Mjesec safer je jedan od dvanaest hidžretskih mjeseci, drugi je mjesec po redu u hidžretskom kalendaru koji dolazi nakon svetog mjeseca muharrema. Neki učenjaci navode da je safer dobio naziv po tome što su ljudi napuštali Mekku i svoje domove (ar. isfar) i putovali u tom mjesecu radi trgovine i sl. Također se navodi da je mjesec dobio naziv safer jer su razna plemena ratovala u ovom mjesecu, i oni koji bi pobijedili u bitci su uzimali od poraženih njihovu cjelokupnu imovinu i ostavljali protivnike bez ičega "sifren min el-metaa'." (Lisanul-Arab, Ibn Manzur, 4.dio, str. 462.- 463.)  

  

Sujevjerja o mjesecu saferu kod predislamskih Arapa

 

Predislamski Arapi su pravili dvije velike grješke vezano za ovaj mjesec. Ponajprije su se poigravali sa njegovim nastupanjem i odgađanjem, te su gajili različita sujevjerja o mjesecu saferu. Poznato je da je Allah, dž.š., stvorio godinu koja se sastoji od dvanaest mjeseci od kojih su četiri sveta (u njima je zabranjeno ratovanje iz poštivanja prema ovim mjesecima): zu-l-ka'de, zu-l-hidždže, muharrem i redžeb. Ovo je potvrđeno u Kur'anu gdje Uzvišeni, dž.š., veli: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv onih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone. Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju običnim a druge godine ga proglašavaju svetim - da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju." (Et-Tevba, 36.-37.) Mušrici su znali koji mjeseci su sveti, ali su ih svjesno mijenjali i odgađali, kao npr. premještanje  safera da bude prvi mjesec u godini umjesto muharrema! Također predislamski Arapi su vjerovali da izvršavanje umre tokom mjeseci hadždža predstavlja jedno od najgorih djela. Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: „Arapi su vjerovali da je obavljanje umre tokom mjeseca hadždža najružnije djelo. Od mjeseca muharrema bi pravili safer, te govorili: 'Kada rane na leđima deve zarastu (nakon povratka sa hadždža) i otisci stopala deva iščeznu i vrijeme mjeseca safera u potpunosti prođe, tek tada je dopušteno obavljanje umre.'“ (bilježe Buharija i Muslim) Katade, r.a., veli: "Neki od Arapa su čak namjerno smatrali safer svetim mjesecom. Jedne godine njihov vođa bi govorio ljudima: 'Vaši bogovi su učinili muharrem svetim ove godine', da bi slijedeće kazivao: 'Ove godine bogovi su učinili safer svetim', te govorili kako postoje dva safera..' " Prenosi El-Imam Ahmed od Ebu Bekra, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: „Zaista vrijeme kruži u svome obliku otkako je Allah, dž.š., stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, četiri od njih su sveta, tri su jedan iza drugog: zu-l-ka'de, zu-l-hidždže, muharrem i redžeb plemena Mudar, koji je između dva džumadija i ša'bana..“ (bilježe Buharija i Muslim) Iz hadisa se vidi da je odredba i danas po vjerozakonu kao što je Allah, dž.š., odredio u svojoj Knjizi na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, bez ranjenja i kašnjenja, ili premještanja i izmjenjivanja kao što su radili Arapi.

Nema mjesta pesimizmu

 

Svjedoci smo da mnogi od nas govore jedni drugima postavljajući razna pitanja kao npr.: Zar ne vidiš šta se dešava? Zar ne vidiš ovu katastrofu i ova zbivanja oko nas? Zar ne vidiš ovaj jadni napaćeni narod? Zar ne vidiš ministre koji za sebe kupuju „fotelje“ i prodaju i zarađuju milione..? Pesimisti gledaju na problematiku iz samo jednog ugla i ne vide ništa drugo osim  nereda, crnine i destrukcije. Ali činjenica je da nije baš sve tako. Ako zaboravljamo da je sa teškoćom uvijek i olakšica i da je nakon noći jutro i nakon tmine svjetlo, onda smo zasigurno u grješci. Problemi se moraju posmatrati i sa drugih tačaka gledišta. Za njih se također moramo zainteresirati i moramo ih razmotriti. Kada spominjemo negativne, zašto ne spominjemo pozitivne i svjetlije strane? Zašto ne spominjemo sve ovo da bi nam se srca ispunila nadom?! Treba misliti dobro, raditi dobro i nadati se dobrom, jer pesimizam je sedativ za umrtvljivanje ambicije i zdravlja duha. Pesimizam može biti uzrok nesretnog življenja i "stvara" psihički teret. Stoga je Muhammed, s.a.v.s., volio optimizam, a mrzio pesimizam. Poznati doktor Aziz Ferid kaže: „Pesimist nosi više psihičkog tereta usljed svog pesimističkog stava, koji jače utječe na njegove živce nego katastrofa i teške nevolje koje ga snađu u životu.“ 

