Zahvaljujemo našem Stvoritelju na blagodatima kojima nas dariva – koje nismo u stanju izbrojati i kao takve pojmiti, i molimo Ga za istinsku zahvalnost u životu, za jaku vjeru u čistim srcima, bistru pamet u hladnim glavama i visoku svijest o sebi, svijetu i vremenu u kojem živimo.

Neka je salavatullah – Allahov blagoslov i selamullah – Njegov mir i spas na sve poslanike i vjerovjesnike, na Allahova poslanika Muhammeda, a. s., njegovu časnu porodicu i sve njegove čestite ashabe i drugove.

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj ko Ga je najsvjesniji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Hudžurat, 13)

Iz ovoga ajeta čitamo i jasno uočavamo da su svi ljudi istog porijekla – od jednog čovjeka i od jedne žene; od hazreti Adema, a. s., i hazreti Havve. Uzvišeni Allah ih je stvorio i kao takvi su dio Plana (kaderullah) i neprekinutog lanca koje sve ljude veže istom vezom. Svi su ljudi braća i sestre po svome prvom zajedničkom pretku i svi ljudi čine jednu vrstu. Nisu nastali ni od jedne životinjske vrste, mada u čovjeku postoje takvi nagoni, a nisu ni čisto duhovna bića, mada je čovjek značajno i primarno duhovno biće. Svi ljudi dijele isti i zajednički životni prostor, dišu isti zrak, piju istu vodu, jedu istu (dozvoljenu) hranu i imaju iste potrebe. Jednom su upitali znamenitog antropologa Isaka Glinu da objasni razliku između čovjeka i životinje. Antropolog Glina je kazao da ako bismo ovo pitanje postavili npr. šimpanzi – onda bi odgovor glasio da je čovjek biće koje jede svoju hranu i dijeli je sa pripadnicima svoje vrste. Životinje to ne rade.

U navedenom ajetu Uzvišeni Allah u nastavku govori da su ljudi podijeljeni na narode i plemena, s posebnim razlogom, tj. da bi jedne druge upoznavali. Ovaj ajet daje odgovor na pitanje ljudskih, etničkih, nacionalnih i kulturnih podjela. Otkud toliki narodi, rase, boje kože i toliko različiti jezici ako pripadamo istom izvoru i potičemo od istoga pretka? Uzvišeni Allah je Onaj Koji je ove podjele ustanovio, kako vidimo iz citiranog ajeta, ali i sve one daljne podjele koje proističu iz ovoga obrasca, a koje su rezultat Božje volje i Njegova postojanja. U suri “Rum” Uzvišeni Allah kaže: “I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.” (Rum / Bizantijci, 22)

To što smo mi Bošnjaci, a neki drugi narodi Arapi, Turci, Albanci, Perzijanci, Kinezi, Englezi, Nijemci itd., što govorimo svojim bosanskim jezikom, a drugi narodi govore svojim maternjim jezicima pitanje je neupitne Božje volje, odredbe i Njegova dokaza. I svako ko želi da bude nešto drugo, što ga Uzvišeni Bog nije takvim dao, krši izravnu Božju volju i Njegovu podjelu. Svaki narod ima svoje karakteristike i one su dijelom njegova duhovnog, kulturološkog i civilizacijskog bića, koje kao takvo tiho pulsira, poput skrivene simetrije ovoga svijeta.

Niko nema pravo da odustaje od ove podjele i svega onoga što čini njegov etnički i kulturološki identitet, ni u kojemu smislu. Naprimjer, flagrantno je kršenje ove podjele, a i odveć neprimjereno ovdje u Evropi, gdje je zastupljena kontinentalna klima, gdje je smještena naša domovina i gdje živi naš narod, da neki ovdašnji pojedinac, ili grupa, hoda u tradicionalnoj arapskoj nošnji i da se ponašaju kao da su Arapi ili bilo koji drugi narod s istoka. Također, nedopustivo je da neko odustaje od svoga jezika i svoga jezičkog blaga, samo zato što mu je draža, ili što je neka jezička građa, pa i kulturna, bliža vjerskom izvoru. Šejh Jusuf Karadavi navodi u svojoj knjizi Halal i haram u islamu da je Allahov Poslanik, a. s., bodrio pripadnike plemena Benu Erfide, koji nisu pripadali njegovoj etničkoj grupi, dok su u džamiji izvodili svoj ples i igru s mačevima, sljedećim riječima: “Budite odvažni, Sinovi Erfide!”

