Svakako da čovjek vremenom poprima osobine i način ponašanja osoba s kojima se druži. Čak i naša narodna poslovica to potvrđuje: "S kim si, onakav si."

Muslimani iz Bosne koji žive u dijaspori imaju još veću obavezu da usklade svoje ponašanje s islamskim principima, ali i čast. Naime, nemuslimani nemaju vremena učiti o islamu putem knjiga o islamu i to onih koje su vrijedne pažnje, niti imaju praksu gledanja sadržaja o islamu, opet onog koji odgovara duhu islama jer prije će naići na pogrešna tumačenja islama u savremenom dobu, te ono što oni rade kada je riječ o upoznavanju s islamom jeste gledanje i analiziranje onoga što rade muslimani. 

Nema više ashaba u koje bi nemuslimani mogli gledati i spoznati kakve vrijednosti nosi islam, stoga jedini ljudi koji govore djelima o islamu jesu vjernici koji žive s nemuslimanima. U Bosni je zbog etno-nacionalnih tenzija vjernicima mnogo teže svojim primjerom biti slika i prilika islama radi širenja istine o islamu kao vjeri ali i sistemu vrijednosti potrebnog današnjem čovjeku. No, muslimani iz Bosne koji su u dijaspori žive u okruženju u kojem je znatan broj nemuslimana koji mogu otvorenog uma i dobrih namjera gledati šta muslimani rade i učiti od njih o vrijednostima islama i to u duhu tumačenja koje je prihvatljivo u svakom vremenu i prostoru. 

Naši sugrađani u dijaspori mogu biti ogledalo islama na Zapadu, slika i prilika islama svakom nemuslimanu. To je obaveza, ali i predivna čast. Svaki dan su u misiji kao što su ashabi bili pa makar ne progovorili nikada u životu ni riječ o islamu, jer ljudi više gledaju šta neko radi nego šta govori.

E.S.