29. DŽUZ                                                                                        

NOUMAN ALI KHAN

Najbolji i postupak

 

Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast - On sve može! Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta. (El-Mulk, 1-3)

Prvi ajet postavlja ton za cijelu suru, naglašavajući  da sva moć i vlast pripadaju isključivo Allahu. U svakodnevnom životu često vidimo ljude kako se bore za moć, bilo da je politička, društvena ili međuljudska. Ali, ovaj ajet nas podsjeća da su ovi oblici moći prolazni i ograničeni. Ljudski autoritet može dovesti do korupcije, nepravde i ugnjetavanja, kada je odvojen od osjećaja odgovornosti prema Allahu. 

Nasuprot tome, Allahovu vlast karakteriziraju milost, pravda i savršena mudrost. Svaki blagoslov koji doživimo, svaki izazov koji savladavamo, direktan je rezultat  Allahove apsolutne kontrole nad svim što postoji. Ovo razumijevanje treba da nas učini poniznim, podsjećajući nas da se obraćamo Allahu u svim situacijama, bilo da tražimo pomoć u teškoćama ili izražavamo zahvalnost u trenucima lahkoće.

Drugi ajet naglasava koncept života kao testa. Allah nam kaže: Onaj koji je stvorio smrt i život da vas ispita ko je od vas najbolji u djelima. Ovaj ajet je snažan podsjetnik da je naše vrijeme na zemlji privremeno i da je svako iskustvo, bilo pozitivno ili negativno, dio ovog božanskog testa. Čovjek je u biti uhvaćen u užurbanosti svakodnevnog života, zaboravljajući da je svaki trenutak prilika da se zasluži Allahovo zadovoljstvo. Bez obzira da li se suočavamo s trenucima poteškoća ili periodima lakoće, pravi test je reakcija na životne situacije. Ostajemo li strpljivi kada smo suočeni s nedaćama? Jesmo li zahvalni kada stvari idu kako treba? Ajet, također, naglašava da je kvalitet naših djela važniji od njihove količine. Allah traži أَحْسَنُ عَمَلًۭا najbolji postupak, postupak koji je učinjen iskreno, dosljedno i s istinskom željom da Allah bude zadovoljan. To bi nas trebalo inspirisati da stalno procjenjujemo svoje namjere i težimo izvrsnosti u svemu što radimo.

 

30.DŽUZ

ISMAIL HAKKI BURSEVI

Adabi dove

Kada dođe pomoć Allahova i pobjeda, i vidiš ljude kako u vjeru Allahovu ulaze u skupinama – tad ti veličaj Gospodara svoga hvaleći ga i traži oprosta, On, zbilja, prašta i uvijek pokajanje iskrenō prima! (Nasr, 1-3)

 

I moli Ga da ti oprosti – pokoravajući svoj nefs i smatrajući svoja djela nepotpunim, a veličajući Allahovo pravo i nadoknađujući propušteno u ostavljanju onog što je preče. Ili: traži da ti oprosti tvoje grijehe i grijehe vjernika. To što se prvo spominje tesbih, pa onda zahvalnost, pa tek onda istigfar,  shodno je spuštanju od Stvoritelja prema stvorenjima, jer se ne bavi viđenjem ljudi, njihovim istigfarom, prvo, mada viđenje to iziskuje, nego se bavi prvo slavljenjem i zahvaljivanjem Allahu, jer on je vidio Allaha prije nego je vidio ljude. Kao što se kaže: „Nisam vidio ništa, a da nisam vidio Allaha prije toga.“ – To je zato što su ljudi ogledalo arifa, a imalac ogledala prvo vidi odraz ogledanog, a onda okrene ogledalo sebi ili se postavi pred ogledalo.

Kao razlog što se prvo navodi spomenuto može se istaknuti želja da se poduči adabima dove, a to je da se ne moli i ne traži iznenadno, bez da se izrekne pohvala Onog koga se moli. Bilježi se od hazreti Aiše da je Poslanik, s. a. v. s., mnogo učio prije preseljenja na ahiret: „Slavljen neka si, Allahu moj, i Tebi svaka hvala, tražim da mi oprostiš i Tebi se kajem!“ Bilježi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: „Ja tražim od Allaha oprosta, svaki dan, stotinu puta.“ Na osnovu toga se zna da zadaća, vird, istigfara, nikada ne prestaje, jer čovjek nije pošteđen primisli i nagovaranja. Bilježi se da, kada je Poslanik, s. a. v. s., proučio svojim ashabima ovu suru, oni su se obradovali, a hazreti Abbas je zaplakao. Poslanik, s. a. v.  s., je rekao: „Zbog čega plačeš, amidža?“ – On je rekao: „Oprostio si se s nama.“ – tj. došla ti je vijest o preseljenju na ahiret. – Poslanik, s. a. v. s., rekao je: „Upravu si.“ Poslije toga nisu vidjeli da se Poslanik, s. a. v. s., nasmijao. Kažu da je hazreti Ibn Abbas bio taj koji je to rekao,pa je Poslanik, s. a. v.  s., rekao: „Ovom mladiću je dato mnogo znanja.“ Zbog toga ga je hazreti Omer držao blizu sebe, zajedno s vetranima bitke na Bedru.  Hazreti Alija je rekao: „Kada je objavljena ova sura, Poslanik, s. a. v. s., se razbolio,izašao je među ljude i obratio im se, opraštajući se od njih, a onda je ušao u svoju kuću i preselio je nakon nekoliko dana.“

On je uvijek pokajanje primao –  Istigfar je koristan ako je popraćen kajanjem, tevbom, i odlučnošću da se neće vraćati griješenju. U El-Keššaf se kaže: „Dodatno isticanje u pojmu Puno tevbu prima (Et-Tevvab) je da bi se ukazalo na mnoštvo onih koji Mu se kaju, ili: zato što On neizmjerno puno tevbi prima, tako da pokajnika svrstava kao da nikada nije grijeha ni počinio, zbog Svoje neizmjerne plemenitosti.“

 

Priredili: Lejla Ljevaković-Kuč (29 džuz)

Zajim Kruško (30)