Isto tako, s druge strane, svi oni koji bi u toj Božjoj podjeli, svojim stavovima i ponašanjem naglašavali pripadnost svojoj grupi, iracionalno insistirajući na njoj, dajući joj superiornu prednost nad drugima, taj bi isto tako zapao u crvenu zonu izvanvjerničkog ponašanja koje dragom Bogu nije milo. Jasno je na to upozoravao Allahov Poslanik, a. s., u dosta situacija, a najčuveniji je hadis s Oprosnog hadždža, u kojem je kazao: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan, zaista je vaš otac (Adem, alejhisselam) jedan, nema prednosti Arap nad nearapom, nema prednosti crnac nad čovjekom crvene kože osim po takvaluku (bogobojaznosti)”. Hadis bilježi Ahmed u svome Musnedu.

Konačno, možemo zaključiti da smo kao ljudi, kao pripadnici ljudske populacije, građani jednoga svijeta, ali svako živi u svojoj kući, sa svojom porodicom i pripada svojoj porodici. No, pripadnost bilo kojoj etničkoj ili nacionalnoj grupi – čovjeku, porema nekom etničkom automatizmu, ne donosi nikakav poseban benefit, niti društevni ugled. Jer, ugled čovjeku ne donosi porijeklo niti pripadnost određenoj grupi, pripadnost sama po sebi, nego mu ugled donosi njegovo djelo, zalaganje, ustrajnost i odgovornost u životu, kako kaže Muhammed, alejhisselam: “Kome ugled ne poveća njegovo djelo, neće mu ga povećati ni njegovo porijeklo.”

Čuveni islamski intelektualac dr. Tarik Ramadan, kada daje uputstvo za ponašanje muslimanima u današnjem savremenom svijetu, kaže da muslimani u takvom svijetu treba da imaju njegovu sveobuhvatnu viziju, ali treba da se rukovode principima selekcije. Tako će postupiti i naši ljudi, vjernici, dobri Bošnjaci, treba da znaju šta se događa u svijetu, spoznavati pojave u njemu, zatim, njegovo kretanje i razvijanje, ali ponajviše će taj svijet gledati kroz lupu onih principa na koje nam Uzvišeni Allah skreće pažnju, a to su: Kur'an, tj. Njegov Govor, Poslanikov sunnet i naša islamska, bošnjačka tradicija.

Molimo Svevišnjeg Stvoritelja za stalnu Uputu, Pravi Put i ostanak na istome, uz Njegovu pomoć i svekoliku milost. Molimo Ga i za opstanak u svome duhovnom i kulturološkom biću, u svojoj domovini, uz Njegovu pomoć i Njegovo proviđenje.

BILJEŠKE:

  1. Korkut, Besim, Kur’an s prevodom, Kompleks Hadimu-l- Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, Medina, 1412.H.
  2. Đozo, Husein, Islam u vremenu, Sarajevo, 1976.
  3. El-Karadawi, Jusuf, Halal i haram u islamu, Libris d.o.o., Sarajevo, 2008.
  4. Izetbegović, Alija, Moj bijeg u slobodu, bilješke iz zatvora 1983-1988, Svjetlost, Sarajevo, 1999.
  5. Ibn Hanbel, Ahmed, Musned, Daru-s-Salam publications, internet
  6. Ramadan, Tarik, Evro-američki muslimani i budućnost islama, Sarajevo, Udruženje ilmijje IZ u BiH, 2007, s engleskog preveli Ermin Sinanović i drugi.