Živimo u vremenu u kojem je čitav svijet međusobno neraskidivo povezan. Ni jedan narod, ili bilo koja društvena zajednica, ne mogu se u potpunosti izolovati, biti ravnodušni prema onome što se oko njih događa. Iz toga su razloga aktuelne i potrebne teme koje će doprinijeti razumijevanju drugoga i drukčijega u našem neposrednom i daljem okruženju, kako bi ti međusobni odnosi bili što bolji.

Vjerovanje ima glavnu funkciju u održavanju harmonije na zemlji, u shvatanju neminovne različitosti koja je prisutna među ljudima, narodima i civilizacijama, o čemu i Kur'an govori: “O ljudi Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali...” 

Bez obzira kako se neka religija tumačila, one ponajviše utiču na formiranje svijesti i stavova kod ljudi, a samim tim utiču i na njihovo ponašanje. Muslimani vjeruju u Jednog Boga, čije jedno od Njegovih lijepih imena glasi Es-Selam, što znači Mir, ili Izvor mira. Riječ islam u samom korijenu iz kojeg je izvedena (s-l-m) također označava mir i pokornost. Na osnovu toga možemo reći da islam u osnovi predstavlja pokornost prema Jednom i Jedinom Bogu, koji je Izvor mira, a musliman je, analogno tome, čovjek koji zagovara mir, ljubav, sklad i lijep odnos prema svim Božijim stvorenjima, a posebno prema čovjeku kao najsavršenijem stvorenju, bez obzira na njegovu opredjeljenost u vjeri, ideologiji, mišljenju ili stavovima koje ima. 

 

Islam je vjera tolerancije, poštivanja i uvažavanja drugoga i drukčijega. 

Tolerancija i suživot koji islam zagovara temelji se na nekoliko principa nastalih na osnovu kur’anskih riječi, zatim na primjeru života i djelovanja poslanika Muhammeda, a. s., i ashaba, kao i prakse svih generacija muslimana. Mnogobrojne primjere tolerancije i suživota svakodnevno svjedočimo i u našem društvu, tj. u životu nas Bošnjaka na ovim prostorima. 

Prvi i osnovni princip tolerancije islama prema drugima jest da nema prisile u vjeri. 

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: “U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!” 

U drugom ajetu se kaže: “Da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio.”

 Islam dakle, insistira na postojanje i uvažavanje različitosti u vjerovanju, te nas podučava da je različitost upravo utemeljena na Allahovoj volji i odredbi. Svako onaj ko bi želio iskorijeniti ili nsilno prevjeriti onog drugog i drukčijeg, takav se suprotstavlja direktnoj Božijoj volji i odredbi. 

Kur'an snažno naglašava još dva važna načela u odnosu prema nemuslimanima. To su dobročinstvo i pravednost. “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” 

Zanimljivo je primijetiti da u ovom kontekstu Kur'an za pojam dobročinstvo prema nemuslimnima koristi isti izraz kojim opisuje dobročinstvo prema roditeljima.

Najljepši i najbolji uzor Muhammed, a. s., i njegovi vjerni drugovi bili su izrazito tolerantni. I prije nego je primio prvu objavu, Muhammed, a. s., sudjelovao je u Viteškom savezu, čiji je cilj bila zaštita obespravljenih, da bi godinama nakon toga svojim drugovima s ponosom govorio o tom svome iskustvu i spremnosti da se ponovo odazove na sličnu inicijativu. 

Također, u jednom hadisu se spominje kako je Poslanik, a. s., ustao na noge iz počasti prema jevrejskoj sahrani. Prisutni su mu kazali: “Pa to je jevrejska sahrana”, a Poslanik, a. s., odgovara: “Nije li i to bila osoba (čovjek, koji je preminuo)?” S obzirom da je sve ljudske duše stvorio Jedan Gospodar, ljudi su dužni ukazati počast i poštovanje svakom Božijem djelu ponaosob. Poznato je da je Poslanik, s. a. v. s., prema kršćanima i jevrejima, pripadnicima Naroda Knjige pokazivao ljubaznost i naklonost. Zijaretio ih je i velikodušno dočekivao, primao i davao im poklone, obilazio njihove bolesne i odnosio se prema njima na najljepši način.” U prvom pisanom dokumentu u povijesti islama tzv. medinskoj povelji regulisana su prava i obaveze svih građana medinske države, bez obzira na njihovu vjersku opredijeljenost, uključivši i slobodno praktikovanje religije. U jednoj od tačaka Medinskog ustava navodi da se su muslimani i Židovi, “ummetun vahide” – “jedan narod”, u smislu zajedničkih građanskih prava i obaveza. 

