25. DŽUZ                                                       

EN-NESEFI, ZAMAHŠERI, BEJDAVI

 

Trajne (Ibrahimove, a. s.) riječi: Neprestano podsjećanje i poziv na povratak čistoj vjeri

 

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati” – On učini riječi tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali. (Ez-Zuhruf, 26 – 28) 

Ovi kur’anski ajeti prikazuju jedan od ključnih trenutaka u životu poslanika Ibrahima, a. s., kada se jasno distancira od mnogoboštva svoga oca i naroda, uspostavljajući tako temelj monoteizma koji će ostati trajnom vrijednošću, principom i baštinom njegovih potomaka. Njegova izjava sadrži dvije ključne dimenzije: odricanje od lažnih božanstava (barā’a) i privrženost Jedinom Stvoritelju. Ova jednostavna ali odlučna formulacija predstavlja suštinu čistog monoteizma (tawḥīd). Ibrahim, a. s., nije samo (diskretno) izrazio svoje vjerovanje već je to učinio javno, suprotstavljajući se dominantnoj religijskoj paradigmi svojega vremena. Ajet naglašava da je Ibrahim, a. s., svoju izjavu vjere učinio riječju koja ostade trajno među potomcima njegovim, neprekinutim lancem Božijih poslanikā. Ovaj plamen monoteizma, održan i raspiren od strane Ibrahima, a. s., u doba kada je mnogoboštvo prekrivalo svijet, nije se ugasio ni pred najjačim olujama. Prenosio se s koljena na koljeno, kroz lozu poslanika, sve do Muhammeda, a. s., i dalje kroz generacije vjernika. 

Nesefi (An-Nasafī) pojašnjava da je Ibrahim, a. s., učinio ovu izjavu vječnom usađujući je duboko u srca svojih potomaka, stvarajući tako neprekinuti lanac predaje istinske vjere. Prema ovom komentatoru Kur’ana, izravna posljedica i značenje riječi “...da bi se dozvali” jeste nada da će se oni koji su zapali u mnogoboštvo vratiti vjeri u Jednog Boga zahvaljujući pozivu vjernika među njima. On naglašava da se nada u spomenutom izrazu odnosi na Ibrahima, a. s., što znači da je on žudio i nadao se da će njegov narod i potomstvo prihvatiti čistu vjeru u Jednog Boga. (Madārik at-Tanzīl wa ḥaqā’iq at-ta’wīl, 1083)

U vezi s “trajnom Ibrahimovom, a. s., riječi”, Zamahšeri (Az-Zamaḫšarī) naglašava da je ona ostala “trajnom” upravo kroz kontinuitet vjerovanja u Jednog Boga među njegovim potomstvom. Prema njegovom tumačenju, među potomcima Ibrahimovim uvijek će biti onih koji Allaha Jed(i)nim smatraju i druge pozivaju ka vjerovanju u Njegovu jednoću, sa svrhom da se oni koji su Allahu druga pripisivali vrate na Pravi put. Zamahšeri nadalje objašnjava da se dio ajeta “i učinio ju je...” odnosi na riječ tawḥīda (Lā ilāha illallāh).  “(...) Jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati” naglašava kontinuitet Allahove upute (hidāya), kako u sadašnje, tako i u budućem vremenu. (Al-Kaššāf ʿan ḥaqā’iq ġawāmiḍ at-tanzīl wa ʿuyūn al-aqāwīl fī wuğūh at-ta’wīl, 5/436)

U svome komentaru Kur’ana, Bejdavi (Al-Bayḍāwī) u “trajnoj riječi” (kalima bāqiyya) vidi garanciju da će među potomcima Ibrahima, a. s., uvijek biti onih koji će Allaha Jednim smatrati i pozivati na vjerovanje u Njegovu jednoću. (Anwār at-Tanzīl wa asrār at-ta’wīl, 957)

Ovaj neugasivi plamen tawḥīda, raspiren Ibrahimovim odlučnim stavom protiv idolopoklonstva, postao je svjetionikom koji osvjetljava put vjernicima kroz stoljeća. 

