Malim djelima do velike nagrade
Džennet se ne može zaraditi svojim djelima, već se u njega ulazi Allahovom milošću i on je Njegova trajna blagodat dobrim i iskrenim vjernicima.
Međutim, i Kur'an i Hadis upućuju na razičita dobročinstva i dobra djela kojima se zaslužuje džennetska nagrada. Ta djela mogu u našim očima izgledati i mala, ali su kod Allaha dž.š. velika, osobito za one koji nisu u mogućnosti činiti velike hajrate i vakufe. Naredni hadis, koji sam odabrao za ovo kazivanje, to potvrđuje:
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Četrdeset je dobrih dijela (svojstava), a najveće od njih je pozajmiti nekome kozu kako bi se koristio njenim mlijekom. Ko god bude radio bilo koje od tih dijela, nadajući se za to nagradi i vjerujući u ono što je za to obećano, Allah će ga tim djelom uvesti u Džennet." Hassan ibn Atijje (jedan od prenosilaca ovog hadisa) je rekao: Mi smo pokušali nabrojati djela mimo poklonjenog mlijeka od koze, kao što su: otprimanje selama, nazdravljanje prilikom kihanja, uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima i tome slično, pa nismo mogli dostići ni petnaest djela (svojstava). (Buhari, 2631)
Ova izreka Hassana ibn Atijje na kraju ovog hadisa ne isključuje postojanje tolikog broja tih dijela, jer je Pejgamber, s.a.v.s., u mnogo prilika podsticao na razne vidove dobročinstva, kojih je bezbroj. Pejgamber, s.a.v.s., je tačno znao ovih četrdeset dobrih dijela, ali nam ih nije htio nabrojati, kao što npr. nije jasno odredio noć Lejletul-Kadra. Ovaj njegov postupak je za nas korisniji i bolji, tako da se trudimo u činjenju raznih vidova dobročinstva, ne zapostavljajući ništa od toga, nadajući se da je i to djelo koje činimo od ovih četrdeset dijela, koja mogu biti razlogom našeg ulaska u Džennet.
Pojedini učenjaci i komentatori hadiskih zbirki su ipak pokušali da nabroje ovih četrdeset dijela, koja su spomenuta u raznim hadisima. Neko od njih je dostigao manji broj od četrdeset, kao što smo već spomenuli od Hassana ibn Atijje, a neki su uspjeli u tome, čak su i prešli broj četrdeset. Učenjaci, na osnovu hadisa, navode ta dobra djela kao što su:
pozajmljivanje krave ili ovce, smaknuti s puta ono što smeta prolaznicima, nahraniti gladnog, napojiti žednog, bilo insana ili hajvana, dati i ustupiti vodu, obići bolesnika, posjetiti nekoga radi Allaha, biti zadovoljan s onim čime te Allah opskrbio, upućivanje na dobro, odvraćanje od zla, pomoći onome koji je nesposoban i nevješt, pomoći onome kome se čini nepravda/zulum, spriječiti onoga koji čini nepravdu/zalima, suzdržati se od uznemiravanja ljudi, odgovoriti na selam, ispratiti dženazu, odazvati se kada te neko pozove, nazdraviti onome koji kihne sa riječima: Jerhamukellah/Allah ti se smilovao, nazvati selam i rukovati se, savjetovati ljude, uklanjati nečistoću ili slično iz džamije, osmjehnuti se bratu muslimanu, uputiti onoga koji je u zabludi, pomoći pri čitanju onome koji slabo vidi, prenijeti (protumačiti) vijest onome koji slabo čuje, govoriti u ime nekoga ko nije vješt u govoru, nasuti hrane iz svoje posude potrebnom, povesti slijepca, uputiti nekoga da učiniti dobro djelo, uputiti onoga koji traži pomoć kako da riješi svoj problem, pomoći slabiću i nemoćnom, pomoći nekome svojom jahaćom ili teglećom životinjom (prevoznim sredstvom), pomiriti dvojicu zavađenih, lijepa riječ onom kojem nismo u stanju ništa udijeliti, pokloniti komšiji ili prijatelju određenu stvar za svakodnevnu potrebu, otkloniti nedaću i utješiti nekoga u samoći, lahkoća pri kupovini i prodaji, popustljivost u nadoknadi štete ili potraživanju, sačekati dužnika, prikrivati mahane svoga brata muslimana, štititi njegovu čast u odsustvu, izraziti saučešće onome koga je zadesila nedaća, obradovati nekoga, prisustvovati skupovima koji su u ime Allaha, napraviti mjesta za druge na sijelu, posaditi nešto ili usijati, zauzimati se za nekoga itd.