 

Zabilježeno je da je prvi halifa Ebu Bekr, r. a., savjetovao vojnike prije početka bitke: “Nemojte rušiti tuđe domove niti bogomolje, nemojte paliti ljetinu, ne ubijajte žene i djecu, ne uznemiravajte svećenike, duhovna lica i rabine, jer se oni u miru Bogu mole!” 

Moramo ovom prilikom navesti i naše hrabre Bošnjake koji su postupali upravo prema univerzalnim savjetima i propisima naše vjere. Branili su odbranili svoju domovinu, sačuvali su čast i dostojanstvo, a da pritom nisu rušili i skrnavili tuđe bogomolje. Muslimani se u povijesnom i civilzacijskom smislu kontinuiteta tolerancije mogu pohvaliti i sa čuvenom Ahdnamamom sultana Fatiha iz 1463. godine. Ovaj dokument predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drukčijeg, u skladu s tolerantnim stavom islama prema pripadnicima kršćanskih vjerskih zajednica. 

Govoreći o poziciji i odnosu islama i muslimana danas na Zapadu, Tarik Ramadan ističe: “...kako muslimani zasigurno mogu naći životni prostor na Zapadu i upražnjavati svoje vjerske potrebe, kao što kršćani mogu naći svoj životni prostor na Istoku i svjedočiti Boga na način koji oni smatraju primjerenim.” 

Isti autor navodi kako su Bošnjaci u Evropi primjer tolerancije, odnosno kako je “bosanski model islama dobar model za suživot muslimana i kršćana...” 

U duhu islamskog učenja, te u skladu sa zadaćom i obavezama koje ima naša Islamska zajedinca u Bosni i Hercegovini objavila je dokument pod nazivom: “Platforma Islamske zajednici u Bosni i Hercegovini za dijalog”, u kojoj se, između ostaloga, kaže: “U međuvjerskom dijalogu moraju se poštivati prava drugih, izbjegavati negativan govor o drugim i afirmirati vrijednosti tolerancije i prakse komšijskog suživota u Bosni i Hercegovini.”

Molimo Gospodara svjetova da nas oplemeni razumijevanjem drugih i drukčijih. Gospodaru naš, omugući nam da bolje upoznamo druge, kako bismo spoznali Tvoju mudrost i dobrotu kojom obasipaš sve svjetove ikako bi se sačuvali njihovih spletki loših namjera.. Sačuvaj nas od mržnje, svake vrste isključivosti, fanatizma i nacionalizma. Smiluj se i uputi na Pravi put one koji mrze i vrijeđaju druge iako oni mogu biti bolji od njih. 

Ukoliko se ogriješimo o druge podari nam, Allahu, snagu traženja oprosta, a ukoliko se drugi ogriješe o nas, podari nam snagu oprosta!

BILJEŠKE: 

  1. Kur’an s prijevodom, Besim Korkut, El-Kalem, Sarajevo 2005.
  2. Bedevi, Džemal, “Međuljudski odnosi u okrilju srednjeg put”, Zajednica srednjeg puta, Centar za dijalog-Vesatijja i El-Kalem, Sarajevo 2013
  3. Alibašić, Ahmet, “Dijalog među objavljenim religijama” Novi Muallim, 2009. god. br. 40
  4. Sahihu-l-Buhari, preveo: Hasan Škapur, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 20018.god., tom 1, str. 890, 
  5. Mahmutović, Suad, “Da li je tolerancija u povijesti muslimana konstanta ili akcident?” Glasnik IZ, br. 9-10, 2008.
  6. Ramadan, Tarik, Biti evropski musliman, Udruženje ilmijje u BiH, Sarajevo 2002. godine.