Klanjanje namaza u nepristojnoj odjeći, čišćenje zuba misvakom u saffu, koračanje preko saffova, zvonjava mobitela...

„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ (Alu Imran, 103)

 

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Allah neće moje sljedbenike, ili je kazao: 'Muhammedove sljedbenike', ujediniti u zabludi Allahova ruka je nad džematom. Ko se izdvoji, izdvojio se u Džehennem.“ (Tirmizi)

Vjerovjesnik, a.s., kaže: „Zajedničko obavljanje namaza vrjednije je za dvadeset pet stupnjeva (deredža) od namaza pojedinca u njegovoj kući ili na trgu (radnom mjestu). Kada neko od vas lijepo uzme abdest i krene u džamiju ne namjeravajući ništa drugo nego da obavi namaz, on neće koračati ni jednog koraka, a da ga Allah neće za to uzdići za jedan stupanj i oprostiti mu jedan grijeh sve dok ne uđe u džamiju. Pošto uđe u džamiju, smatra se da je u namazu dok se bude u džamiji zadržavao i klanjao, a meleki će se za to vrijeme moliti za njega riječima: 'Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!', sve dok se ne desi nešto što mu kvari abdest.“ (Buhari)

Muslimani su, dakle, dužni čuvati džemat općenito i namaz u džematu posebno. S druge strane, osnovna svrha džamije određena je jasnim tekstovima iz Kur'ana i Hadisa. Dragi Allah, dž.š., kaže: „U džamijama koje se Njegovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće bez računa.“ (En-Nur, 36-38)

Svaki vjernik treba imati na umu da džamije služe samo za spominjanje Uzvišenog Allaha, klanjanje namaza, učenje Kur'ana, promoviranje dobra i sprječavanja zla. Kako bi se postigao ovaj cilj uspostavljena su određena pravila koja su posjetioci džamija dužni poštovati.

Neka od tih pravila odnose se na džamiju, druga na fizički izgled klanjača, a treća na ponašanje klanjača u džematu.

 

„O SINOVI ADEMOVI, LIJEPO SE OBUCITE KADA U DŽAMIJU POĐETE!“

(El-A'raf, 31)

 

Allah, dž.š., je naredio vjernicima da obuku lijepo i pristojno odijelo kad krenu u džamiju. (El-A'raf, 31) Podrazumijeva se da odijelo treba biti čisto. Allah, dž.š., i Njegovi meleki vole vidjeti čistog i urednog vjernika, a to je i znak poštivanja Uzvišenog Allaha, Domaćina kuće. Nedavno smo kao i obično klanjali ikindiju u Sultan Ahmedovoj džamiji u Bugojnu. Kad sam se nakon namaza okrenuo prema džematu neki mladić od onih koji ne ostaju na zikru ustade i krenu prema izlazu iz džamije. Jedna od njegovih nogavica bila je zavrnuta do koljena, a druga je bila spuštena. Pomislio sam, Bože dragi, kako neko može govoriti da postupa po Sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., a da u isto vrijeme demonstrira takvo nepoštivanje džamije i džemata. Svog Vjerovjesnika, a.s., nikako ne mogu zamisliti kako klanja s jednom nogavicom do koljena zavrnutom, a drugom spuštenom. To je jednostavno nespojivo s njegovim časnim likom i misijom, kao što je nespojivo i klanjanje u džamiji u havajkama, ili nekim sličnim dugim gaćama. Da se razumijemo, klanjati na plaži gdje svi imaju takve gaće nije isto što i klanjati u džamiji gdje ih nema niko, osim pojedinaca. Čini mi se da su oni koji tako odjeveni dolaze u džamije olahko shvatili poruku ajeta iz naslova ovog poglavlja. Džamija je Božija kuća, a On Uzvišeni traži od vjernika da se lijepo i pristojno odjenu kada Mu krenu u posjetu. Ko to ne čini odbija poslušnost, tj. čini grijeh.