Prvo, najveće i najvažnije od ovih, na prvu ruku sitnih, ali kao što vidimo, kod Allaha, dž.š., vrlo vrijednih dijela, je: pozajmiti nekome kozu (ili slično) kako bi se koristio njenim mlijekom. Učenjaci kažu da je poželjno i lijepo da onaj ko posjeduje kravu, devu, ovcu, kozu ili određenu stvar dadne je na određeni vremenski period porodici koja je potrebna, kako bi se okoristila njome. Kada im više ta pozajmnica ne bude trebala onda će je vratiti njenom vlasniku.
Ovaj, kao i mnoge druge hadise, su naši lijepi i iskreni muslimani u Bosni prakticirali, pogotovo kada bi komšiju zadesila nedaća, da mu krepa krava, koja je značila izvor života za cijelu porodicu. Tada bi naše komšije i prijatelji „uskakali“ da pomognu, stavljajući na raspolaganje nešto od svoje stoke koju su posjedovali, dok se komšija ne bi snašao i obezbijedio drugu kravu za svoju porodicu. Hvala Allahu ovakvih primjera dobročinstva ima još uvijek, mada ljudi možda nisu ni upoznati da im se za taj čin obećava velika nagrada. Ima još nekoliko hadisa koji govore o vrijednosti pozajmljivanja krave ili druge životinje kako bi se siromašni okoristili njenim mlijekom:
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Najbolja sadaka je dati ne korištenje životinju koja se muze, ona ujutro donosi nagradu i naveče donosi drugu nagradu. Pozajmljivanje deve je kao da se oslobodi rob crvene puti, a pozajmljivanje ovce je kao da se oslobodi crni rob." (Ahmed, 8500) Prilikom ukidanja robovlasničkog sistema, za čim je islam težio, otkup roba crvene puti više je koštao nego otkup crnog roba. Iz hadisa se vidi koliku korist ima porodica koja se koristi tim mlijekom pijući ga ujutro i navečer, i koliki sevap/nagradu dobija onaj koji je tu životinju pozajmio. Još slikovitije to dočarava predaja ovog hadisa koju je zabilježio Muslim: "Kada čovjek pozajmi nekoj porodici devu na korištenje koja ujutro daje veliku posudu mlijeka, a isto tako i navečer. Nagrada za to je ogromna." U Bejhekijevoj predaji se večernja količina mlijeka udvostručava, pa se kaže: "Najbolja sadaka je dati na korištenje životinju koja se muze, to jest da čovjek nekoj potrebnoj porodici dadne na korištenje devu koja ujutro daje veliku posudu mlijeka, a navečer dvije posude. Nagrada za to kod Uzvišenog Allaha je ogromna."
Inače pozajmiti nešto onome kome je potrebno je veliki sevap na šta ukazuje slijedeći hadis: Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., upitao: "Znate li koja je najbolja sadaka? Oni rekoše: -Allah i Njegov poslanik, s.a.v.s., najbolje znaju. On reče: - Pozajmljivanje, a to je da pozajmiš svome bratu dinare, ili dirheme, ili kravu, ili ovcu, ili tovarnu životinju." (Abdurrezzak)
Autor: Fuad Sedić