Mukabela s velikanima: 6. džuz
Tokom ovog ramazana svaki dan se družimo s Kur'anom uz čitanje tefsira poznatih muslimanskih učenjaka među kojima su i oni koji nemaju prevedene tefsire na bosanski jezik.
Zapratite nas na društvenim mrežama i preuzmite vizuale za društvene mreže s ovim porukama.
Šeʻāirullāh
O, vjernici, ne omalovažavajte Allahove simbole, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka Časnom hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga. (El-Maide, 2)
Šeʻāir se odnosi na sve što je učinjeno simbolom i znakom obreda, poput mjesta za hadž, mjesta za bacanje kamenčića, tavafa, sa'ja i drugih radnji koje su obilježja hadža, poput ihrama, brijanja glave i žrtvovanja kurbana. Šah Dehlevi proširuje značenje pojma šeʻāir, uključujući, pored ibadeta, i vjerske simbole koji se mogu opaziti čulima, a koje je Allah, dž. š., učinio svetim i sredstvom za približavanje Njemu – među njima su najveći Kur'an, Kaba i Poslanik.
U islamskoj terminologiji šeʻāir predstavlja simbole i obilježja, koji svijest i osjećaj pripadnosti islamu održavaju živima. Primjer za to jeste ezan, ikamet, kurban, klanjanje namaza u džematu, džamije i munare, a posebno hadžski obredi koji nose simbolična značenja, poput sa'ja, telbije ili bacanja kamenčića.
Allahovi simboli i obilježja, prema tome, nadilaze jezike i kulture, oni su mostovi između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, koji vjernike povezuju na način koji je, istovremeno, duboko ličan i univerzalan. Njihov značaj treba prepoznati i čuvati.
