Muhammed, a.s., posljednji Božiji poslanik, poslan u završnici Božanskog objaviteljskog pohoda prema čovjeku, krunskom stvorenju Božanskog stvoriteljskog pohoda u svjetove podno Njegovog uzvišenog prijestolja, u svjetove s ovu stranu zvijezda, jeste milost svim svjetovima jer blagodareći njegovom pojavljivanju čovječanstvo ima na raspolaganju autentičnu riječ Božiju koja ga usmjerava, usrećuje, smiruje, liječi, štiti, a ponad svega drži u nepretrgnutoj vezi sa Stvoriteljem i Gospodarom, jer nestvorena riječ Božija je neodvojivi segment Božanske biti. Allah, dž.š., je progovarao čovjeku Svojom Božanskom riječju, odjenutom u zemaljskom ruhu, riječju kelimetskom, risaletskom, suhufskom, tevratskom, zeburskom, indžilskom, a u samom zrijenju i kur'anskom, krunskim plodom objaviteljskog Božanskog pohoda, objavama što su donosile spasonosne poruke i poduke zbunjenom zemaljskom ljudskom biću. 

Isto onako kao što je Kur'an krunski plod Božanskog objaviteljskog pohoda, čovjek je krunsko stvorenje Božanskog stvoriteljskog pohoda čiji je prauzoriti lik, jamačno, nebeski Ahmed, predodređen da kao Zemljanin Muhammed prima krunske plodove Božanskog objaviteljskog pohoda, da potvrdi i upotpuni sav onaj objaviteljski naum Uzvišenog Boga od Adema, a.s., preko mnoštva Božanskih odabranika, promicatelja jedine Božije vjere, završno sa njim samim, najodabranijim, dobro znanim i u metapovijesnim vremenima koga je poznavao i redom najavljivao poslanički zbor duge svetopovijesne epohe.

Potvr|ivao poslanje svojih prethodnika

Nikada nije prisvajao ekskluzivno pravo utemeljenja neke nove vjere nego je potvrđivao sve ono poslanje svojih prethodnika koji su pripremali put njegovom dolasku kao pečatu na kraju spasonosno objaviteljskog pohoda Boga prema razumnom ljudskom stvorenju. "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!" (21:25), što će reći da su svi poslanici bili poslanici islama, a samim tim i muslimani jer riječ islam skrbi u svom značenju pokornosti jednom Bogu, a njena izvedenica musliman nedvojbeno ukazuje na osobu pokornu jednom Bogu. Ovo je posve razumno budući da Jedan Bog nikako nije objavljivao različite vjere što potvrđuju i Njegove riječi u kojima se kaže da je jedina Allahova vjera islam. Zato je Poslanik, a.s., isticao da su poslanici kao djeca jednog oca, vjera im je jedna, a da su svi obožavali jedino Allaha, bez ikakva sudruga. Stoga treba biti oprezan pri upotrjebi konstrukcije "poslanik islama" koja bi se odnosila isključivo na Muhammeda, a.s. 

Osnovna poruka svakom poslaniku bila je "Allah je jedan", sintagma koja se provlači kroz svaku stranicu Kur'ana Časnog, neosporna istina islamskog kreda, koja se ljubomorno čuva u svakom srcu iskrenog vjernika. Ona nikada nije došla u pitanje kroz višestoljetnu povijest posljednje etape islama kao jedine Božije vjere. U ovom, a i u svakom ostalom, zagledani u primjer Posljednjeg Poslanika, sljedbenici ili Ummet Muhammeda, a.s., su jedini istinski promicatelji tradicije svih Božijih poslanika.

Posljednji poslanik - prvi musliman 

Svi poslanici pripadaju jednom istom svetopovijesnom krugu čija kružnica i započinje i zatvara se sa poslanikom, Muhammedom, a.s., jer on sam kaže da je bio poslanik još onda dok je duh Ademov lepršao između vode i ilovače. Iako posljednji poslanik zemaljske svetopovijesti on je prvi i prauzoriti lik nebeske svetopovijesti. Otuda je posljednji poslanik prvi musliman. Time se razotkriva i sav smisao hatemu-l-enbija čija je simbolika živopisnija ako se zna da se za pečaćenje koristio prsten na čijem se najistaknutijem dijelu nalazio pečat, samo kruna veličanstvenog prstena. 

