Veza između imana i djelovanja

Oni koji vjeruju u nevidljivo, i koji namaz klanjaju, i od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju... (El-Bekare, 3)

Vjerovanje je duboko ukorijenjeno u srcu, očituje se riječima, ali se mora potvrditi djelima. Tri osobine koje se spominju u ajetu: vjerovanje u nevidljivo, redovno obavljanje namaza i udjeljivanje, prve su propisane odlike islama i predstavljale su odrednice ranih muslimana. One nisu samo znakovi imana već su i njegovo ostvarenje kroz konkretne radnje, budući da iman nije statična ideja ni apstraktna tvrdnja, već živ proces koji sazrijeva kroz djela.

Taha Abdurrahman kritikuje reduciranje vjerovanja na čisto teorijsku dimenziju, ističući duboku povezanost imana i djela. Prema njegovim riječima, iman bez dobrih djela slabi i gubi svoju suštinu. Dokaz za to su brojni kur'anski ajeti koji, uz vjerovanje, redovno spominju i nužnost činjenja dobrih djela. To je prva kur'anska lekcija.

Iman u sebi nosi i individualnu i kolektivnu dimenziju, a djela su most između njih. Ona povezuju unutarnju vjeru s vanjskim djelovanjem, usmjerenim ka općem dobru. U slučaju kada iman ne podstiče ljude na djelovanje, zajednica gubi svoju dinamiku i pada u stagnaciju. Snaga imana leži u njegovoj sposobnosti da transformiše pojedinca i društvo. Stoga, iman ne smije ostati skriven u srcu; on mora biti izvor moralne, društvene i kulturne preobrazbe.

Priredila: Emina Ćeman-Kiremitci

Iz printanog izdanja Preporoda