Dalje, niko od ljudi ne voli da mu se u kuću ulazi s nečistom odjećom. To uznemirava ukućane i izaziva nelagodu. Situacija s džamijom, po tom pitanju, još je dramatičnija. S obzirom da ljudi u džamiju dolaze radi namaza, zikra i učenja Kur'ana, grijeh je ometati ih u tome nepristojnom odjećom, čarapama koje zaudaraju i drugim neugodnim mirisima. Tokom višegodišnje imamske prakse ljudi su mi se često žalili kako nisu bili u stanju posvetiti se ibadetu zbog osoba koje ne vode računa o ličnoj higijeni. Da bi se to spriječilo Muhammed, a.s., je zabranio dolazak u džamiju onima koji tek što su jeli bijeli i crveni luk, odnosno prasu, kazavši da se i meleki uzmeniravaju onim čime se uznemiravaju i sinovi Ademovi. (Muslim) Bijeli i crveni luk u navedenom hadisu su sinonimi za sve što ima jak i uznemiravajući miris, pa se može kazati da je osoba koja krene u džamiju dužna otkloniti od sebe sve što bi na bilo kakav način moglo zasmetati drugim ljudima pri izvršavanju propisanih ibadeta. Druga krajnost u odnosu na bijeli i crveni luk jesu mirisi koje pojedine džematlije koriste. Neki od tih mirisa tako su jaki da ljudi od njih počinju osjećati mučninu. Ovaj namirisani džematlija misli da postupa po Sunnetu, jer je Poslanik, a.s., koristio mirise, ali isti taj džematlija ne shvata da svojim intenzivnim mirisom ometa druge ljude u džamiji.

Šta, uostalom, reći za osobe koje, dok mujezin uči ikamet, stoje u saffu i misvakom ili čačkalicom čiste zube!? Može li iko od vjernika zamisliti plementiog Poslanika, a.s., kako u mihrabu prije farza stoji i čisti zube!? Ili da to rade Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i drugi ashabi dok stoje u saffu!? To je nezamislivo, jer su oni znali šta je lijepo, kulturno i uljudno činiti u džamiji. Istina, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Da se ne bojim da ću opteretiti svoje sljedbenike naredio bih im da prije svakog namaza očiste zube.“ (Buhari i Muslim). Ali zar se to radi u džamiji!? Pa prije svakog namaza vjernik je dužan uzeti abdest, ali niko ne nosi sa sobom vodu u džamiju da bi se negdje u ćošku abdestio. Zna se gdje se uzima abdest i peru zubi, a činiti to u džamiji u saffu dok se uči ikamet je krajnja nekultura i izraz čistog nepoštivanja drugih džematlija. Hvala Bogu pa su ovo još uvijek incidenti, a ne pravila ponašanja u našim džamijama.

 

INTERES DŽEMATA JE ISPRED INTERESA POJEDINCA

 

Allahov Poslanik, a.s.: kaže „Uistinu su džamije Božije kuće na Zemlji i Božije je pravo da počasti one koji Ga u njima posjećuju.“ (Bejheki) Odlazak u džamiju je, ustvari, odlazak Dragom Bogu u goste i potrebno je poštovati pravila ponašanja i džamijski kućni red kako se u ovoj veličanstvenoj audijenciji ne bi negdje pogriješilo. Lijepo je i uljudno pri ulasku u nečiju kuću poselamiti i pozdraviti domaćina. Isto je s džamijom, s tim što se tehijjet (pozdrav) u džamiji sastoji od klanjanja dva rekata namaza. Vjerovjesnik, a.s., kaže: „Kad neko od vas uđe u džamiju, neka klanja dva rekata namaza (tehijjetu-l-mesdžid) prije nego što sjedne“ (Buhari). Ovo se naravno odnosi na onoga ko ranije dođe u džamiju, dok će onaj ko s ezanom ili poslije ezana ulazi u džamiju klanjati predviđene sunnete, a to mu je zamjena za tehijjetu-l-mesdžid. Napomenemo da se, prema našem mezhebu, a na osnovu hadisa: „U tri vremenska perioda Poslanik, a.s., zabranio nam je da obavljamo namaz i da ukopavamao svoje mrtve, a to su: kada se Sunce pojavi i sve dok se ne podigne od horizonta u dužini koplja, kada je Sunce na sredini neba, i kada se Sunce nagne ka zapadu“ (Muslim), u ova tri perioda ne klanja se tehijjetu-l-mesdžid.