Milost je svjetovima jer je posredstvom njega, definitivno, uspostavljen temeljni obzir ljudskog obraćanja Bogu, salat, sa divnom simbolikom i zbiljom sukusiranom u njegovom nebeskom imenu Adem, sa Elifom kao stajanjem, Haom kao pregibom, Mimom kao sedždom, a Dalom kao sjedenjem. Ovo, dakako, ne treba razumjeti kao slučanost nego kao naum Božanske mudrosti da pokaže čovjeku da u svakom Božanskom zahvatu počiva neiscrpna mudrost koja se svremena na vrijeme otkriva i iznova zadivljuje, splahnjava ljudsku uobrazilju i podsjeća na mjesto koje mu u odnosu na Njega i pripada. Čovjek namazom ublažava svoj pad sa neba čija simbolika i zbilja se iscrpljuje zemaljskim poslanikovim imenom Muhammed, kada se uspravni Elif savija u Mim, a Mim u imenu Ahmed udvostručava ukazujući na svu čovjekovu zbilju i neosporivu ovisnost o Bogu jer je sedžda najprikladniji oblik približavanja Njemu od koga je udaljen svojim praiskonskim padom budući da je čovjek najbliži Bogu dok Mu je na sedždi i da jedino sedžda može povratiti izgubljeno dostojanstvo isto onako kao što ga je Iblis izgubio odbijajući je učiniti. Ime Muhammed je poruka čovjeku kakav odnos treba imati prema Bogu da bi Mu se ponovo približio i zadobio isti onaj položaj kakav je već jedanput imao na nebu. Namaz jeste način ponovnog ispravljanja Mimu u Elif, odnosno, pokorom koju simbolizira sedžda doseći nanovo onaj nebeski stupanj čija je simbolika sukusirana u Poslanikovom nebeskom imenu Ahmed. Eto zašto će čovjek na Sudnjem danu prvo biti pitan za namaz. 

On jeste milost svim svjetovima jer se njegovo učenje sačuvalo kao najčešći oblik monoteizma bez ikakvih natruha i ljudskih intervencija. Najsnažniji argument ovoj tvrdnji, svakako je prvi dio Šehade u kojoj se nedvojbeno ukazuje na Jednog Boga, jedinu pravu stvarnost, kojoj se svi stvoreni svjetovi nadaju kao Njena sjena, privid ili odraz u ogledalu, koji svoje postojanje duguju Božijem postojanju i Njegovoj dobroj volji. 

On jeste milost svim svjetovima jer je preko njega odaslata poruka o jedinstvenom porijeklu ljudskog roda i važnosti upoznavanja, zbližavanja i razumijevanja, a u samom početku praksom potvrđena, bez suvišne retorike i demagogije, tako česte danas, kod zapjenušanih demokrata i zagovornika mira, ljudskih prava i bolje budućnosti.

Nauk u potpunom skladu sa stvorenim svijetom 

On je milost svim svjetovima i zato što je Uzvišeni Allah odabrao baš njega za nauk koji treba da bude put ostvarenja dobra na Ovom i na Budućem svijetu. On to može da bude budući da je sačuvao svoju autentičnost kojoj se nema ništa prigovoriti, a i zato što je taj nauk u potpunom skladu sa stvorenim svijetom jer je u islamskoj egzegetskoj tradiciji odavno odmišljen pojam kosmosa kao Knjige koja šuti i Kur'ana kao kosmosa koji govori. I doista, skoro beskrajni stvoreni svjetovi svojom šutnjom najočitije govore o veličini i moći svoga Stvoritelja. Ovo odmišljanje nije nategnuto i neutemeljeno budući da Allah, dž.š., i za ajete Kur'ana koristi naziv ajet-znak kao što ga koristi za pojmove i pojave kosmičkih prostranstava. I kao što vedra noć pokazuje sav nebeski raskoš, a dan sav zemaljski isto tako i Kur'an na svakoj svojoj stranici govori o oba ova raskoša Božanskog stvoriteljskog pohoda. Ovo je dodatan razlog odnosa punog poštovanja prema svemu stvorenom i najveći doprinos čuvanju okoliša. Povratak islamu je sigurna budućnost Zemlje, ali i sveukupnog obzira stvorenih svjetova jer se odstupilo od namjenjene uloge čovjeka, halife Božijeg na Zemlji, u smislu da se razumno koristi izobilnim Božanskim blagodatima kao nezasluženim darom koje su mu određene prije nego je to mogao ičim zaslužiti, da ih koristi u skladu sa Božijom voljom ili Božijim zakonima što isključuje nemoral, pohlepu i nezasitost kao glavni poticaj nekontroliranog i nerazumnog iskorištavanja bogastva Zemlje i dovođenje čovječanstva u opasnost od samouništenja sopstvenim ponašanjem i sopstvenom civilizacijskom moći. 

