Mudrost je spoznati i odabrati istinu i po njoj postupati. Neki su rekli: Mudrost je riječ koja te upućuje, ili upozorava, poziva te časnim djelima a odvraća te od onoga što je ružno. Ibn Seadi je rekao: „Mudrost je ljepota znanja i sredstvo za izvršavanje dobra.“ 

Allah, dž.š., je posebno pohvalio vlasnika mudrosti, pa kaže: „On daruje mudrost kome hoće, a kome je data mudrost, dato mu je dobro veliko.“ (sura El-Bekare, 269) 

Značenje ovog hadisa u kojem se kaže da je mudrost izgubljena stvar vjernika, nas upućuje da vjernik uvijek mora težiti istini, mudrosti i dobru, pa gdje god da to nađe, treba da ga uzme, kao što bi uzeo svoju izgubljenu stvar koju je našao. Prema tome, što god musliman vidi da je dobro, mudro i ispravno učinjeno i napravljeno, treba da iskustvo tih ljudi preuzme i da se njime okoristi, bez obzira ko je to rekao, uradio i uveo u praksu. Čak i ako je vlasnik te ideje ili djela čovjek sa kojim se ne slažemo ili s kojim nemamo neku blisku saradnju. Allah, dž.š., kaže: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima osjećate nikako ne navede  pa da nepravedni budete! Pravedni budite, to je bogobojaznosti bliže.“ (sura El-Maide, 8)

Inače, kada nešto čujemo, onda prvo trebamo gledati šta je to rečeno i na osnovu toga tu izreku trebamo ocjenjivati, a ne gledati ko je to izrekao, pa tek onda na osnovu toga da to ocjenjujemo. 

Svaka korisna riječ, koja nije u suprotnosti sa vjerskim propisima, makar je izgovorio i onaj ko je nije doličan, doći će do onoga ko je zaslužuje. Prema tome, musliman ne bi trebao da tu priliku ispusti, nego treba da je iskoristi i od tog iskustva drugih nauči, ne osvrćući se na onoga ko je to izrekao. 

Alija, r.a., je rekao: „Znanje je vjernikova izgubljena stvar, pa je uzmite, pa makar ona bila u posjedu mušrika. Neka se niko od vas ne libi da uzme mudrost, od onoga od koga je čuje.“ (Ibn Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi) Drugom prilikom Alija, r.a., je rekao:

„Mudrost je vjernikova izbuljena stvar, pa je uzmite pa čak i od munafika/licemjera!“

Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: „Uzmite mudrost od onoga od koga je čujete, jer nekada će i onaj koji nije mudar izreći neku mudrost, kao što će onaj, koji ne gađa dobro, nekada potrefiti.“ 

Abdullah ibn Ubejd je rekao: „Znanje je vjernikova izgubljena stvar koju on traži, pa ako nešto od toga nađe, to će to uzeti, sve dok tome ne doda i ostalo.“  Imam Maliku je preneseno da je mudri Lukman rekao svome sinu: „Sinko moj, druži se sa učenim ljudima i budi uz njih, jer zaista Allah oživljava srca sa svjetlom mudrosti, kao što oživljava zamrlu zemlju sa obilnom kišom.“  Putovanje i kontaktiranje sa ljudima otvara čovjeku nove vidike i saznanja, jer je tada u prilici da vidi i upozna ono što nije vidio u svom okruženju.  Vjernik ne smije druge gledati sa poniženjem i ismijavanjem, nego treba da postupa kao pčela, koja ne uzima nego samo ono što je dobro i korisno. Tako da su vjernici vrlo često u prilici da vide neke korisne stvari i kod nevjernika, koje su ih učinile da bude napredni, uredni pedantni, a što su ustvari odlike pravih vjernika. Vjernik ne smije zatvarati oči pred istinom, pa gdje god da je vidi teba se njome okoristiti. Poznat je slučaj kada je Iblis (u ljudskom obliku) ukrao nešto od imetka zekata, i kada ga je Ebu Hurejre, r.a., ščepao, Iblis mu je rekao da ga pusti a on će ga zauzvrat  podučiti nekom zikru. Sutradan je Ebu Hurejre to ispričao Pejgamberu, s.a.v.s., na šta mu on reče: „Istinu ti je rekao, iako je on lažac.“ Dakle, ono što je Iblis rekao je tačno, bez obzira što je to od njega. 

Pejgamber, s.a.v.s., je još kao dječak petnaestogodišnjak u Meki, u vrijeme džahilijjeta, prije Objave,  prisustvovao ugovoru kojim se garantuju  i poštuju svačija prava i po kojem se nikome ne smije činiti nepravda. Evo šta on kasnije kao poslanik kaže o tom događaju: „U kući Abdullaha ibn Džed'ana sam prisustvovao ugovoru koji mi je draži od najvrsnijih deva, i kada bih u islamu bio pozvan takvom nečem, ja bih se odazvao.“ Dakle, sadržaj tog ugovora je Poslanik, s.a.v.s., pohvalio, bez obzira što su ga sklopili nevjernici/mušrici.  

U jednoj predaji se kaže: "Musliman neće pokloniti svome bratu ljepšeg dara od mudrog savjeta, kojim će ga usmjeriti na Pravi put, ili ga odvratiti od lošeg." (Bejheki, daif)

Abdurahman El-Halebi je rekao: „Nema boljeg poklona od mudre izreke.“     

Evo nekoliko mudrih izreka: „Najmudriji je onaj čovjek koji smatra da ima najmanje mudrosti kod sebe.“ „Spoznao sam da moju nafaku neće niko uzeti osim mene, pa mi se srce smirilo.“ „Od cvijeta nauči osmijeh, od goluba blagost, od pčele urednost, od mrava radinost i od pijetla rano ustajanje.“ 


Autor: Prof. dr. Fuad Sedić