Prenosi se da je El-Mensur ibn Amir kada bi išao u bitku okupljao vojsku u velikoj džamiji u Kordobi i samo iz te džamije bi kretao u pohode. Jednog dana neposredno prije bitke se uputi prema džamiji da se sastane sa generalima, kadijama i uglednim državnicima. Tokom susreta s njima, bajraktar visoko podiže zastavu islamske vojske i razbi džamijsku svjetiljku, prosu se ulje iz lampe na zastavu i poče frcati na sve strane. El-Mensurovo lice se promijeni vidjevši to, ali jedan čovjek želeći ga utješiti priđe mu i reče: “Raduj se vladaru pravovjernih lahkoj bitki i velikom ratnom plijenu. Zastave tvoje vojske dostigoše nebo; ovo su zastave koje Allah, dž.š., napoji mubarek uljem od maslina.“ El-Mensur se obradova tim riječima i ta bitka bijaše jedna od najuspješnijih. Iz ovog primjera jasno vidimo da nema mjesta pesimizmu, potištenosti i lošem predznaku (značenju). Vjerovanje da mjesec safer donosi ljudima zlo, da prvih trinaest dana u saferu donosi nesreću, te da u njemu škodi sklapanje braka ili putovanje se kose sa učenjima islama. U predislamskom dobu (džahilijjetu) ljudi su smatrali safer lošim mjesecom koji ljudima donosi nevolje. Ono što je istina (hakk) jeste da nikakav dan, mjesec ili bilo koji drugi datum ne donosi zlo, nego su djela ta koja su dobra ili loša. Iz tog razloga ni mjesec safer, niti bilo koji drugi dan ili mjesec ni na kakav način ne može biti nepovoljan ili zlokoban po ljude. Ono što je zlo jesu loša djela kojih se treba odreći, kloniti i za koje se treba kajati. Uzvišeni, dž.š., u Kuranu veli: „Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.“ (Et-Tegabun, 11.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorično odbacio ovakva vjerovanja i ubjeđenja. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ne postoji 'Adwa (zarazna bolest koja se prenosi bez Allahove dozvole), niti bilo koji loš predznak (od ptica), niti Hamah (vrsta ptice za koju su arapski mušrici vjerovali da donosi propast), niti bilo koji (loš predznak u mjesecu) saferu. Bježite od gubavca kao što bježite od lava.“ (bilježi Buharija i Muslim) Arapski mušrici su, također, vjerovali da će kuća u čijoj blizini kriješti sova doživjeti propast. Upravo iz ovih razloga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukazao na zabludu sličnih ubjeđenja, te nakon toga rekao: „Ne postoji ništa zlokobno u mjesecu saferu“.

 

Događaji i bitke u mjesecu saferu 

 

- U mjesecu saferu Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio svojom prvom ženom Hatidžom bintu  Huvejlid, r.a.

- Hazreti Alija, r.a., je u ovom mjesecu oženio hazreti Fatimu, r.a. (Poslanikovu, s.a.v.s., kćerku) 2. god. po Hidžri. 

- Pohod na "Nedžd" u 3. god. po Hidžri.

- Bitka "Al-Rajee" (naziv dobra koji je bio u vlasništvu plemena Hasil smještenom između Mekke i Asfana). Dogodila se 4. god. po Hidžri. U njoj je poginulo nekoliko ashaba: Mersed ibn Ganevi, Hubejb ibn Udejj, Asim ibn Sabit (iz plemena Evs), Zejd ibn el-Desna el-Biadi, Abdullah ibn Tarik i Halid ibn el-Bakeer.

- Bitka Bi'r Mau'nah (vrelo Mau'nah) 4. god. po Hidžri. Poslanik, s.a.v.s., je poslao 70 ashaba u vojnu akciju pod vodstvom Munzira ibn Amra. Svi su pali kao šehidi. Saznavši za njihovu smrt Vjerovjesnik, s.a.v.s., se rastužio, te mjesec dana molio za njih i tražio od Allaha, dž.š., da kazni one koji su ih ubili.

- Bitka "Wadi al-Qura". U vremenu kada se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vraćao iz Hajbera prolazeći pored mjesta Wadi al-Qura, pozvao je njene stanovnike da prihvate islam. Oni su to odbili i insistirali da ratuju. Muslimani su osvojili to mjesto 7. god. po Hidžri.

- Vojni pohod El-Ebwa'. Ibn el-Kajjim navodi: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., je išao u vojni pohod El-Ebwa', također poznat kao Weddan. To je bio prvi vojni pohod u kojem je lično sudjelovao. Dogodio se dvanaest mjeseci nakon Hidžre u mjesecu saferu. Bajrak je nosio Hamza ibn Abdul-Muttalib. Imenovao je Sa'da ibn Ubadu zaduženog za Medinu (u njegovom odsustvu) i izašao je u pohod samo sa muhadžirima (muslimanima koji su izbjegli zajedno sa njim iz Mekke) da presretne kurejšijsku karavanu, te se tada nije desila borba." 

- U ovom mjesecu, 8. god. po Hidžri su Amr ibn el-A's, r.a., Halid ibn El-Velid, r.a., i Osman ibn Talha, r.a. primili islam.

- U mjesecu saferu 99. god. Omer ibn Abdulaziz postao je halifa islamske države.

- Od 7.-10. safera, 37. god. poslije Hidžre se dogodila bitka "Siffin" između Alije ibn Ebi Taliba i Muavije ibn Ebi Sufjana.

- 27. safera 589. god. na Ahiret je preselio Salahuddin El-Ejjubi. Imao je 56. godina. 

- Tatarska invazija na Bagdad, 656. god. u kojoj su poginuli halifa El-Mu'tesim Billah i njegova porodica, a Abbasijsko carstvo uništeno. 

 

Autor: Abdulkadir Indžić