Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! (El-Bekare, 148)

Svaka zajednica, bila ona muslimanska, kršćanska, jevrejska ili druga, ima svoj pravac ili kiblu, koja ne označava samo fizičko usmjerenje u ibadetu već i duhovni cilj kojem se teži. Ajet nas podsjeća da različitosti u usmjerenjima, ciljevima i naposlijetku – u „kiblama“ – nisu razlog za besplodne rasprave, jer je Allahova volja stvorila svaku zajednicu s njenim specifičnostima. Umjesto da se zadržavaju na pitanjima koja ih razjedinjuju, vjernici su pozvani da se natječu u činjenju dobrih djela i tako streme ka Allahovom zadovoljstvu.

Okretanje prema Kibli simbol je pokornosti Allahu i priznavanja Njegove jednoće. Prema tefsirskim komentarima, ovaj ajet upućuje vjernike da se posvete srži vjere – činjenju dobrih djela i izgradnji moralnog društva. To je poziv koji nije ograničen, samo na međusobno takmičenje u dobru među muslimanima već predstavlja univerzalni poziv svim zajednicama.

Kibla je mnogo više od geografskog pravca; ona je simbol vjere, dostojanstvenog usmjerenja, jedinstva i unutarnje težnje ka Uzvišenom Bogu. Usmjerenje u životu daje jasnoću i smirenost, baš kao što Kibla usmjerava muslimane u namazu. Jasna „kibla“ oslobađa od nepotrebnih briga i negativnih misli, omogućavajući fokus na ono što je važno – dobre ciljeve, moralne vrijednosti i Allahovo zadovoljstvo.

Priredila: Emina Ćeman-Kiremitci

Iz printanog izdanja Preporoda