Milost je svjetovima jer je sa njim dobivena odlučujuća pobjeda univerzalog islamskog monoteizma nad politeizmom i svakim neznabožačkim oblikom vjerske svijesti. Ka'ba nije mogla više ostati obeščašćena mnoštvom besmislenih kipova. Došlo je vrijeme njenog povratka prvotnoj ulozi što je jedan od temeljnih zadataka misije Posljednjeg Allahovog Poslanika. Moglo bi se očekivati da uspjeh i pobjeda dođe, onako s neba, nezasluženo, ali to se nije desilo. Pomoć je, nema sumnje, došla, ali u okvirima Božanskog poretka predviđenog za ljudsku narav. I premda je uspjeh Poslanika, a.s., bio predodređen, on se realizirao jednim naravnim tokom kao rezultat teških iskušenja, trpnje, napora i žrtve. Ovaj put je bio potreban u cilju izgrađivanja čvrstih ličnosti, sposobnih da ponese i nose veličanstveni emanet Božijeg dina. Ako su dva Božija roba; Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail, a.s., prolazili težak put duhovnog zrenja da bi bili počašćeni gradnjom Ka'be i njenog vraćanja iz zaborava u živo sjećanje, Ka'be kao simbola univerzalnog islamskog monoteizma, ništa lakši put nije bio potreban za onog koji je počašćen da očisti Ka'bu i njen okoliš od idolopoklonstva, definitvno uspostavljajući čistu Božiju vjeru imunu na nova iskrivljenja. Kruna uspjeha i milosti je Oprosni hadždž kada Poslanik, a.s., naslućuje skori povratak svome Gospodaru jer je ovaj veličanstveni skup pokazao da je njegova misija uspješno dovedena kraju čega je i poslan, kao milost svjetovima. 

Nijednog trenutka ljudsko porijeklo Muhammeda, a.s., nije dovedeno u pitanje. On je čovjek kao i svi ostali ljudi, rođen i smrtan, istina Božiji miljenik, ali nikako sin Božiji, a još manje bog. To nimalo nije pomutilo njegovu slavu kao što nije pomutilo slavu Isaovu, Musaovu, Ibrahimovu i slavu svih ostalih poslanika, a.s. Suvišno je velikim ličnostima prislanjati Božanske osobine da bi bile slavne kada to mogu biti i bez toga, a Bogu ionako niko nije ravan. Ovo je poruka i upozorenje za sve one koji se drznuše da se pokažu jednakim Bogu što nije bila, samo, pojava daleke prošlosti nego i realnost, vrlo često, opskurne današnjice. Mnoštvo je "zemaljskih bogova" nedodirljivih za obični svijet, umišljenih, oholih, arogantnih i ponad svega neodgovornih i pred Bogom i pred narodom. U susretu sa Bogom njihov položaj će biti jako neravnopravan, jadan i ponižavajući. Biće to zakašnjela spoznaja i stanje bez povratka. 

Poslanikov lik ostaće trajni uzor mnogim naraštajima do Sudnjeg dana i velika uzdanica svima onima koji ga priznaše i nepokolebljivo slijediše, odživljeni Put islama, istinski pravi put koji vodi spasu i sreći na Ovom i na Budućem svijetu. 

 

Autor: Smajo Mustafić