Mubarek odabrani (Godine, mjeseci, dani i noći)
Muhammed, a.s., rodio se u Meki 12. rebiu-l-evvela, odnosno 20. aprila 571. godine, poslije Isaa, a.s.
Od 622. godine, kad naš Poslanik, a.s., s najvećim brojem pristalica, s prvim muslimanima prelazi iz Meke u Medinu, čini Hidžru, počinje, u novim povoljnijim uvjetima, da se intenzivnije širi islam, Božija riječ. Od ovog datuma, odnosno od ove godine počinje islamska era, odnosno Hidžra, koja obilježava početak islamske renesanse i napretka. Već tokom narednih godina cijela Arabija primila je islam. Ubrzo će i brojni drugi narodi spontano i bez prisile primiti islam. Za pola stoljeća muslimani su osvojili pola tada poznatog svijeta.
Prvi muslimani u Meki bili su izloženi raznovrsnim mučenjima i progonima; mnogi su izgubili i živote, pa je Muhammed, a.s., odlučio da pređu u Medinu, koja im je nudila prijeko potrebno gostoprimstvo, te su mogli da srede svoje redove, da se organizuju i uspostave prve oblike izvornog muslimanskog načina života, rada i vjerovanja. Tada su sagradili i prve džamije. Na putu od Meke do Medine događale su se mnoge neobične stvari, „čuda“, u kojima je, Božijom voljom, imao udjela naš Poslanik, a.s., tako da je sve na kraju ispalo dobro i povoljno za sve pristalice i za samog Poslanika, a.s. Bilo je i odlazaka u Etiopiju i na neke druge strane, da bi se muslimani na početku velikog razvoja događaja sačuvali od patnji i smrti. Ipak, svi su se kasnije okupili u Medini, organizirali, vodili i neke ključne bitke za opstanak islama i muslimana: na Bedru, na Uhudu i drugdje, da bi, na kraju, uz Božiju pomoć, pobijedili i vratili se u Meku, gdje su porušili kipove, obračunali se s mušricima, idolopoklonicima, nevjernicima i uspostavili, organizirali pravedno društvo kakvo je bilo i u Medini. Bilo je i dalje za muslimane nevolja, teškoća i iskušenja, ali su i oni bili ojačali, bolje organizirani, brojniji, u čvrstoj i nepokolobljivoj vjeri uz svoga Poslanika, a.s., pa su puno lakše sve to savladavali, odnosno iz dana u dan, Božijom voljom napredovali, u svakom pogledu, na svim poljima. Hidžra se dogodila nakon 13 godina Poslanikovog, a.s., pozivanja u islam, na pravdu, istinu i pravičnost. Za sve to vrijeme bio je proganjan, klevetan, maltretiran, mučen i šta sve još ne od idolopoklonika. Ipak, nisu uspjeli ni na koji način da ga slome, pokolebaju, ucijene, te je on svoju poslaničku misiju uspješno doveo do kraja. Raspolagao je svim stvarima koje su mu osiguravale vječni spas nakon postignutih uspjeha, posjedovao je izvornu Božiju vjeru – islam, imao je znaje, činio dobra djela i imao iskrenost. Pravedan je bio, moralan i pošten, mudar i pametan, vođen sigurnom Allahovom rukom na Pravom putu do konačnog ostvarenja svih ciljeva objavljene vjere, koju i danas milijarda i petstotina hiljada ljudi ispovijeda.
Tri mjeseca, redžeb, ša‘ban i ramazan, jesu vrijeme časti i obilja koje je veliki Allah podario našim dušama. Tada smo u postu, u duhovnom životu koji zahtijeva istrajnost i odlučnost. Ta tri mjeseca i mubarek-noći najprije nas trebaju podsjetiti na zadatak i našu odgovornost prema Rabbu, prema našoj porodici, našem narodu i domovini, a zatim trebaju i biti povodom da se pokajemo zbog naših grijeha.
Govori se da je redžeb mjesec kad se sije sjeme, ša‘ban je mjesec zalijevanja, a ramazan mjesec žetve. Uvijek treba biti spreman kako bi se stekla sva milost mjeseca ramazana. Istovremeno, potrebno je znati sreću redžeba, mjeseca u kojem se nalazi Lejletu-l-regaib i Lejletu-l-Miradž. Mi u prva dva mjeseca pomoću dove koju nam je Poslanik, a.s., preporučio tražimo bereket uz želju da dočekamo ramazan, tako da za vrijeme ramazana budemo počastvovani najvećom duhovnom sofrom. Pokajanje za grijehe jeste na prvom mjestu u sva tri mjeseca, za post koji je u Allahovo ime, iskren, čvrst i postojan, za koji On kaže da je Njegov, sigurno slijedi nagrada, pošto se sve obavi ispravno po propisu, uz davanje sadekatu-l-fitra i zekata. Sve moguće vrste ibadeta u tim mjesecima treba da su prisutne, namazi, obavezni i dobrovoljni, učenje Kur’ana, mukabele, učenje dova i zikrova, virdova, dijeljenje sadake, pomaganje socijalno ugroženim, činjenje raznovrsnih dobrih djela, prisustvovanje vjerskim predavanjima, čitanje vjerskih knjiga, učenje salavata i dr. Valja i provesti deset dana u itikafu, provoditi vrijeme i u razmišljanju, da bi se otklonili eventualni nedostaci, slabosti, greške i drugo... Potrebno je i povećati bliskost s rodbinom i braćom i sestrama muslimanima.