Ako je došao ranije u džamiju vjernik će, dakle, pronaći slobodno mjesto koje nije odmah ispred vrata ili na putu kuda ljudi prolaze i klanjati dva rekata tehijjetu-l-mesdžida. (Klanja se isto kao i sabahski sunnet, samo što se umjesto sunneti-l-fedžri zanijeti tehijjeti-l-mesdžid.) Zatim će se posvetiti spominjanju Uzvišenog Allaha ili učenju Kur'ana. Naravno da je razgovor u džamiji prije namaza dozvoljen, ali taj razgovor ne smije biti tako glasan da ometa druge osobe u ibadetu. U današnje vrijeme, posebno u manjim džematima gdje se džematlije međusobno dobro poznaju, ljudi i žene često zaborave da su u džamiji, pa počnu preglasno razgovarati kao da su na kahvi, a ne u džamiji. To je nedopustivo. U vrijeme hazreti Omera, r.a., dvojica ljudi su razgovarajući galamili u džamiji Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Omer, r.a., je naredio da mu se dovedu ta dva čovjeka, pa ih je upitao: „Odakle ste vas dvojica?“ Rekoše: „Iz Taifa.“ On im tada reče: „Da ste odavde izbičevao bih vas. Zar da podižete svoje glasove u džamiji Allahovog Poslanika, a.s.?“ (Buhari)

Kao što nije preporučeno glasno razgovarati prije namaza nije dozvoljeno ni glasno učiti Kur'an i dove u toku namaza. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., izašao među ljude dok su klanjajući nafile podizali svoje glasove učeći Kur'an. Tada im je rekao: „Klanjač razgovara sa svojim Gospodarom, pa neka obrati pažnju kako razgovara. Nemojte podizati glasove jedan nad drugim učenjem Kur'ana.“ (Ahmed) U drugom hadisu Vjerovjesnik, a.s., kaže: „Svako od vas razgovara sa svojim Gospodarom. Nemojte uznemiravati jedni druge niti podizati glasove iznad drugog prilikom učenja.“ (Ebu Davud) Dakle, ako nije dozvoljeno učeći Kur'an podizati glas i remetiti mir drugim ljudima u džamiji, to pogotovo nije dozvoljeno međusobnim razgovorom.

Iako je općenito dozvoljeno dovoditi malu djecu u džamiju, to nije preporučeno ako se dijete ne može smiriti uz svog staratelja. Naši preci su se držali hadisa: „Poučavajte djecu namazu kada napune sedam godina!“ (Tirmizi), i nisu običavali dovoditi u džamiju mlađu djecu od toga. U današnje vrijeme dešava se da roditelji dovode u džamiju djecu čak i u dječijim kolicima, pa malehna dječica lišena roditeljske pažnje glasno plaču u džamiji i zovu majku ili oca. Sve to ometa namaz u džematu i džemat otvoreno i s pravom negoduje na to, pa se samo po sebi namaće pitanje: da li takvi roditelji imaju više sevaba zbog namaza u džamiji, ili više grijeha zbog plača njihove malodobne djece koji ometa cjelokupan džemat!? 

Nedavno je klanjajući namaz jednom od džematlija zazvonio mobitel. Tokom cijela dva rekata neko je uporno pozivao ovog džematliju, a on je uporno pokušavao isključiti mobitel. Nelagoda se proširila kroz čitav džemat. Gotovo da se moglo osjetiti kako prisutni osuđuju ovog džematliju što ne ugasi mobitel, kao što se mogao osjetiti i očaj džematlije što to nije u stanju. Kada smo završili namaz kazao sam ovom džematliji da bi možda najbolje bilo da obnovi namaz, jer je tokom namaza očevidno bio okupiran drugim stvarima, a ne samim namazom. U današnje vrijeme zvono mobitela ozbiljno može poremetiti mir u džamiji. Pogotovo kad se umjesto zvona začuje neka neprikladna muzika i pjesma. Da bi se to spriječilo predlažem imamima da prije klanjanja farza, ako imaju veliki džemat, kažu džematlijama da isključe mobitele, kao što im govore da poravnaju saffove.

