Prije nego li nakratko oslovimo  “temu mnoštvenosti i raznovrsnosti jezika“ čovječanstva o kojima Kurʼān   govori sa ushitnim oduševljenjem (npr. u sūri Rimljani/ar-Rūm, 30:22), treba priznati da ima (i da je bilo) Arapa ili muslimana, iako rijetko, koji su spram arapskog jezika gajili ili gaje neku od teorija blisku  “lingvističkom rasizmu“. Vjerujemo da se sličnih teorija i njihovih protagonista može naći i kad je posrijedi hebrejski, turski ili perzijski jezik, i tome slično. Dakako, iz historije lingvistike poznati su mnogi primjeri teorija, domišljenih o mnogim evropskim i drugim jezicima,  koje su zagovarale barem neke oblike  “lingvističkog rasizma“ i krajnje isključivosti.

 Ali, u jedno možemo biti posve sigurni:  “Lingvistički rasizam“ u visokim klasičnim islamskim i muslimanskim kulturama nije nikada bio mainstream! Niti je to slučaj danas. Najveća brana protiv “lingvističkog rasizma“ kod muslimana, mnogih a ne samo onih među Arapima, Turcima, Perzijancima...,  bio je i ostao sam Kurʼān, Božija Riječ i Objava. 

Za podršku ove tvrdnje zaputimo se nakratko u čitanje jedne alineje iz sūre  30:22. Tu se snažno obznanjuje:

 

“I od Njegovih [Božanskih] Znakova je i stvaranje nebesa

i Zemlje, i različitost vaših jezika i vaših boja!

U tome, zbilja, za znalce Znakova ima!“

Kurʼān na ovom mjestu posve jasno spominje “stvaranje nebesa i Zemlje“ i  “raznolikost ljudskih jezika i ljudskih boja“! Dakako, kao da ovdje vidimo kako se dragi Bog  “diči“ Svojom Božanskom moći: Eto, Ja, Bog, stvaram nebesa i Zemlju, ali jednako tako dajem da vaši ljudski jezici budu raznoliki i da ih bude mnogo!

Ovim āyatom nam se poručuje: 

A) Da su i ljudski jezici, na hiljade njih, Bogom stvoreni, baš kao što su Bogom stvorena nebesa i Zemlja, pa i sami ljudi. 

B) Da se ljudskim jezicima, kao glavnim medijem ljudskog mišljenja, najefikasnije razmišlja o nebesima i Zemlji. 

C) Da nebesa i Zemlja, baš kao i ljudski jezici, ukazuju na ono Sveobuhvatno sred kojeg kao ljudi živimo. 

D) Da su ljudski jezici veličanstveni dar Božiji, svi jezici imaju Božansko porijeklo, ljudske zajednice su ih primile kao veličanstveni Tvorčev dar, e da u njima  “grade svoje raznolike kuće Bitka“. 

E) Na kraju,  “lingvistički nacionalizam/rasizam“ nije samo društveno zlo, to je, također, čin protiv Boga i protiv Njegove izdašne darežljivosti prema čovjeku i čovječanstvu.

(...)

Autor: Enes Karić

Iz knjige Eseji o vjeri u doba digitalizacije Centra za vesatijju