a'ma odnosi na onoga koji nema očinjeg vida (iftiqadu l-besari), a ne na onoga koji je „slijep kod očiju“ (iftiqadu l-besireti).

Može li se za jednog ashaba koji je zamjenjivao Poslanika u njegovoj džamiji u Medini i bio njegov mujezin reći da je slijepac? Abdullah sin Ummi Mektum je bio slijep čovjek, a ne slijepac. On je bio jedan od onih zbog kojih su objavljeni mnogi ajeti. Između ostalih i gore citirani ajet na početku ove sure.

Al-Me'arri je bio slijep čovjek. Taha Husejn također. Niko i nikada nije rekao da su oni bili slijepci.

U sarajevu postoji Udruženje slijepih i slabovidnih osoba, ali ne i Udruženje slijepaca. U Beogradu je Zavod za izdavačku djelatnost 1976. god. izdao prijevod Kur'ana za potrebe slijepih čitalaca, a ne za potrebe slijepaca. 

Kada sam jednom čovjeku, priča mi prijatelj, rekao da je slijepac, on se naljutio i odgovorio: Ja jesam slijep, ali nisam slijepac! Molim te, nemoj me vrijeđati!

U Rječniku bosanskog jezika (odrednice slijep i slijepac) stoji: slijep, pridjev – koji nema očinjeg vida, koji ne vidi, koji je obnevidio ..., dok je slijepac, imenica – slijep čovjek, čovjek kojem nedostaje sposobnost da nešto shvati, „slijep kod očiju“. 

A'ma l-qalbi (slijepac)

Ve minhum men jenzuru ilejke efe ente tehdi l-'umje ve lev kanu la jubsirun ... A ima i onih koji te posmatraju. A možeš li ti uputiti na Pravi put slijepce koji ni razuma nemaju? (Junus, 43)

Obrnuta situacija, imenica umjesto pridjeva. Pandža i Čaušević, te redaktori drugog izdanja njihovog prijevoda upotrijebili su imenicu umjesto pridjeva: Među njima ima i onih koji te gledaju. Pa zar ćeš ti uputiti na Pravi put slijepce ... Kasnije se njima pridružio Mlivo i Duraković: Neki te posmatraju – a zar ti možeš uputiti slijepce ...

Ostali prevodioci su upotrijebili pridjev umjesto imenice. Tako u prijevodu Korkuta čitamo: A ima ih koji te posmatraju. A možeš li ti uputiti na Pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju? Isti prijevod susrećemo i kod Karića: A ima i onih koji te gledaju. Pa možeš li ti Stazom Pravom uputiti slijepe, mada ni vidjeti oni ne mogu ... I prije njih Ljubibratić i Karabeg su postupili na isti način. I oni su upotrijebili pridjev, a ne imenicu.

Može li se za one koji Poslanika posmatraju reći da su slijepi? Ne! Oni su slijepci, jer da nije tako, oni ne bi mogli Poslanika posmatrati. Oni su, dakle, „slijepi kod očiju“. Oni vide, ali ne postupaju prema onome što vide.

Arapski istraživači smatraju da se izraz 'umjun u ovome ajetu odnosi na onoga koji je „slijep kod očiju“ (iftiqadu l-besireti), koji ne može ili neće da vidi ono što je očevidno (Ibn al-Dževzi, Nuzhet, 33; Damagani, al-Ašbah, 1/165).

Izraz a'ma u ajetu: Ko je na ovom svijetu bio slijepac biće slijepac i na drugom svijetu, ahiretu, i još u većoj zabludi - وَمَن كَانَ فِي هَـذِهِ أَعْمَى فَهُوَ فِي الآخِرَةِ أَعْمَى وَأَضَلُّ سَبِيلاً (El-Isra', 72) Korkut, Karić i Duraković prevode kao slijep čovjek, a zapravo se radi o slijepcu. Naime, kada je objavljen ovaj ajet, Abdullah sin Ummi Mektume je upitao Allahova Poslanika: „Allahov Poslaniče, ja sam na ovome svijetu slijep. Hoću li i na drugom svijetu, ahiretu, biti slijep?“ Tada je objavljen ajet: Nisu slijepe njihove oči, već su slijepa njihova srca koja se u grudima nalaze (El-Hadždž, 46) kao pojašnjenje gore navedenom ajetu.

