Ovaj izraz u Kurʼanu se spominje četiri puta: O, ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašega i Lijek za ono što je u grudima i Uputa i milost vjernicima (Junus, 57); Iz utroba njihovih [pčelinjih] izlazi piće [tj. med] različitih boja koje je lijek ljudima (en-Nahl, 69); Mi objavljujemo u Kur’ānu ono što je Lijek i milost vjernicima (el-Isrāʼ, 82) i Reci: "On [tj. Kurʼān] je onima koji vjeruju Uputa i Lijek'' (Fussilet, 44). U en-Naḥl (69) imamo najeksplicitniju medicinsku referencu u kurʼanskome tekstu: Iz utroba njihovih [tj. pčelinjih] izlazi piće [tj. med] različitih boja koje je lijek (šifāʼ) ljudima. Ovdje Kurʼan jasno ukazuje na činjenicu da se u pčelinjem medu krije ''lijek za ljude''.

Konteksti ajeta u kojima se nalazi izraz eš-šifāʼ nedvosmisleno ukazuju na Lijek u smislu duhovnog lijeka, lijeka za dušu ili izlječenja od ''srčanih bolesti'': sumnji, neodlučnosti, duhovnog sljepila, straha, tuge i sl. Dakle, značenje lijeka u kurʼanskom diskursu ograničava se na nematerijalne, duhovne realitete, a ne na one materijalne ili fizičke naravi. Shodno tome, fizičke bolesti liječe se medicinskim tretmanima, terapijama, medikamentima. Ipak, neki klasični muslimanski učenjaci su tvrdili i vjerovali, pozivajući se na ajete el-Isrāʼ (82) i Fussilet (44), da je Kurʼan savršen lijek i za duhovne i za tjelesne bolesti (M. ez-Zehebi, et-Tibbu n-Nebevijj, Beirut, 1990, 278; Ibn Qajjim, Bolest i lijek, Novi Pazar, 2003, 19-20). Drugi su bili umjereniji, ostavili su mogućnost liječenja tjelesnih bolesti i putem učenja Kurʼana. Komentirajući 82. ajet sure el-Isrāʼ: Mi objavljujemo u Kur’ānu ono što je Lijek i milost vjernicima, mufessir Ibn Džuzejj napominje da se ''pod Lijekom misli na to da Kurʼan liječi srca od sumnji i neznanja, a moguće je da se misli na liječenje bolesti putem njegovog učenja'' (Teshīl, 2/177). Mufessir Bejdavi, tumačeći predmetni ajet, ističe da ''Kurʼan popravlja vjeru vjernikā i kultivira njihove duše; on je poput ozdravljujućeg lijeka za bolesnika'', a kao mogućnost navodi i to da se u Kurʼānu nalazi i ono što liječi [tjelesnu] bolest, kao što je sūra el-Fātiha i ajeti koji govore o liječenju (Envāru t-Tenzīl, 2/316).

Liječenje Kurʼanom (rukja)

U tradicionalnim muslimanskim izvorima liječenje Kur’anom, zikirom i dovom,  naziva se rukja. Klasični islamski učenjaci saglasni su da rukja mora ispoštovati tri uvjeta: 1) da bude posredstvom Kur’ana ili posredstvom Božijih Imena i Atributa; 2) da bude na arapskome jeziku ili na jeziku koji je razumljiv i 3) da se vjeruje da rukja ne djeluje sama po sebi već po Božijoj odredbi (Ibn Hadžer, Fetḥu l-Bārī, 13/155). Ovo liječenje putem rukje ima dva načina: prvi način podrazumijeva učenje Kur’ana, zikira ili dove za određeni dio tijela ili bolno mjesto (uz ponavljanje određenih radnji, kao što je stavljanje ruke na oboljeli dio tijela, potiranje i sl.), dok je drugi način  onaj koji nije vezan za određeni dio tijela ili bolno mjesto.

Evo nekoliko primjera za prvi i drugi način rukje zabilježenih u tradicionalnim izvorima. Za prvi način: a) staviti ruku na bolno mjesto i tri puta izgovoriti: Bismillāh, a zatim sedam puta izgovoriti: Eʻūzu bi ʻizzetillāh ve kudretih min šerri mā edžid ve uhāzir / ''Utječem se Allahovoj svemoći i snazi od zla onoga što pri sebi osjećam i od onoga od čega se bojim''; b) staviti ruku na čelo bolesnika, potrati rukom njegovo lice i stomak, i izgovoriti tri puta: Allāhumme-šfi fulān / ''Allahu moj, izliječi toga i toga''; c) sastaviti ruke, proučiti u njih sūre el-Ihlas, el-Felek i en-Nas i potrati njima bolno mjesto i lice; pri učenju puhati u ruke (Buhari: 5659, 5735; Muslim: 2202).

Za drugi način: a) izgovoriti kod bolesne osobe: Eʻūzu bi kelimātillāhi t-tāmmeh min kulli šejtan ve hāmmeh ve min kulli ‘ajn lāmmeh / ''Utječem se Allahovim savršenim/potpunim riječima od svakog šejtana i brige i od svakog urokljivog oka''; b) sjesti kod bolesnika, u predjelu glave, i sedam puta izgovoriti: Es’elullāhe l-ʻazīm Rabbe l-ʻArši l-azīm en ješfijek / ''Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog da te izliječi''; c) izgovoriti: Bismillāh erkīk min kulli šej’ ju’zik, min šerri kulli nefs ev ʻajn hāsid, Allāh ješfīk, bismillāh erkīk / ''U ime Allaha ti učim rukju od svakog zla koje te uznemirava, od zla svake duše ili zavidna oka, da te Allah izliječi, u ime Njegovo ti učim rukju'' (Buhari: 3371; Ebu Davud: 3107; Muslim: 2186).

Autor: Almir Fatić