Mi živimo u vremenu ahiri-zemana, pretkijametskom vaktu! Jedna od odlika ahiri-zemana jest da vrijeme brzo prolazi! Ovo je vrijeme brzine, trke, užurbanosti! Ta žurba nas uveliko zahvaća i teško se u njoj snalazimo. Gotovo svakodnevno, postajemo taoci brze hrane, brzih rješenja, brzih odluka... Brzina nam nameće svoj ritam, tempo i način djelovanja.

Svi žure nekuda, žure na posao, žure s posla kući, žure na sastanak, žure da nešto ne propuste... Kao da je u ljudski život ušla ona arhetipska šejtanova žurba, a rečeno je: “Žurba je od šejtana, a strpljivost, smirenost je od Boga!” Tajnu ovoga iskaza spoznajemo u Božijim riječima kad Iblis, zamoli: “Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” Allah, dž. š., odgovori mu: “Daje ti se vremena!” Na to Iblis reče: “Kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati.” (A'raf, 14-16)

Dakle, šejtan je sišao na zemlju sa zadatkom, a ima malo vremena.

Zbog toga je u svijetu sveopća užurbanost – jer žurba je od šejtana!

U ovom vremenu brzine, u ahiri-zemanu, kako se mi vjernici ponašamo?

Da li nas je brzina zarobila i zauzela svojim diktatom, te udaljila od vjere, dini islama!

Da li za propise vjere kažemo “nema vremena”, a svima nam je pozanto da prvo za što ćemo biti pitani na Sudnjem danu bit će namaz?! Kod današnjih, ovovremenih muslimana, može se primijetiti komforan i ležeran odnos naprema namaza. Jedan dio muslimana nikako ne klanja namaz; neki klanjaju samo bajram-namaze; neki klanjaju samo džume; neki klanjaju povremeno; neki naklanjavaju, ili spajaju namaze, itd, ali vrlo mali broj je onih koji čuvaju svih pet dnevnih namaza u njihovu namaskom vremenu!

Da bismo se zaštitili od šejtanova zavođenja i vratili vrijednostima vjere, dini islama, neophodno je uhvatiti se za čvrsto namasko sidro! U vremenu sveprisutne žurbe i unaprijed izgubljene trke s vremenom potrebni su nam spasonosni trenuci namaza! Allah, dž. š., nas tome uči: “O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista sa strpljivima.” (Bekare, 153)

Namaz je od Ahireta, pa kada stupiš u namaz ostavljaš Dunjaluk!

U vremenu brzine i žurbe, namazom hranimo i krijepimo zaboravljenu dušu, a odmoramo preopterečeno tijelo ! Navode se predaje da je Poslanik, a. s., govorio Bilalu: “O Bilale, rastereti nas, odmori nas, razrahati nas namazom. Odmori nas njime, o Bilale. Utješi nas pozivom na namaz, o Bilale!”

U namazu se je sadržana raskošna simbolika najviše spoznaje koje je poslanik Muhammed, a. s., doživo na Miradžu. Aludirajući na taj susret i razgovor sa Gospodarom, Allahom, dž. š., poslanik Muhammed, a. s., jednom je rekao: “Namaz je Miradž vjernika!” Onaj ko stupa u namaz, treba da zamisli da mu je sa desne strane Džennet, sa lijeve Džehennem, a ispod nogu Sirat ćuprija, te da se u tom stanju usmjeri ka Allahu, dž. š. Namaz je čvrsta veza, ili, kazano rejčnikom iz našega kompjuterizirana vremena, čvrsta konekcija stvorenja sa svojim Stvoriteljem! Tu povezanost karakterizira poniznost na kijamu i ruku'u, poverenje i predanost koju postižemo dovom i, najzad, namaz nas kroz sedždu smješta u okrilje Njegove blizine.

Samo u uzvišenom osjećaju i svjesnosti namaza vjernik može da se izdigne i izađe iz sputavajuće tjeskobe ovoga svijeta.

