Ako strasti nadvladaju razum, onda je životinja bolja od čovjeka, ali ako razum nadvlada strasti, onda je čovjek bolji od meleka.

Dakle, insan je u sredini između razuma duše i požude tijela. 

U tom stalnom nadmetanju između čovjekove duše i čovjekovog tijela ravnatelj je pobožnost kroz namaz, zekat, post i hadž. 

Jer u ibadetu namaza tijelo se pokorava pobožnoj duši; jer u zekatu tijelo slijedi plemenitu dušu; jer u postu duša i tijelo postaju jedno u pokornosti Uzvišenom Bogu; jer u hadžu duša i tijelo su zajedno na Arefatu.

Zato su hadž i kurban uzvišena pobožnost pojedinca, zajednička pokornost porodice i najviša pobožnost ummeta.

Pobožnost je, dakle, najsnažnija riječ u vjeri; vjera je najvažnija riječ u moralu; a moral je najsigurniji način života. 

Jer, ako nema pobožnosti, nema vjere; ako nema vjere, nema morala; a ako nema morala, nema sigurnosti. 

Laž proizvodi strah; krađa donosi nesigurnost; mito i korupcija unose nestabilnost; prevara i izdaja vode u bezizlaznost. Vjerski folklor ne može zamijeniti pobožnost; moralna licemjernost ne može se prodavati za vjeru; od straha se ne može osloboditi bez jasnog sistema moralnih vrijednosti.

Jer samo u društvu u kojem nema jasnog sistema moralnih vrijednosti laži i klevete mogu da prežive; krađa i otimačina mogu da se tolerišu; mito i korupcija mogu da žive; a prevara i izdaja mogu da se podržavaju. 

Ako se nekad mislilo da je moral moguć bez vjere, sada se izgleda misli da je vjera moguća bez morala. Ni jedno ni drugo mišljenje nije ispravno. 

Zato nas Uzvišeni Allah upozorava: Vi koji tvrdite da vjerujete, budite pobožni i iskreni kad u ime Boga govorite. (Kur’an, 59:18) 

Upitan da objasni razliku između vjernika i licemjera, Alejhisselam je rekao: “Vjernik misli o namazu i postu a licemjer misli o jelu i piću; vjernik gleda kako da podijeli sadaku i zaradi Allahov oprost a licemjer gleda kako da sakrije svoje i prisvoji tuđe imanje; sve osim vjere vjernik može dati a licmjer vjeru prodaje; vjernik se nikoga osim Boga ne boji a licemjer se boji svakoga osim Boga; vjernik čini dobro i skrušen je a licemjer čini zlo i oholi se.”

Postoji pravi lijek od svih strahova naših, a to je strah od Boga (taqwallah) da jezik umjesto laži i klevete govori istinu uvijek i na svakom mjestu; 

da srce umjesto mržnje i zavidnosti njeguje ljubav i dobru volju prema svom bratu; 

da oko umjesto u nemoral gleda u moral u svakom pogledu; da se stomak umjesto harama hrani halalom; da ruka umjesto tuđeg haka čuva svoj hak na svakom mjestu; 

da noga umjesto grijeha trči prema sevapu gdje god može; te da umjesto pohlepe i oholosti naša duša bude ispunjena skromnošću i pokornošću pred Bogom, dž.š., uvijek i na svakom mjestu. Zato nas nauči, Bože, da je strah pred Tobom naša sloboda od straha pred ljudima! Jer znamo da: 

Nije isto ružno i lijepo, makar što nekoga opčarava mnoštvo ružnoga...

قل لا يستوي الخبيث و لا الطيّب ولو أعجبك كثرة الخبيث.

Nisu isti oni koji sjede, osim onih koji imaju razlog, i oni koji ustanu da se bore na putu Božije pravde...

لايستوي القاعدون من المؤمنين غيرِ أولي الضرر و المجاهدون في سبيل الله.

Nije isto dobro i zlo. Zlu treba uzvrati dobrim, pa će protivnik postati prisni prijatelj...

 لا يستوي الحسنة و لا السيّئة إدفع بالّتي هي أحسن فإذا الّذي بينك و بينه عداوة كانّه وليّ حميم.

Zato želi b ratu svome ono što želiš samome sebi! 

Ako zatrebaš bratovu pomoć, pozovi ga da ti pomogne, a ako brat zatreba tvoju pomoć, pomozi mu!

Budi oslonac svome bratu, pa će i on tebi oslonac biti!

Bogu je najdraže djelo da čovjek obraduje svoga brata! 

Ako naumiš da govoriš o mahanama drugoga, sjeti se svojih vlastitih mahana! 

Najbolji bajramski dar je da obnoviš prekinute veze sa rodbinom i prijateljima, da daruješ i onoga koji te je naljutio, da oprostiš i onome koji ti je nepravdu učinio! 

Bajram šerif mubarek olsun!


Autor: MUSTAFA EF. CERIĆ (arhiv)