Iftarske sofre bogate su i raskošne, kao i sehurske. Obično se oko njih okuplja veći broj ljudi, što je veoma bitno za širenje ljubavi i prijateljstva među braćom i sestrama u vjeri. Treba i onima skromnijih mogućnosti priteći u pomoć, da i oni osjete slast i ljepotu tih mubarek-dana i odabranih noći, kao i slast i ljepotu iftara i sehura. Ramazan je mjesec Božije milosti, rahmeta i oprosta grijeha, velika prilika za svakog čovjeka da stekne Božiju naklonost, zadovoljstvo i bude nagrađen. Post je vrata ibadeta, kako reče naš Poslanik, a.s., vrata i za Džennet. Sve što je nevaljalo, nemoralno u ta tri mjeseca, posebno u ramazanu, strogo se odbacuje, zabranjuje, a prihvata se samo ono što je dobro i pohvalno, čime je On zadovoljan, da bismo se „uvježbali“ da i u ostalom dijelu godine ispoljavamo samo dobrotu i druge pozitivne vrijednosti. Ramazan je najvredniji od svih mjeseci, kad je počela i Objava Kur’ana. Noć Lejletu-l-kadr, u njemu skrivena, bolja od 1.000 mjeseci, i treba je tražiti u posljednjih 10 dana ramazana u neparnim danima. Te noći treba provoditi u najintenzivnijem ibadetu, učiti dove i izražavati Gospodaru svoje želje. Post je, naravno, i štit od svega lošeg, od zla; pročišćava tijelo i duh, bogati dušu, oplemenjuje ličnost, razvija dobre moralne osobine kod ljudi...
Dakle, tri mjeseca, redžeb, ša‘ban i ramazan, ugošćuju četiri mubarek-noći: Lejletu-l-regaib, Lejletu-l-berat, Lejletu-l-Miradž i Lejletu-l-kadr. Lejletu-l-regaib je prva noć u petku mjeseca ša‘bana, a Lejletu-l-Miradž pada na 27. noć ovog mjeseca. Lejletu-l-berat pada 15. dan redžeba, dok se Lejletu-l-kadr krije u mjesecu ramazanu. Sve ove noći važne su da se u njima preispitamo i procijenimo. One su prilika za obnovu. I njihov je bereket, uz naše iskrene ibadete, veliki. Naše je da sagledavamo i sve dublje duhovne dimenzije ovih noći koje nam se preporučuju, da bismo postigli ono što želimo i stekli Njegovo zadovoljstvo, zaradili brojne sevape i dobra djela. To su noći u kojima se, recimo, čistimo od grijeha, duhovno uzdižemo kao u dnevnim namazima, molimo za želje i dobru sudbinu za cijelu narednu godinu, molimo za milost i oprost, za povećanje nafake i bereketa. Brojna su i druga značenja, poruke i preporuke u vezi s ovim odabranim mubarek-noćima.
Dva su i Bajrama, Ramazanski i Kurban-bajram, dva najznačajnija vjerska blagdana za muslimane, koja su posebno značajna za muslimane. U vrijeme hadža pada i Kurban-bajram, na dva mjeseca i 10 dana poslije ramazana i posta i poslije Ramazanskog bajrama. Bajrami povezuju muslimane i rodbinu. Tako bismo trebali i naš život i nas same povezati sa Suštinom. Naime, čovjek može spoznati sebe tek kada spozna Bit. Musliman mora biti svjestan da je stalno s Allahom, dž.š., i svoje postojanje treba shvatati u skladu s time. Hoćemo reći da je najvažnije značenje pojma bajram da čovjek shvati bit svog postojanja. Bajram koji doživljavamo u svojoj duši jeste istinski bajram. Kada čovjek zna svoju bit, onda zna i suštinu bajrama, kad u srcu nađemo ono što tražimo – Allaha Uzvišenog.
Bajrami su Allahov poklon vjernicima. Ukoliko postoji tuga, ona se zamjenjuje osmijesima, izgovaraju se ljubazne riječi umornim dušama. Bajrami su udisaj Božanskog duha u lijepim danima rutinskog života. Bajrami imaju i svoju humanitarno-socijalnu i društvenu dimenziju. Mi se sjećamo drugih, pomažemo im, koljemo kurban i dijelimo meso, novcem darujemo socijalno ugrožene i djecu. I džuma-namaz, poput bajrama, zauzima posebno svečano mjesto u našim životima, samo na jedan drugi, dugačiji način.
Hadž, odlazak u Meku i Medinu, bar jednom u životu, nesvakidašnja je prigoda susreta s muslimanima iz cijelog svijeta na jedinstvenom, kako se kaže, „kongresu“, na kojem se ne ispoljava samo vjerska dimenzija svetih obreda, nego se ispoljava i ostvaruje jedinstvo svih muslimana, ostvaruju se susreti, dogovaranja, saradnja, dogovaraju se zajedničke akcije, sve ovo djeluje u pravcu rješavanja kriza i napretka muslimana u cijelom svijetu. Svaki od vjerskih obreda jeste mnogoznačan, znakovit, upućuje na viši duhovni smisao koji treba dosegnuti, da bi se nakon povratka s hadža čovjek osjećao čistim od grijeha kao tek od majke rođen, duhovno bogatiji, s dragocjenim stečenim vjerskim iskustvom.
I dan ašure, koji pada 10. muharrema ima svoje posebno mjesto i značenje u životu muslimana. Dobro ga je provesti u postu. Danom ašure se prisjećamo svete historije i presudnih događaja u njoj. U islamu sve ima svoje jasno određeno mjesto, značaj i ulogu za dobro čovjeka i čovječanstva.
Autor: Hajrudin Vrnjak
Glasnik br. 5-6, 2012