U citiranom ajetu, Uzvišeni Allah, dž. š., kaže da je, otkad je stvorio Nebesa i Zemlju, dan i noć, Sunce i Mjesec, učinio da broj mjeseci bude dvanaest i da od tih dvanaest mjeseci četiri budu sveta. Na Oprosnom hadžu Božiji Poslanik, a. s, je pojasnio koji su to sveti mjeseci: “O ljudi, vrijeme se okreće. Godina ima dvanaest mjeseci. Od njih su četiri sveta. Tri su jedan za drugim: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem. Redžeb je sam i nalazi se izmedu dva džumadea i ša’bana”, rekao je Poslanik. U završetku citiranog ajeta, poručuje se: „ i u njima (dakle u ta četiri mjeseca) ne griješite ili ne činite zulum (nepravdu).“ 

Smatra se da su ovi mjeseci nazvani svetim zbog dvije stvari:

1. Zbog zabrane ratovanja osim ako se mora odbraniti od neprijatelja.

2. Zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim mjesecima. 

Zbog toga nam je Allah zabranio da činimo grijehe u tim mjesecima rekavši: “U njima ne griješite!

Postoji mišljenje da je Ibrahim a. s. učio ovu dovu u kojoj je molio Allaha dž. š. da arapskom narodu pošalje poslanika između njih. Dova Ibrahim a. s. je pomenuta u Kur'anu i glasi: “Gospodaru naš, pošalji im Poslanika jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podučavati ih Knjizi i mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” Suretul-Bekare, ajet 130.Nakon nekoliko hiljada godina u noći Lejletur-regaiba Allah dž. š. je odazvao se dovi Ibrahima a. s. i poslao Poslanika iz arapskog naroda, kojeg treba slijediti, tj. Muhammed a. s. Mjesec redžeb posjeduje svetost koja je uvažavana i poštovana i u predislamskom preiodu. El-Kurtubi piše: «Misli se na tri sveta mjeseca koja svetim držaše svi Arapi. Allah, direktno, u srca njihova usadio je svetost tih mjeseci. U tome vremenu, Arapi nisu htjeli nikoga ubiti, ničiju krv proljevati niti ratovati. Štaviše, znalo se desiti da neki čovjek susretne ubicu svoga oca, djeteta ili brata ali, ako su sveti mjeseci već nastupili, ne bi ga ni na kakav način uznemiravao. Općenito o postu hazreti Pejgambera, alejhisselam, u mjesecu redžebu, govori nam hadis koji bilježe Buharija, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi, a prenosi Osman ibn Hakim: »Pitao sam Se'id ibn Džubejra o postu mjeseca redžeba, upravo je i bio mjesec redžeb kada ga ovo upitah. On reče: 'Čuo sam od Ibn 'Abbasa, radijallahuanhuma, kako kaže: - Allahov Poslanik, alejhisselam, postio bi toliko da bismo haman rekli da neće nikako prekidati, a toliko je prekidao post da bismo haman rekli da neće ni postiti.«

Jedna grupa učenjaka (Ibn Tejmije, Ibnul Kajjim El-Dževzi, Ibn Hadžer, Šejh Sejjid Sabik i dr.) kažu da nema ni jednog vjerodostojnog hadisa koji govori da post u mjesecu redžedbu ima posebnu vrijednost nego smatraju da se svi ti hadisi ako su i ispravni upućuju da je post u tom mjesecu mustehabb. Zaključak je da zbog slabosti hadisa ne treba redžeb izdvajati postom nad ostalim mjesecima nego ga je lijepo postiti kao i ostale mjesece tj. svaki ponedjeljak ili četvrtak te bijele dane 13, 14, i 15 dan svakog hidžretskog mjeseca. Također, namaz koji se uobičava klanjati u noći Lejletu-r-regaib svoje uporište nalazi u hadisu kojeg navodi Gazali u svom djelu Ihja ulumu-d-din. Hadis nije vjerodostojan, stoga učenjak Ibn Tejmijje kaže: "Taj namaz nije klanjao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti iko od njegovih ashaba, niti od tab'ina, niti od imama muslimana, niti ga je pohvalio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, niti iko od ispravnih predhodnika…”

Ipak, neupitna je vrijednost ovog mjeseca, a ono na što muslimani trebaju obratiti pažnju jeste da se klone griješenja i da se počnu pripremati za mjesec ramazan sa intenzivnijim ibadetom.  Mjesec redžeb je prvi vjesnik, nagovjestitelj dolaska najdražeg i nablagoslovljenijeg mjeseca u godini, mjeseca ramazana, stoga najbolja priprema za ramazan jeste post i ibadet u mjesecu redžebu i ša’banu. 

E.S.