Abdullah ibn Mes'ud, r.a., je upitan o značenju ovog hadisa, pa je proučio ovaj kur'anski ajet: "A kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo svodilo se samo na riječi: Nasilnici smo, zaista bili."(sura El-E'araf, 5) Dakle, oni bi priznavali da su griješnici bili i da su kaznu zaslužili. 

Raniji narodi su još na dunjaluku bili kažnjavani i na kraju su i uništavani zbog njihovog ustrajavanja u griješenju, negiranju Istine i odbijanju da slijede svoga poslanika. Kada dođe vrijeme da ljudi ogreznu u griješenju a zapostave pokajanje i traženje oprosta, onda su time uklonili sve ono što ih je štitilo od propasti i kažnjavanja. Kada njihovo griješenje, ružno i nemoralno ponašanje pređe svaku mjeru, onda su zaslužili kaznu, te će Onaj ih kažnjava imati puno opravdanje za to. 

Na nama je da se čuvamo griješenja a kada grijeh počinimo, dužni smo da molimo Uzvišenog Allaha da nam grijeh oprosti. Isto tako kada vidimo da drugi griješe, dužni smo na najljepši mogući način da ih na taj čin upozorimo, jer ako bi to ošutjeli, onda bismo bili saučesnici u tom griješenju. Ako ne budemo u mogućnosti da to griješenje spriječimo, ili govorom na njega upozorimo, onda smo dužni da to bar srcem preziremo. Na to ukazuje naredni hadis: 

"Kada se počini kakav grijeh na Zemlji, onaj koji je bio prisutan kad se počinio i srcem ga prezreo, poput je onoga koji nije bio prisutan dok se grijeh počinio. A ko bude odsutan dok se grijeh činio, a ne bude mu smetalo to što je počinjen, sličan je onome koji je bio prisutan dok se taj grijeh činio (a nije reagirao)." (Ebu Davud) 

Narodna izreka: "Što zna Bog, nek' znaju i ljudi," se pogrešno tumači. 

Vrlo često od naših ljudi možemo čuti izreku: "Ah, što zna Bog, nek' znaju i ljudi," što je pogrešno, ako se misli na grijehe ljudi. Ljudi smatraju, ako su učinili neki grijeh, da nema potrebe to sakrivati, pa zbog toga ponavljaju ovu izreku i o svom grijehu javno pričaju. 

Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Klonite se ružnih stvari (grijeha) koje je Allah, dž.š., zabranio, a ko počini nešto od toga, neka se pokrije Allahovom zaštitom (zastorom)." (Hakim, sahih) 

Imam Nevevi je rekao: "Mekruh (pokuđeno) je onome ko počini neki grijeh, da o tome druge obavještava."

Allah, dž.š., voli stidljivost i neotkrivanje tuđih nedostataka i grijeha. Ko počini grijeh treba da se iskreno pokaje Allahu, dž.š., i o tome ne treba nikome da priča. Nije dozvoljeno pričati ni o svom, niti o tuđem grijehu. Pejgamber, s.a.v.s., nas podstiče na prikrivanje tuđih sramota i grijeha, pa kaže: "Ko pokrije sramotu svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu, a ko bude razotkrivao sramote svoga brata muslimana, Allah, dž.š., će razotkriti njegovu sramotu, te će ga osramotiti u njegovoj vlastitoj kući." (Ibn Madže, sahih) 

Kao što je rečeno, o počinjenom grijehu se ne smije pričati, jer bi pričanje o grijehu, pogotovo ako bi to bilo hvalisanje i ponos zbog tog čina, moglo biti dodatni grijeh. Onaj koji s ponosom priča o svom griješenju, time izražava svoju nepokornost prema Stvoritelju, čije propise i zabrane krši. Također izražava svoje nepoštivanje prema Pejgamberu, s.a.v.s., čije upute ne slijedi. On time omalovažava ostale privržene vjernike. On sa tim griješenjem ponižava i svoju porodicu, i na kraju omalovažava i samog sebe, i na ovom i na budućem svijetu.      

Pored svega spomenutog, onaj ko javno priča o svom griješenju, možda tim činom sprečava da mu grijesi budu oprošteni, jer Pejgamber, s.a.v.s., kaže: "Svim mojim sljedbenicima će biti oprošteni grijesi, osim onima koji svoje griješenje budu obznanjivali; što znači da čovjek noću počini neki grijeh, i Allah, dž.š., mu je to pokrio, a on osvane i počne govoriti: "Hej, ti, jučer sam uradio, to i to." Zanoćio je i njegov Gospodar mu je pokrio njegov grijeh, a on osvane i razotkriva Allahov zastor, kojim ga je zaklonio." (Buhari) 

O onima koji o svojim grijesima javno govore, učenjaci su dozvolili da se o njima priča ono što su oni sami o sebi već rekli, radi ibreta i poruke drugim ljudima. O tome kako Allah, dž.š., prikriva grijehe svojih robova govori naredni hadis: Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah će se, na Sudnjemu danu, približiti vjerniku kojeg je skrivao i čuvao, pa će mu reći: Sjećaš li se ovog grijeha? A sjećaš li se onog grijeha? Pa će čovjek odgovarati: Da, Gospodaru, sjećam se – pa će Allah dž.š., nakon što upozna Svog roba sa svim njegovim grijesima i čovjek ih prizna, te uvidi da će biti upropašten. Gospodar će mu reći: Prikrio sam ti ove grijehe na dunjaluku, i opraštam ti ih danas, pa će čovjeku biti uručena knjiga dobrih djela!" (Buhari )

Gospodaru naš, mi se Tebi kajemo zbog naših grijeha i molimo Te da nam ih oprostiš. Tražimo od tebe da nas sačuvaš griješenja i da pokriješ naše sramote, na ovom i na budućem svijetu. 

 

Autor: Prof. dr. Fuad Sedić