Jedna od odlika vjernika je da se nada Allahovoj milosti i da se boji Njegove kazne, kao što se u Kur'anu, a.š. kaže: „ ... i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva.“ (El-Isra, 57)

Također, Allah, dž.š. u Kur'anu kaže: „Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nas u nadi (u Našu milost) i strahu (od Naše kazne), i bili su prema Nama ponizni.“ (El-Enbija, 90) 

Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: „Kada bi vjernik znao kakva je kazna kod Allaha, dž.š. ne bi se niko nadao Džennetu, a kada bi nevjernik znao kakva je milost kod Allaha, dž.š. ne bi niko gubio nadu za ulazak u Džennet.“ (Muslim)

Prenosi se da je Mutarrif –rahimehullah- proučio ovaj kur'anski ajet: „Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kažnjava,“ (Er-Ra'd, 7) a zatim je rekao: Kada bi ljudi znali kolika je Allahova milost i veličina Njegovog oprosta bili bi mnogo radosni, ali kada bi također, znali kako je žestoka i teška Allahova kazna nikada ne bi prestali plakati, niti bi mogli jesti ni piti. (Šuabul-iman 2/11) 

Seid ibn Musejjeb –rahimehullah- pripovijeda da se Omer ibn Hattab, r.a. razbolio, pa ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s. posjetio i upitao ga kako se osjeća? Omer, r.a. na to reče: -Nadam se milosti i bojim se kazne. Poslanik, s.a.v.s. mu na to reče: -Kad god se nada u milost i strah od kazne sastave u srcu vjernika, Allah će mu dati ono čemu se nada i zaštititi ga od onoga od čega strahuje.“ (Šuabul-iman 2/5)

Iz prethodno navedenog se zaključuje da se čovjek istovremeno treba nadati Allahovoj milosti i strahovati od Njegove kazne. 

Es-Sirri ibn Mugalles –rahimehullah- kaže: „Strah od Allahove kazne je bolji od nade u Njegovu milost, kada je čovjek zdrav i sposoban, a kada prikuči smrt onda je nada u Allahovu milost bolja od straha od Njegove kazne.“ (Šuabul-iman 2/7)

Bejheki –rahimehullah- to pojašnjava ovako: Sa ovim strahom se misli na strah koji će čovjeka spriječiti od griješenja prema Allahu, dž.š. i to će ga stimulisati da Mu bude pokoran, pa kada nastupi smrtni čas kod čovjeka će se povećati nada u Allahovu milost i samilost prema stvorenjima, kao što je to Allah, dž.š. i obećao. (Šuabul-iman 2/7)

„Lijepo mišljenje o Allahu, dž.š. je od ljepote ibadeta“, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s. u hadisu koji bilježi Ebu Davud. U to se ubraja i nada u Allahovu milost, posebno u momentu kada se primakne smrtni čas. 

Džabir ibn Abdullah, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: „Niko od vas neće umrijeti a da o Allahu, dž.š. neće imati lijepo mišljenje.“ (Muslim) 

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a. Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: „O ljudi, imajte lijepo mišljenje o Gospodaru svjetova, jer je Gospodar sa mišljenjem svoga roba.“ (Taberani i Hakim) 

Abdullah ibn Mes'ud, r.a. kaže: „Tako mi Allaha, vjerniku –nakon vjerovanja u Allaha- nije dato ništa vrijednije i bolje od toga nego da ima lijepo mišljenje o Allahu, dž.š. Tako mi Allaha, kad god čovjek ima lijepo mišljenje o svom Gospodaru to će mu On i podariti, jer je svako dobro kod Njega.“ (Šuabul-iman 2/9)

Ebu Je'akub Es-Susi –rahimehullah- kaže: „Pobožni čovjek obožava Allaha iz opreznosti, onaj koji Ga je spoznao obožava Ga iz počasti a učenjak Ga obožava iz straha od kazne i nade u Njegovu milost.“

Allahova, dž.š. milost je nadjačala Njegovu srdžbu, jer Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. koji prenosi da je Uzvišeni Allah u hadisu-kudsiji rekao: „Moja milost je pretekla moju srdžbu.“ (Hadis je sahih) 

Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: „Zaista kod Allaha, dž.š. ima stotinu milosti, jednu od njih je dodijelio stvorenjima na ovome svijetu i njome se čovjek smiluje svome djetetu, ptica svojim ptičićima, a kada nastupi Sudnji dan, Allah će Svoju milost upotpuniti sa preostalih devedeset i devet dijelova i biće ih stotinu, pa će takva biti data Njegovim stvorenjima.“ (Hakim) 

Ebu Zerr, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. a on prenosi da je Allah, dž.š. u hadisu-kudsiji rekao: „Ko uradi dobro djelo njegova nagrada je deseterostruka ili ću mu još povećati, a ko uradi loše djelo piše mu se toliko ili ću mu ga oprostiti. Ko se Meni primakne pedalj, Ja se njemu primaknem koliko je podlaktica, a ko se Meni primakne koliko je podlaktica Ja se njemu primaknem koliko je raspon ruku, ko Meni dođe idući Ja se njemu primaknem žureći, ko Mene sretne sa grijesima kolika je veličina zemlje, a nije Mi pripisivao druga (činio širk) Ja ću mu toliko dati oprosta.“ (Tirmizi i Bejheki u Šuabu 2/17)

Bejheki –rahimehullah- kaže: Prema tome musliman ne smije sebi dozvoliti da njegova nada u Allahovu milost bude bez straha od Njegove kazne, nego taj strah treba da ga odvraća od griješenja a nada u milost treba da mu bude stimulans za pokornost Allahu, dž.š.

Avn ibn Abdullah prenosi da je Lukman, a.s. rekao svome sinu: Sinko moj, nadaj se Allahovoj milosti tako da se ne usudiš činiti grijehe, i boj se Njegove kazne tako da ne gubiš nadu u Njegovu milost. Sin mu odgovori: -Pa oče, ja to ne mogu uraditi kad imam samo jedno srce. Tada mu Lukman reče: -Vjernik mora imati dva srca, srce kojim se nada Allahovoj milosti i srce kojim strahuje od Njega. (Šuabul-iman 2/19)

Muaz ibn Džebel, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o onome šta će Allah, dž.š. prvo reći vjernicima na Sudnjem danu i šta će oni Njemu odgovoriti? Ashabi rekoše: -Hoćemo, Allahov Poslaniče. On reče: Allah, dž.š. će upitati vjernike: -Jeste li priželjkivali susret samnom? Oni će reći: -Jesmo, Gospodaru naš. Tada će ih On upitati: -A zašto ste to željeli? Oni će reći: -Nadali smo se tvojoj milosti i oprostu. Tada će im Allah, dž.š. reći: -Ja sam vam zagarantovao Svoju milost.“ (Ahmed, Ebu Davud Et-Tajalisi, Taberani i Ebu Nuajm u Hil-ji 8/179)

      Neka nas Allah, dž.š. učini od onih koji se klone griješenja i nadaju Njegovoj neizmjernoj milosti na ovome svijetu a i na Sudnjem danu. (amin)