Liječenje ajetima i dovama
Tradicionalni izvori spominju i učenje određenih kurʼanskih ajeta ili dôva radi liječenja od tjelesnih bolesti.

Preporučuje se da se određeni ajeti napišu na papiru, ili na unutrašnjosti posude, i stave u vodu, koju bolesnik koristi kao lijek, ili, pak, da se uče ili izgovaraju nad vodom koju pacijent potom popije, ili se ona poprska po njemu, ili se njome okupa. Tako se 98. ajet sure el-Enʻam preporučuje u slučaju zubobolje; 111. ajet sure Jusuf i 35. ajet sure el-Ahkaf u slučaju teškog poroda; 44. ajet sure Hud u slučaju krvarenja iz nosa, itd. Uvjetuje se da pacijent čvrsto vjeruje u ovaj lijek, kao i onda kada koristi bilo koji drugi lijek (Ez-Zehebi, et-Tibbu n-nebevvijj, 1990, 279; Ibn Kajjim el-Dževzi, Poslanikova medicina, 2001).
Klasični islamski učenjaci odobravali su ovu praksu, npr. imam Malik jednom je bio upitan o ''ispisivanju Kur’ana bolesnom čovjeku'', pa je odgovorio: ''U tome nema ništa loše, kao što nema ništa loše ni u tome da se liječi lijepim (dozvoljenim) riječima i govorom''. Također, Abdullah b. Ahmed kazuje: ''Vidio sam kako moj otac [tj. imam Ahmed] ispisuje zaštitne dove onima koji nisu mogli da spavaju, te članovima porodice i rodbini. Ispisivao ih je ženama kada bi imale težak porod. Ispisivao je to na čaši ili na nečemu tankom i nježnom. (...) Vidio sam ga i kako uči u vodu, te je daje bolesniku da pije, a dio mu posipa po glavi'' (M. Salih, Kur'an kao lijek, 2011, 97, 99).
Šejh Karadavi o rukji
Savremeni islamski učenjak Jusuf el-Karadavi potvrđuje ispravnost rukje napominjući da se ''ljudi mogu liječiti učenjem rukje, traženjem zaštite Božije putem učenje Eʻūzubille, spominjanjem Boga i zakonitim dovama uz prihvatanje fizičkih uzroka bolesti i oblika fizičkog liječenja koje se upotpunjuje i ojačava putem duhovnog liječenja i prihvatanja duhovnih uzroka bolesti''. El-Karadavi u nastavku ističe da se rukja liječenje primjenjuje u slučaju kada je čovjek opsihiren, tj. potpao pod utjecaj crne magije ili džina, te da ovo liječenje apsolutno isključuje tzv. zapise sa iskidanim, nerazumljivim slovima. On osuđuje savremenu praksu ''otvaranja ambulanti za liječenje Kurʼanom, kao što je slučaj u gradu Kairu'', kao i praksu ''plaćanja novca hodži koji za sebe tvrdi da liječi Kurʼanom ili da izgoni džine iz tijela ljudi'', smatrajući ih islamski neutemeljenima. U slučaju druge spomenute prakse, el-Karadavi konstatira: ''Ponekad se u tim prilikama mogu vidjeti strašni prizori poput udaranja žestokim udarcima ili slične stvari. Neke novine i novinske agencije prenosile su vijesti o tome kako su neki ljudi umrli od tih udaraca prilikom 'liječenja' te vrste, pa su se ti 'liječnici' suočili sa suđenjem za ubojstvo''. El-Karadavi kaže i ovo: ''U stvarima vezanim za tehniku, konsultujemo se sa inženjerima; u stvarima koje se tiču liječenja, tražimo mišljenje i pomoć ljekara i farmaceuta kao i ljekara specijalista u određenim oblastima. U pitanjima vjere, tražimo mišljenje od pouzdanih učenjaka vjere'' (Fetāvā el-muʻasare, Beirut, 2003, 3/23-24).
Obaveznost liječenja
Vjernicima je strogo naređeno da se u bolesti liječe odgovarajućim lijekovima, jer za svaku bolest ima lijeka: ''Za svaku bolest ima lijek, pa kada se pronađe odgovarajući lijek za bolest, Allahovom dozvolom, bit će izliječena'' (Muslim: 2204). U onome što je zabranjeno, prema islamskom učenju, nema lijeka: ''Allah je dao bolest i lijek; za svaku bolest dao i lijek. Zato se liječite, ali nemojte se liječiti onim što je zabranjeno - haramom'' (Ebu Davud: 3869). U drugom hadisu (Ebu Davud: 3871) stoji da je ''Božiji Poslanik, a.s., zabranio nečiste lijekove'' (ed-devā'u l-ḫabīs), tj. one lijekove koji u sebi sadrže zabranjene supstance. Ove riječi Muhammeda, a.s., dakle, sadrže jasnu zabranu liječenja, između ostalog, i alkoholom.
Liječenje alkoholom
U vezi sa ovim pitanjem podsjećamo da je Akademija islamskog prava, koja djeluje pri Rabiti u Mekki, donijela rezoluciju u kojoj stoji da je. ''Dozvoljena je upotreba lijekova koji sadrže mali procenat alkohola (alkoholni rastvor) u skladu sa zahtjevima i potebama farmaceutske industrije (nužna količina alkohola u lijekovima), pod uvjetom da te lijekove propiše povjerljiv doktor, kao što je dozvoljeno upotreba alkohola kao dezinfekcionog i antibakterijskog sredstva u kremama, mazama i mehlemima''. Akademija također poziva farmaceutske firme i firme da, ''koliko je to god moguće, odstrane alkohol iz lijekova i zamjene ga drugim dozvoljenim sredstvima, kao što poziva muslimanske doktore da, koliko je to također moguće, izbjegavaju propisivanje lijekova koji sadrže alkohol'' (Rezolucija br. 94, 6/16, 2002.).
Autor: Almir Fatić