U utorak, u 95. godini života u Džeksonvilu, Florid (USA), na bolji svijet je preselio prominentni islamski naučnik prof. dr Muhammed Hamidullah. Naučnim radom bavio se preko 70 godina. Bio je prvi musliman koji je Kur’an-i kerim preveo na francuski jezik. Svrstava se u red najvećih islamskih znanstvenika XX stoljeća.

Njegov nesebičan i, gotovo bez primjera, požrtvovan rad ostaće da osvijetljava puteve generacijama naučnika koji dolaze. Bio je vrstan poznavalac zapadne islamologije i izvorne islamske misli pa je mogao biti u stanju da kvalitetno spoji dva kulturna kruga. Vladao je i suvereno koristio analitičku metodologiju zapadne znanosti. Odgojen i trajno prisutan u islamu i nauci izrastao je u gorostasa učenjaka kome će biti teško naći ravnu zamjenu.

Prof. Dr Muhammed Hamidullah je rođen u Hajderabadu (danas Indija) 19. februara 1908. godine. U svom rodnom gradu je završio školovanje i neko vrijeme bio profesor prava. Poslije se nastanjuje u u Francuskoj. Na Bonskom sveučilištu u Njemačkoj je odbranio doktorat (Državno pravo kod muslimana), a na Sorboni, u Parizu, drugi (Diplomatija Allahovog Poslanika i Hulefai’r-rašidina). Prije nekoliko godina odselio se u Ameriku gdje je dočekao kraj svoga života. Dugi niz godina je bio član Nacionalnog instituta za naučna istraživanja u Parizu. Na njegovom kabinetu bila je naljepnica: “Dajem informacije o islamu!”

Dr Hamidullah je veoma poznato i renomirano ime savremene islamologije. Njegove brojne studije, sve o islamu, danas su obavezna i dragocijena bibliografija svakom onome ko se bavi ili će se baviti raznim aspektima islamske nauke, kulture i civilizacije. Autor je više od 250 knjiga i preko i 600 naučnih radova (o literaturi, vojnom umijeću, izučavanju islama, bibliografijama, leksikonima i enciklopedijama, o pravu, ustavnoj tematici, međunarodnom javnom pravu i državi, o islamskoj kulturi, estetici, psihologiji, o komparativnim studijama vjera, o ekonomiji, geografiji, arheologiji, o Kur’anu i kur’anskim znanostima, o raznim islamskim dužnostima, uvodi za razna djela, o spomenicima, o raznim islamskim ličnostima…) 

Prevodilac je velikog broja važnih naslova o islamu i muslimanima. Djela su mu prevođena na: francuski, engleski, njemački, portugalski, bosanski, turski, arapski, persijski, japanski i urdu jezik. Pošto je bio poliglot, pisao je na: urdu, arapskom, engleskom, francuskom I njemačkom jeziku. “On je, nema sumnje, dao svoj golemi doprinos istraživanju islama, islamske nauke i kulture, koji je trajna i pozitivna tečevina suvremene islamologije i koja ga svrstava u njezine prve redove”, svojevremeno je o njemu napisao dr. Nerkez Smailagić, r.h.

Na bosanski jezik su mu prevedena djela: Uvod u islam (prvo izdanje u Visokom 1976, potom još sedan izdanja u tiražu od preko 90.000 primjeraka), zatim obimno dvotomno djelo: Muhammed, s.a. (u tri izdanja)… Ova djela su prevedena i na mnoge druge jezike. Vrlo zapaženi su mu tekstovi prevedeni i objavljeni u Islamskoj misli na bosanskom jeziku: “Uticaj rimskog prava na fikh”, “Tolerancija u Poslanikovim postupcima u Medini”, “Socijalna struktura Medine u vrijeme Muhammeda, s.a.”, “Uvod u tefsir” i dr.

Živio je u anonimnosti u Francuskoj i u Americi, ne tražeći usluge, zahvalnost, ni priznanja. 

Bio je prijatelj Bosne i bosanskih muslimana. Godine 1981. dr Hamidullah je posjetio Bosnu na poziv dr Ahmeda Smajlovića. Održao je vrlo zapaženo predavanje u amfiteatru GHB medrese i Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu. Sačuvao sam bilješke sa tog predavanja. O tome sam pisao i u Preporodu. Tadašnji režim je dugo otezao sa davanjem dozvole za njegov dolazak u BiH kao gosta Islamske zajednice. Bio sam mu pratilac. Poslije Sarajeva posjetili smo zagrebački džemat gdje je održao predavanje i odgovarao na pitanja prisutnih. Na ispraćaju na Zagrebačkom aerodromu, nije mi htio okrenuti leđa i ići na pregled pasoša dok ja njemu nisam okrenuo leđa i krenuo prema izlazu. Na rastanku mi je rekao: “Molim te, nemojte o meni ništa pisati. Ja sam obični čovjek i ne zaslužujem pohvalu.”

Tokom leta avionom iz Sarajeva za Zagreb ispričao mi je sljedeće: 

“Muslimani u Francuskoj kupuju napuštene crve, neke nam i poklanjaju. Tako smo kupili jednu manju napuštenu crkvu u Clermontu-Ferrandu. Ja sam, kao član odbora, tražio u arhivama historijat ove crkve. Našao sam dokument nevjerovatne sadržina. U njemu je pisalo da je u toj crkvi tadašnji Papa blagoslovio tri evropska kralja/cara koji su na čelu križarskih vojski krenuli protiv muslimana. To sam krio do završetka adaptacije i na otvaranju, sada, džamije, na kome je bilo dosta kršćana, u svom izlaganju sam spomenuo sudbinu tog zdanja: - Odavde su krenuli križari da se bore protiv nas, a sada smo mi došli i vi nas rado primiste!”

U svome životu nisam vidio većeg a skromnijeg čovjeka. U Zagrebu su mu muslimani pripremili počasti i bogatu poslugu. Međutim, za večeru je uzeo samo malo riže. 

Dr Sulejman Mašović, r.h., je bio njegov prisan prijatelj. Jednom ga je posjetio u skromnom stanu u Parizu kroz koji se jedva moglo kretati od obilja knjiga. Pitao ga je domaćin sa čime da ga počasti. Mašović je zatražio kiselu vodu, a Hamidullah mu dodade običnu vodu i reče: “Subhanallah, pored vode tražiš drugačiju vodu!” Drugom prilikom je Mašović ponovo bio kod njega. Bilo je zakazano predavanje na nekom fakultetu koje će držati Hamidullah. Kad tamo, svega troje-četvoro. On je držao učenu besjedu kao da ih je bilo hiljadu. Na kraju mu je rahmetli Mašović kazao: “Ne znam, doktore, što se zahmetiš zbog  troje-četvoro slušalaca?” On mu je odgovorio: “Sala je bila puna meleka!”

Ja sam sačuvao s njim kontakt do pred agresiju na Bosnu. Pisao sam mu, a on mi je uvijek brzo uzvraćao pismo divnim rukopisom na arapskom jeziku. Imam neka od tih njegovih pisama a neka sam svojevremeno morao uništiti. Kada sam sa arapskog prevodio Risaletu’t-tevhid od Imama Šejha Muhammeda Abduhua, to sam mu javio. Obradovan brzo mi je odgovorio i poslao prevod  ove knjige na francuskom jeziku. 

Inna Lillahi ve inna ilejhi radži'uun!

Autor: Muharem Omerdić