8. DŽUZ

ISMAIL HAKKI BURSEVI

Deset kur'anskih zapovijedi

U tumačenju tri ajeta iz sure El-Anam (151-153), Ismail Hakki Bursevi navodi deset kur'anskih zapovjedi ili propisa. U ta tri ajeta, do riječi: kako biste imali takvaluk, navodi se deset stvari ili propisa u kojima je sve dobro i ništa ih ne dokida, od svih Knjiga. To je nešto što je zabranjeno svim ljudima i ne razlikuje se od naroda do naroda ili od vremena do vremena. Onaj ko ih bude praktikovao, ući će u Džennet, a onaj ko ih zanemari, ući će u Džehennem.

Prvi propis je: Ne čini Allahu ortaka bilo čime. – Širk se dijeli na očiti i skriveni. Očiti širk je obožavanje kipova i idola, a skriveni širk je da se vidi još nečiji utjecaj na nešto osim Allahov, Jedinog Koji sve potčinjava.

Drugi: Zabrana neposlušnosti prema roditeljima i da im se čini nažao. Dolazi nakon zabrane širka, zbog toga što su roditelji neposredni uzrok njegova postojanja, kao što je Allah njegov Stvoritelj. Izbjegavanje ispunjavanja obaveza prema roditeljima je neposlušnost i to je među najvećim grijesima, nakon širka.

Treći: Zabrana ubijanja djece (abortus) jer u tome je podrivanje i rušenje Allahovog stvaranja, a proklet je onaj ko ruši Njegovu građevinu. U tome je kvarenje ploda njegova drveta, presijecanje njegove loze i zanemarivanje tevekkula (oslanjanja na Allaha) po pitanju opskrbe, što vodi u nijekanje Allaha jer On kaže: I ne postoji ništa živo na zemlji, a da mu opskrba nije Allahova. (Hud, 6)

Četvrti: Zabrana približavanja bludu i preljubi kako bi se istakla zabrana toga. U blud spada i blud pogledom.

Peti:  Zabrana ubistva osim ako to pravda zahtjeva ili zbog Hakkove naredbe.

Šesti: Zabrana trošenja (rasipanja) imetka siročeta, osim da bi se unaprijedio imetak. Allah je oporučio da se čuva imetak siročeta i da se vodi računa o njegovom pravu, jer je siroče nemoćno. Ne rasplači ti jetima, jer i sam Arš uzvišeni,  / Zatrese se kad zaplače sirot jetim ucviljeni!

Sedmi propis: Naredba pravednog vaganja i mjerenje. Išaret u: upotpunite mjerenje – jeste da se litrima života i vagom šerijata izmjeri obaveze prema Gospodaru i upotpunite litrima – truda, i vagom – umjerenosti udio u robovanju. Nikoga ne opterećujemo – u upotpunjenju obaveza i prava, osim koliko je pripravan na to (na perz.: “Svako leti onako kakva su mu krila“).  I kad govorite – bilo na suđenju ili prilikom svjedočenja ili u sličnim situacijama, da krivo ne govorite – pravedni budite, pa makar se ticalo – to što govorite koristi ili bilo na štetu i srodnika – vaših rođaka. Nemojte osjećati sklonost prema njima, jer je naredba da se slijedi istina i pravda i da se teži Allahovom zadovoljstvu. Tada nema razlike između nekoga ko je rođak i onoga ko to nije.

Osmi: Naredba pravednog svjedočenja. Suština pravde u govoru jeste da se spominje Allah i da se uz Njega ne spominje ništa drugo, pa kada čovjek nešto govori, da to govori radi Allaha, za Allaha i s Allahom. Ovakvo nešto je moguće samo onima koji su dokučili hakikat, dok je govor ostalih izmiješan s određenim ciljem ili tvrdnjom.