Onima koji su upućeni u arapski jezik i kur'anske znanosti nije teško prepoznati kada a'ma označava slijepu osobu, a kada slijepca, neznalicu. Linija koja razdvaja pridjev od imenice, prema Niftavejhu (Lisanu l-'areb, 9/410), sastoji se u sljedećem. Kada se riječ a'ma nađe u ajetima u kojima Allah grdi one koji su „slijepi kod očiju“, koji ne prihvataju Istinu, tada ova riječ označava slijepca, neznalicu (a'ma l-qalbi) kao u primjeru: Summun, bukmun, 'umjun ... (al-Beqare, 18, 171), a ne slijepa čovjeka (a'ma l-besari) kako to naši izravni prevodioci i prevodioci posredstvom drugog jezika prevode. Smisao ovih ajeta, prema Abu Hajjanu (al-Bahr, 1/81), proizlazi iz njihovog odbijanja da prihvate Islam (Ve te'viluhu mustefadun min 'ademi qubulihim al-haqqa).

U sljedećem primjeru: Lejse 'ala l-a'ma haredžun va la 'ala l-a'redži haredžun ve la 'ala l-meridi haredžun ... - Nije grijeh slijepome, nije grijeh ni hromu, niti je grijeh bolesnu ... (an-Nur, 61) Korkut, Karić, Mlivo i Duraković upotrijebili su imenicu umjesto pridjeva: Nije grijeh slijepcu ..., a radi se o ashabu koji je bio slijep. U to nas uvjeravaju povodi objavljivanja ovog ajeta.

Zuhri prenosi od 'Urve, a on od 'Aiše, r.a.,  da je rekla: „Za vrijeme vojnih pohoda Poslanika ashabi su običavali da ključeve od svojih kuća ostavljaju kod bolesnih, oronulih i slijepih“, a prije nego što krenu na put običavali su da im kažu: „Ako budete osjetili potrebu za jelom i pićem, onda slobodno uđite u kuću i podmirite svoje potrebe.“

Nije grijeh slijepome, nije grijeh ni hromu, niti je grijeh bolesnome, ko se Allahu i Poslaniku Njegovu pokori, u vrtove kroz koje rijeke teku On će ga uvesti ... (al-Feth, 17). Mlivo je opet ashabe koji su slijepi i zbog toga oslobođeni vojnog pohoda nazvao slijepcima: Nije grijeh slijepcu ... 

Ružno je reći za ashabe, drugove Allahova Poslanika, da su slijepci kad se zna da je Poslanik rekao: „Moji ashabi su kao zvijezde na nebu, za kojim god pođete, bićete na Pravom putu; Moji ashabi su za moj Ummet, isto što i so za hranu, jelo nije ukusno ako nije zasoljeno; Allah je prokleo onoga koji grdi moje ashabe.“ Prva dva hadisa bilježi Ebu Ja'la u svome Musnedu, a treći Taberi od Ibn Omera (al-Bejdavi, Tefsir, 2/452; Qurtubi, Tefsir, 12/83; Ibn el-Dževzi, Nuzhet ..., 33; Damagani, al-Vudžuh ve n-neza'ir, 2/66).

  1. A'ma l-besari ve l-besireti (slijep i slijepac)

Treća grupa ajeta, prema Fejruzabadiju, obuhvata ajete u kojima je moguće i jedno i drugo značenje, gubitak očinjeg vida i gubitak vida kod zdravih očiju. Tako u Fejruzabadijevom djelu Besa'ir (4/103) čitamo riječi Uzvišenog Allaha: Ve nahšuruhu jevme l-qijameti a'ma (Taha, 124) koje u prijevodu Besima Korkuta glase: Na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti, a u prijevodu Esada Durakovića: I kao slijepca oživjet ćemo ga na Danu Sudnjeme. 

Ve nahšuruhum jevme l-qijameti ala vudžuhihim 'umjen ve bukmen ve summen me'vahum džehennem ... (al-Isra', 97) kod Korkuta i Karića čitamo: Mi ćemo ih na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe, boravište njihovo biće Džehennem ... dok je to Duraković reducirao. U njegovom prijevodu nema ni pridjeva (slijep), niti ima imenice (slijepac): Na Dan ustanuća Mi ćemo ih sakupiti okrenute naglavačke, nijeme i gluhe, Džehennem je njihovo utočište ... 

Redukcija značenja je jedna od osnovnih karakteristika Durakovićevog prijevoda Kur'ana. Navodimo još jedan ajet i Durakovićev prijevod: 

Lejse 'ale l-a'ma haredžun ve la 'ale l-a'redži haredžun ve la 'ale l-meridi haredžun ve men juti'i l-Lahe ve resulehu judhilhu džennatin ... (al-Feth, 17).

Nije grijeh slijepome, niti je grijeh bolesnome, ko se Allahu i Poslaniku Njegovu pokori, u vrtove kroz koje rijeke teku On će ga uvesti ...

Jasno je iz ovog prijevoda da je Duraković reducirao značenje ajeta ispustivši iz njega jedan njegov dio i to onaj koji se odnosi na one koji su hromi (al-a'redž), kojima nije grijeh ako se ne odazovu mobilizaciji.

Autor: Jusuf Ramić