 

26. DŽUZ                                                                                          

 MUHAMED GAZALI

Kako su džini slušali Kur'an

Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. (El-Ahkaf, 29)

 

Sura El-Ahkaf spominje kako su džini slušali Kur'an i prihvatili njegove pouke, u nadi da bi njihov primjer mogao inspirisati ljudske slušatelje da učine isto. Kur'an za šejtana koji potiče od džina kaže: O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske Njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju... (El-Araf, 27)

Međutim, ljudi skloni praznovjerju otišli su do krajnjih granica kako bi prikazali bizarnu sliku tih stvorenja i njihovih odnosa s ljudima, tvrdeći da ih ljudi mogu kontrolirati i da se mogu ženiti s njima. Dok neznalice prate ove mitske fantazije, ne posmatraju i ne cijene čuda stvaranja koja su očigledna u svemiru. Istraživanje i proučavanje tih fenomena, a ne preokupacija džinima, je ono što je najviše doprinijelo ljudskom napretku i civilizaciji.

Što se tiče džina, Kur'an kaže: Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kuran slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Pst!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. (El-Ahkaf, 29) Dok su džini cijenili Kur'an i slušali ga s poštovanjem, drugdje u Kur'anu čitamo da nevjernici među ljudima kažu: Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali“! (Fussilat, 26)

Napomena je da su džini, prema suri, također rekli: "O narode naš," – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje“. (El-Ahkaf, 30). Ovo jasno ukazuje na to da je Indžil, knjiga koja je objavljena Isau, a. s., bio dopuna Tevrata (Tore), dok je Kur'an zasebna knjiga koja uvodi nova pravila i principe koji zamjenjuju ono što je bilo prije nje. Sura nastavlja s izvještajem o onome što su džini rekli: "O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!" (El-Ahkaf, 31) Nastavlja se pričom o poricanjem Arapa iz plemena Kurejš i prijetnjom kaznom na ahiretu. Kada bi samo arogantni mogli shvatiti da je pleme 'Ad bilo moćnije od plemena Kurejš, a džini bili snažniji od oba, ali da ih njihova moć i snaga nisu mogle spasiti...

 

27. DŽUZ                                                                                        

 NOUMAN ALI KHAN

Začarani krug

 

Znajte da je život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje među vama, i nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Nalik je kiši, i bilje od nje sijače zadivljuje, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva. A na svijetu ovome patnja teška je, a ima oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život, doli uživanje prijevarno! (Hadid, 20)


U ovom ajetu iz sure Hadid, Allah sažima stvari  kojima većina ljudi tezi: igra, zabava, gizdanje, međusobno nadmetanje, obilje u imetku i djeci. U komentaru ajeta, Nouman Ali Khan objašnjava da je najvažnija stvar u mladom uzrastu opsesija igrom. Potom dolazi druga faza, faza zabave, tj. lahw. To su stvari koje nisu zabranjene, ali nemaju pozitivnu korist ili ishod. Dakle, sada djeca ne žele samo da se igraju već žele zabavu, žele čuti priče, žele gledati crtane filmove ili televizijske emisije. Nakon ove faze počinje nova opsesija koju Allah opisuje kao zeena ili uljepšavanje. Dakle, sada smo zabrinuti za izgled i imidž. To obično počinje u pubertetu ili tinejdžerskim godinama pa postajete opsjednuti time kako izgledate ili kako se predstavljate drugima. Potom, u životu čovjeka dolazi faza u kojem se počinje takmičiti s drugima. U ovoj fazi želite da pokažete svoj položaj i status pred drugima. Dakle, želite da budete ispred drugih. Potom dolazi faza kad trka za obiljem imetka i djeca dobivaju centralno mjesto u životu čovjeka.  Allah, dž. š., u prvom dijelu ajeta sažima stvari  kojima čovjek najviše teži.

Potom, u drugom dijelu ovog ajeta, Allah sve ove stvari upoređuje s kišom koju poljoprivrednik očekuje. Ljudska potraga za svim gore navedenim stvarima je poput jake kiše. Arapska riječ za kišu je matar, ali ovdje Allah koristi riječ gaith, tj.  najbolja kiša baš za usjeve. Ako kiša nije prave vrste, to bi moglo dovesti do uništenja usjeva ili, čak, ljudi. Riječ za farmera na arapskom je kafir (pl. kuffar). Kuffar doslovno označava ljude koji ubacuju sjeme u zemlju. Dakle, primjer ljudi koji trče za svjetskim stvarima je poput farmera koji čeka kišu. A kad gaith ili savršena kiša počne padati, farmer je ushićen za tren, pa potom primjećuje požutjele tačke na bilju. Allah nam želi poručiti da ćemo na kraju izgubiti interesovanje za sve stvari koje u određenom momentu toliko želimo. I On u završnoj napomeni ovog ajeta kaže; A na ahiretu će biti teška kazna i oprost od Allaha i nevjerovatno zadovoljstvo. A, to je jedina stvar na koju se čovjek neće moći naviknuti, nećemo se naviknuti na kaznu Džehennema. I na kraju, Allah zaključuje ajet: Šta je život na ovom svijetu osim obične igre i zabave. To znači da ovozemaljski život nije ništa drugo nego sredstvo obmane za ljude. A jedini izlaz iz ovog začaranog kruga obmane jeste da se okrenemo Allahu i njegovoj vjeri. 