Deveti: Naredba ispunjavanja obaveza prema Allahu, a suština (hakikat) obaveze je da se ne robuje nikome osim Gospodaru, da ne voli nikoga osim Njega i da ne primjećuje nikoga osim Njega. I doista – I zbog toga što je ovo, tj. nabrojano u ovoj suri; potvrda tevhida, vjerovjesništva i pojašnjenje propisa; ovo je Pravi put moj – moj način i šerijat. Šerijat se naziva putem jer vodi nagradi u Džennetu. To što se pripisuje, ličnom zamjenicom u prvom licu, Vjerovjesniku, s. a. v. s., (siratii) jeste zbog toga što ga slijedi, a ne zbog toga što ga on, s. a. v. s., uspostavlja, kao što je slučaj kada se kaže: Allahov put.  Ovo je deseti propis. Ko odabra neki put osim puta Pejgambera / Do svog cilja stići neće, neprestano on devera / Nemoguće, dragi Sa'di, do čistoće te je stići / Onom koji put Mustafin pokušava zaobići!

9. DŽUZ

EL-MEVDUDI

Umjesto hvalisanja pobjedom – pouka

I kad ste vi od Gospodara vašega pomoć zatražili, On vam se odazvao: Ja ću vas sa hiljadu meleka potpomoći, koji će sve jedni iza drugih nastupati! (El-Enfal, od 9. ajeta)

U ovom boju, bici na Bedru, muhadžiri iz Mekke bili su stavljeni na najtežu kušnju, jer su morali stati na bojno polje protiv svojih najbližih – svojih očeva, sinova, amidža, daidža i braće. Jasno je da su samo oni koji su Istinu prihvatili, iskreno i potpuno prekinuli sve veze s neistinom, mogli izaći kao pobjednici iz ove teške kušnje. No, ni iskušenje kojem su bili izloženi Ensarije nije bilo ništa manje teško. Do tada su samo pružali utočište muslimanima i time izazivali negodovanje moćnih Kurejšija i njihovih saveznika, ali sada su po prvi put trebali ući u otvoreni sukob s njima i započeti dug i gorak rat. To je bila ogromna kušnja, jer je značilo da će jedan mali grad, s tek nekoliko hiljada stanovnika, zaratiti protiv cijele Arabije. Očito je da su samo oni koji su u istinu islama vjerovali nepokolebljivo i bili spremni žrtvovati svaki lični interes za nju, mogli učiniti ovako hrabar korak.

U ovoj suri predočen je veliki boj, ali valja napomenuti da se ovo preispitivanje bitke u mnogo čemu razlikuje od izvještaja koje obično sastavljaju vojskovođe nakon velike pobjede.

1. Umjesto da se veliča pobjeda, ukazano je na moralne slabosti koje su izbile na površinu tokom ovog pohoda, kako bi se muslimani mogli truditi da se poprave i duhovno uzdignu.

2. Naglašeno im je da pobjeda nije plod njihove vlastite hrabrosti i ratničke vještine, već isključivo Allahove pomoći, kako bi naučili da se oslanjaju samo na Njega i da pokornost dugaju isključivo Allahu i Njegovom Poslaniku.

3. U ovoj suri jasno je izložena moralna pouka o vječnom sukobu između Istine i neistine, a precizno su opisane osobine koje vode uspjehu u toj borbi. Zatim se u snažnom i dojmljivom tonu obraća mušricima, licemjerima, Židovima i zarobljenicima ovog rata, kako bi iz toga izvukli važnu pouku.

4. Također su dati propisi u vezi s ratnim plijenom – muslimanima je skrenuta pažnja da ga ne smatraju svojim neprikosnovenim pravom, već Allahovim darom. Stoga trebaju biti zahvalni na udjelu koji im je dodijeljen i spremno prihvatiti dio koji je određen za Allahovu stvar i pomoć potrebitima.

5. Osim toga, sura donosi i temeljne smjernice o zakonima mira i rata, jer je u ovoj fazi islamskog pokreta bilo nužno razjasniti ove aspekte. Muslimanima se nalaže da se klone predrasuda i ponašanja iz doba neznanja te da svojom moralnom uzvišenošću budu svjetionik čovječanstvu. Usto, islam se ne svodi samo na propovijedanje visokih moralnih vrijednosti – muslimani su pozvani da ih sprovode u stvarnom životu, kako bi svijet imao priliku svjedočiti istinskoj pravdi u praksi.

Priredio: Zajim Kruško

Iz printanog izdanja Preporoda