Vjernik treba moliti Allaha, dž.š., da mu srce učvrsti u jedinoj ispravnoj vjeri Islamu i da mu da snage da ustraje u pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.,  jer je i Muhammed, s.a.v.s., često na sedždi učio ovu dovu: 

يَا مُقَلِّبَ الْقُلُوبِ ثَبِّتْ قَلْبِي عَلَى دِينِكَ

“Ja mukallibel kulubi sebbit kalbi ala dinike!” (O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!”) Dakle, treba da moli Allaha, dž.š., da mu učini lijepim završetak i rastanak sa ovim svijetom i da preseli kao vjernik, a ne kao nevjernik.

Poznati ashab, Ebu Derda’ , r.a., se zaklinjao, da će onaj ko bude bezbjedan i siguran da će završiti ovaj život kao vjernik, postati pred smrt nevjernik. 

Abdurrahman ibn Mehdi kaže da je bio prisutan kada je Sufjan Sevri umirao (obojica su bili veliki hadiski učenjaci) te je naglo počeo da plače. Neki čovjek ga upita: Je li imaš puno grijeha, pa zbog toga plačeš? On podiže glavu, uze nešto sa zemlje i odgovori mu: “Moji grijesi su mi lakši nego ovo (pokazavši ono što je držao u svojoj ruci) ali se ja bojim da će mi biti (od)uzet iman (vjerovanje) prije nego što umrem.” 

Šejtan cijeloga života pokušava da čovjeka odvrati od vjere i nagovara ga na nevjerstvo sve do časa njegovog umiranja, na što ukazuje i slijedeći slučaj: 

Abdullah sin Ahmeda ibn Hanbela priča: Kada je mom ocu Ahmedu došao smrtni čas ja sam sjedio pored njega držeći u rukama krpu kojom sam htio da povežem njegovu glavu nakon izdisanja. On se na momente gubio, pa se opet vraćao svijesti i govorio bi: “Odmakni se od mene!” Ja sam ga upitao: Oče, šta to izgovaraš u ovom momentu? On mi reče: Pa zar ti ne znaš o čemu se radi? Ja rekoh da ne znam, a on mi reče: Prikazao mi se Iblis (šejtanski vođa) kako stoji pored mene i kaže mi: O Ahmede, izmakao si mi! a ja mu odgovaram: “Odmakni se od mene, da rahat umrem!” U drugoj predaji stoji: Kada je Ahmedu ibn Hanbelu došla smrt, njegov sin Abdullah mu je počeo govoriti: Babo, reci:

 لا إله إلا الله La ilahe illellah! a on mu je oštro odgovarao: “Neću.” Kada je otac došao sebi, sin ga upita o tome, zašto mu je tako odgovarao u toj situaciji a on mu reče: U tom momentu mi je došao šejtan i počeo govoriti: Ahmede, postani nevjernik! i ja sam njemu govorio “Neću”, a ne tebi. 

Priča se da se jedan od poslanika žalio Allahu, dž.š., na glad i siromaštvo, pa mu je Allah poručio: Robe, zar ti nisi zadovoljan da te zaštitim od nevjerstva, pa od mene tražiš dunjalučka uživanja. Tada se taj poslanik pokaja i reče: Zadovoljan sam, dragi Allahu, pa zaštiti me od nevjerstva!

Od alameta/znakova ružnog završetka سوء الخاتمة  (su’ul-hatime) je munafikluk (dvoličnjaštvo i licemjerje) u poslovima, koji je pomenut u hadisu: 

 

قَالَ رَسُول اللَّهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ آيَةُ الْمُنَافِقِ ثَلاَثٌ إِذَا حَدَّثَ كَذَبَ وَإِذَا اؤْتُمِنَ خَانَ وَإِذَا وَعَدَ أَخْلَفَ وَإِنْ صَامَ وَصَلَّى وَزَعَمَ أَنَّهُ مُسْلِمٌ   (رواه البخاري ومسلم)

“Tri su znaka munafika: kada priča laže, kada obeća to ne izvrši i kada mu se nešto povjeri to pronevjeri, pa makar taj čovjek i klanjao i postio i smatrao da je musliman.” 

Zbog toga su ranije generacije mnogo vodile računa o munafikluku i govorili: “Kada bih znao da sam čist od munafikluka to bi mi bilo draže nego sve što je na dunjaluku.” 

Ebu Derda’ , r.a., kaže: “Utječite se Allahu od munafičke skrušenosti (u namazu)! Neko upita: a šta je to? On reče: To je da vidiš čovjeka skrušenog tijela a griješnog srca. 

Enes, r.a., kaže: “Vi zaista radite neka djela koja su u vašim očima manja od dlake, a mi smo to u vrijeme Allahovog Poslanika smatrali velikim grijesima.”

Ebu Zerr, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je oporučio četiri savjeta i oni su mi draži od dunjaluka i svega što je na njemu, rekao mi je: Obnovi svoju lađu, jer je more (dunjaluk) duboko, i nemoj previše stvari nositi jer putovanje je daleko, pripremi nešto za Onaj svijet jer je on dug i budi iskren u svojim djelima jer kontrola je stroga!” 

Autor: Fuad Sedić