Svima je poznato kako prolazeći kroz džamiju nije preporučeno prolaziti kroz safove, koračati preko ljudi i tako ih uznemiravati. Ljudi često gunđaju kad im neko stane na nogu, ili ih možda prolazeći preko njih, malo udari koljenom u leđa i rame. To svakako nije lijepo. Abdullah ibn Busr, r.a., kaže: „Dok je Allahov Poslanik, a.s., jednog petka držao hutbu, neki čovjek je došao i počeo koračati preko ljudi. Vjerovjesnik, a.s., mu tada reče: 'Sjedi! Uznemirio si (ljude) jer si zakasnio.'“ (Ebu Davud) Međutim, u današnje vrijeme pojedine džematlije kad dođu u džamiju neće da popunjavaju prazna mjesta ispred sebe, već sjednu odmah ispred vrata kako bi nakon namaza što prije mogli izaći iz džamije. Postupajući na takav način oni svojim tijelima naprave zid između vrata džamije i slobodnog prostora ispred njih. U takvom slučaju nije nikakav grijeh prekoračiti preko njihovih ramena, jer oni nisu ispunili ono što se od njih očekuje, a to je da popunjavaju prazna mjesta ispred sebe. Dozvoljeno je dakle, ako neko ne želi da popuni prazno mjesto ispred sebe, prekoračiti ga i popuniti prazninu u džamiji. 

Na kraju, skrenuo bih pažnju na još dvije pojave odnedavno prisutne u našim džamijama. Prva je navodna priča kako nema rezerviranih mjesta u džamiji. Formalno je tako. Međutim u suštini nije. Tačno se zna gdje je čije mjesto u džamiji i ko u kojem saffu treba klanjati. Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Neka iza mene u saffu, budu stariji i učeni, zatim iza njih oni koji su bliski njima. Ne budite razjedinjeni, da se ne bi razjedinila vaša srca. Vodite računa o tome da se u saffovima ne miješate kako se miješate u čaršiji.“ (Tirmizi) Dakle, dijete čak i kad dođe u džamiju prije starije osobe, kao što se recimo često desi tokom ramazana, neće klanjati u prvom saffu ako ima starijih osoba, već u zadnjim saffovima. U vezi sa saffovima prisutna je još jedna negativna pojava, a to je da pojedini ljudi, pogotovo kad se klanja ikindija i jacija, sjede ispred džamije i ne klanjaju sunnete, ali čim čuju da se uči ikamet žure da stanu u prvi saff prolazeći ispred ljudi koji su, recimo, klanjali sunnete u drugom saffu. Što je još gore, takve osobe stanu tik iza imama čekajući da imam ustane na farz, pa da zauzmu njegovo mjesto. Oni nemaju pravo na to. Osobe koje su klanjale sunnete u drugom saffu, osim djece, imaju najveće pravo da klanjaju farz u prvom saffu, jer su prije došli u džamiju.

Za vrijeme školovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi išli smo na namaze u Begovu džamiju. Imam je tada bio rahmetli hafiz Kjamil ef. Silajdžić. Često sam ga čuo kako govori džematlijama da sjednu i ne čekaju ikamet na nogama. Bespogovorno smo ga slušali. U današnje vrijeme, međutim, gotovo da je postalo pravilo među džematlijama da stoje prije ili za vrijeme učenja ikameta. To posebno dolazi do izražaja kod akšam-namaza. Govoreći iz ličnog iskustva, imam često ne može proći do mihraba od onih koji su stali u prvi saff, a da se ikamet uopće nije ni počeo učiti. Takva praksa nije po Sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., koji nije dozvoljavao ashabima da ga čekaju na nogama, pa čak i ako bi ikamet bio proučen. Jedne prilike im je rekao: „Kad se uči ikamet za namaz, vi ne ustajte sve dok mene ne vidite.“ (Buhari) Eto to je Sunnet, i tako su postupali naši stariji.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari da vjeru razumijevamo na ispravan način, da primi naše ibadete u ramazanu i da nas uputi na Pravi put.

 

Autor: Elvir Duranović