Namaz, kao najpotpuniji vid ibadeta (obožavanja Allaha, dž. š.) omogućava čovjeku da ostvari fundamentalni cilj vlastite stvorenosti i egzistencije: “Džine i ljude sam stvorio samo da bi mi se klanjali”, kaže se u Kur'anu. Klanjanje namaza, posmatrano u tom svjetlu, srazmjerno je prirodnim i urođenim potrebama i sklonostima čovjeka.

Prema većini islamskih šerijatskih pravnika, svjesno napuštanje i zapostavljanje prakse namaza muslimana izlaže udaljavanju od islama i putu premaa nevjerstvu. Abduullah ibn Burejda prenosi od svoga oca da je Božiji Poslanik Muhammed, s. a. v. s., rekao: “Zavjet koji razlikuje i razdvaja nas i nevjernike jest namaz, pa ko ga ostavi krenuo je u nevjerstvo.”

Namaz nije ograničen prostorom – može se klanjati na svakom čistom mjestu, kod kuće, ali i na putovanju, u prijevoznom sredstvu, u cijelosti, ili skraćeno. Međutim namaz je ograničen vremenom. Prema tome, tempo života, vrijeme brzine ne diktira raspored vjerniku, naprotiv – vjernik, i u vremenu ahiri zemana, organizira svoje vrijeme tako da klanja namaz u njegovu vremenu, slijedeći Božiju naredbu: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (An-Nisa, 103).

Kad nastupi vrijeme namaza, vjernik ostavlja sve ovodunjalučke poslove.

Namaz je vjernikova luka, trenutak mira, smiraj srca, predah duše i odmor tijela od trke za dunjalučkim dobrima.

Upućujmo i odgajajmo našu djecu da klanjaju namaz. Namazom će se uzdignuti iznad prolaznih i materijalnih interesa koja su samo sredstva, a nikako ciljevi života. U namazu će naći smiraj i zaštitu od ružnih i nevaljalih djela. “Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti. A samo ne koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak. “(Ta-Ha 132)

Na vrijeme i ispravno obavljen namaz, ostavit će pozitivnog traga u vjernikovu ponašanju. Biti u Božijoj blizini u namazu predstavlja iznimnu privilegiju koju treba odgovorno čuvati poslije svakog namaza. Izvršavanje profesionalnih obaveza na vrijeme, pravedno postupanje prema bližnjima, izbjegavanje sumnjivih i zabranjenih stvari, pouzdani su znakovi da je naš namaz u suštinskom smislu ispunio svrhu zbog kojeg je i naređen. Sve dok naša djela budu u koliziji sa ciljem zbog kojih namaz obavljamo, zapitajmo se da li licemjerno klanjamo.

Svaki novi namaz je novi ispit iskrenosti naših namjera i čistote naše savjesti.

Svaki novi namaz je prilika za naš istinski mi'radž. Na tom miradžsku putu, skrušeno učimo: “Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (El-En'am 162)

Gospodaru naš, uputi nas na Pravi put i spusti Svoju milost na nas da Te se uvijek sjećamo i da Ti iskrena srca namaz klanjamo!

Sačuvaj nas od znanja od kojeg nema koristi, od duše koju ništa ne može zasititi.

Oprosti nam grijehe naše i neumjerenost u postupcima našim.

Podari nam dobro ovoga i budućega svijeta.

BILJEŠKE:

  1. Kur'an s prijevodom, Besim Korkut, Medina Munevvera, 1412.h.
  2. Kur'an s prijevodom Nurke Karamana, Kupola, Sarajevo, 2018.
  3. Tefsir ibn-Kesir, skraćena verzija, Muhammed Nesib er-Rifa'i, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 1999.
  4. Gunja, Abdul Kadir Gejlani, Kadirijsko-Bedevijska tekija Čeljigovići, Sarajevo, 2004.
  5. Ihjau ulumid-din, Ebu Hamid el Gazali, Bookline, Sarajevo, 2004.
  6. Koristi dobrih djela, Muhamed Zekerijja Kandehlevi, El-Kalem, Sarajevo, 2014.
  7. Hutbe, Ismet Spahić, El-Kalem, Sarajevo, 2000.