Kad je napunio 40 godina, Allah, dž.š., zadužio ga je specijalnom poslaničkom misijom, da primi Objavu-Kur’an, a.š., i prenese je svim ljudima i džinima, cijelom čovječanstvu kao uputu i putokaz do Sudnjeg dana. Uzvišeni ga je učinio „krunom“ svih Svojih poslanika i vjerovjesnika, a.s. Zato On, Uzvišeni, u Svojoj knjizi i kaže: Mi smo te poslali svim ljudima, također i: ...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali!

Muhammed, a.s., bio je umjerenog rasta, srednjeg stasa, ni visok ni nizak, bujne prave kose, plećat, rumene bijele puti, krupnih crnih očiju koje je surmom podvlačio. Veliku je pažnju poklanjao čistoći tijela, odijela, sredine u kojoj je boravio i klanjao, kao i svom vanjskom izgledu. Bio je i dosljetljiv, inteligentan, bogate intuicije, pronicljiv, lijep, uvijek spreman na brze odgovore, s puno učtivosti i dostojanstva, vedar, razdragan, otovoren i neusiljen prema ljudima, drugovima, ashabima i kućnoj čeljadi, stidljiv, osim u stvarima vjere. Zračio je plemenitošću i lijepim odgojem. U narodu, u sredini u kojoj je živio, isticao se ljudskošću, karakternošću, čuvanjem date riječi i ispunjavanjem obaveza. Imao je dobre odnose sa susjedima, bio je blag, kreposan, skroman, darežljiv, hrabar, iskren, povjerljiv, tako da je dobio i počasni nadimak El-Emin. Prezirao je obožavanje idola i tome se suprotstavljao, nije konzumirao alkohol, niti je uzimao meso žrtvovano kumirima. Nije prisustvovao razuzdanim i neprimjerenim zabavama i sijelima.

Potom, Uzvišeni Allah, dž.š., ga je u 27. noći redžeba godinu i po prije Hidžre prenio od Mesdžidu-l-harama do Mesdžidu-l-aksaa, iz kojeg se vinuo u nebesa, dok nije stigao do Sidretu-l-muntehaa i približio se svome Rabbu na udaljenost koliko su dva luka ili bliže, kako se u Kur’anu, a.š., kaže.

Po navršetku 53 godine života seli se iz Meke u Medinu, 16. rebiu-l-evvela (20. septembra 622. godine n.e.) u petak, po dolasku, gdje je sa svojim džematom prvi put klanjao džuma-namaz. Tada Medinu uzima kao stalno mjesto prebivališta, u njoj propagira, širi i afirmiše islam, Allahovu vjeru, i u Medini, također, dovršava svoju misiju u svojoj 63. godini života. Nakon što je od svoga Gospodara primio poruku: Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera, preselio je na ahiret 13. rebiu-l-evvela, 11. godine po Hidžri, odnosno 8. juna 632. godine n.e. Prije toga je, naravno, ostvario i povratak u Meku, gdje je porušio kipove, idole, kumire i oslobodio ljude od mnogoboštva. Dakle, rastao se s ovim svijetom, a da nije ostavio ništa od dunjalučkih prolaznih vrijednosti. Ali je, dakako, ostavio monoteizam, ispravno vjerovanje, Kur’an, koji mu je do kraja u potpunosti objavljen i pokoravanje Jednom Vrhovnom Sucu. Naravno, ostavio je hadise i svoj sunnet kao drugi glavni izvor islama. Jednom prilikom, Muhammed, a.s., rekao je: „Ja sam ogledalo koje je Allah izglačao, ko mene gleda, sebe vidi!“

Sunnet je arapska riječ koja doslovno znači „metod“. Muhammed, a.s., upotrijebio ju je kao pravni izraz koji obuhvata ono što je on rekao, učinio ili s čim se saglasio. Autoritet sunneta izvodi se iz poslanstva našeg Poslanika, a.s., kako je to izraženo u Kur’anu, a.š. Više ajeta ukazuje na najviši Poslanikov autoritet u tumačenju Svete knjige, bilo riječju ili djelom. I taj autoritet obavezan je za sve muslimane, jer se to Kur’anom izričito zahtijeva: O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku; i: Onaj ko se pokorava Poslaniku uistinu se pokorava Allahu! Isto tako, u Kur’anu pronalazimo i sljedeće: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmišljali!

Dakle, sunnet je, po svoj prirodi, imao za cilj, sve do danas, pa i ubuduće, učiniti Objavu, putem čovjeka, Poslanika, jasnom ljudima, jasnom i u svakodnevnoj praktičnoj primjeni, u vjerovanju, ponašanju, radu, učenju i svemu ostalom. Sunnet je uvijek igrao važnu ulogu u oblikovanju ljudi, pojedinaca i društva u cjelini, u prihvatanju ispravnih životnih, vjerskih, moralnih, pravnih i društvenih principa i koncepata. Uvjek je utjecao na sve sfere života muslimana i muslimanskih zajednica, naroda, društava i država. S puno opreza Muhammedovi, a.s., savremenici, ashabi i potonje generacije muslimana bilježili su sve ono što je Poslanik, a.s., govorio, činio, radio, tumačio, komentarisao... da bi muslimani, pored Svete knjige, mogli da iznalaze najbolje puteve i rješenja u svim prilikama i životnim situacijama, da bi znali kako da se ponašaju, vjeruju, rade na način kojim je Uzvišeni zadovoljan. Zbog važnosti i odgovornosti bilježenja svega s vremenom je vršena stroga klasifikacija svake zabilježene pojedinosti sunneta na osnovu stepena autentičnosti. Na tome i počiva njegov autoritet, između ostalog, kao teksta islamskog prava, a, u tom smislu, i postojanje nauke o Hadisu svim ljudima pruža mogućnost pravilnog uvida u ovu oblast i mogućnost relevantnog sagledavanja i primjene sunneta u životu.

Autor: Hajrudin Vrnjak

Glasnik br. 1-2, 2012