 

28. džuz                                                      

ZAMAHŠERI i EBU HAJJAN

 

 Šuplji balvani: Portret unutarnje praznine i forme bez suštine

 

Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?! (El-Munafikun, 4) 

U vremenu kada je dvoličnost česta u javnom i političkom diskursu, sura Al-Munafikun nas poziva na autentičnost i dosljednost, ukazujući da iskreno vjerovanje i moralno ponašanje nisu samo individualna već i društvena obaveza. Ova sura pruža duboke uvide u prirodu licemjerstva i njegovu destruktivnost. Kur’anski tekst i njegovi komentari naglašavaju važnost iskrenosti, stabilnosti i snage vjerovanja i odgovornog djelovanja kao temelja zdravog društva. Zbog privlačne vanjštine, profinjenog odijevanja i nošenja i naizgled lijepog ponašanja i postupanja, licemjeri vjernike ponekad mogu dovesti do ushićenja i zadivljenosti. Prvi dojam o njihovoj pojavnosti i nastupu zaokuplja i usmjerava pažnju, ali ova forma i vanjština samo je uglačana ljuštura i forma bez sadržaja. Kod licemjera navedeno može služiti kao plašt kojim se ogrću kada žele postići skrivene ciljeve i realizirati podle nakane. Ovaj izuzetno efikasan sistem zaštite licemjera osnažen je njihovom vještom i iznimno učinkovitom upotrebom riječi i zakletvi. Računajući na profinjene osjećaje vjernika, licemjeri će koristiti spomenuta sredstva kao instrument vlastitih obmana, sve s ciljem da se svi drugi, u konačnici, pokore njihovim naumima i podrede isključivo njihovim interesima.

 Zamahšeri zaključuje da je u navedenom ajetu posrijedi poređenje licemjera s balvanima koji su naslonjeni na zid. Balvani su u tom stanju beskorisni, za razliku od onih balvana koji se nalaze kao dio konstrukcije krova, kao grede koje podupiru teret, koje su postavljene na strop ili se nalaze u zidovima s ciljem osnaživanja neke građevine. Ovdje je, dakle, riječ o poređenju s onim od čega nema nikakve koristi i u čemu nema ni vjere ni dobrote. Moguće je da je riječ i o usporedbi s drvenim kipovima, od kojih su neki bili poznati po lijepom izgledu, tj. po vrhunskoj izradi, ali su bili neupotrebljivi i donosili su samo štetu onima koji su im se klanjali. (Al-Kaššāf, 6/124)

Ebu Hajan (Abū Ḥayyān) dolazi do sličnih zaključaka, te veli da su licemjeri uspoređeni s balvanima zbog nesposobnosti istinskog razumijevanja i praznine njihovih srca u kojima nema vjere. Poređenje ide dalje – nisu tek obični balvani, već oni koji su beskorisno naslonjeni na zid. Da su postavljeni kao dio konstrukcije krova ili da su dio neke strukture gdje bi imali svrhu, mogli bi biti od koristi. Ovako su, međutim, zapostavljeni i neiskorišteni, prepušteni zaboravu, poput drveta koje, umjesto da nosi teret i daje stabilnost, ostaje odbačeno, naslonjeno na zid ili čak razbacano po tlu, bez prave svrhe, koristi i vrijednosti. (Al-Baḥr al-muḥīt, 8/268)

Iako su uvjereni u neprobojnost vlastitog oklopa obmana i laži, sigurnost licemjera iznutra nagriza strah za vlastiti položaj i opstanak. I pored nastojanja da prikriju nesigurnost, žive u stalnom strahu, tumačeći svaki povik kao prijetnju, dok budno prate riječi i postupke vjernika. Umjesto da budu nosioci dobra i stabilnosti, njihova uloga ostaje puka iluzija – bespomoćni, zarobljeni u vlastitim lažima, nesposobni za istinski doprinos društvu.

Priredili: Lejla Ljevaković-Kuč

Mensur Kerla