Kurʼānska gradacija  “jedna Noć al-qadr vrijednija je od hiljadu mjeseci“ – upućuje na prosti matematički izračun: Ako se hiljadu mjeseci preračuna u godine, dobije se da je Laylatu l-qadr vrijednija od 83 godine, 4 mjeseca, tri sedmice, dva dana, jedan sat, 19 minuta i 59 sekundi! Dakako, ovaj izračun vrijedi ako se uzme da hiljadu mjeseci jesu oni mjeseci unutar niza Sunčevih mjeseci i Sunčevog kalendara. Ali, s obzirom na činjenicu da se Laylatu l-qadr spominje u Kurʼānu (i Ramazanu), dobro je da se izračun (Noć al-qadr naspram hiljadu mjeseci) saobrazi po Mjesečevim mjesecima (i lunarnom, hidžretskom kalendaru). Čak i u tom slučaju imaćemo približno vrijeme od 83 godine po hidžretskom kalendaru. 

Moguće je da se ovim znamenitim spomenom odabrane Noći snage ukazuje na to da predanost i pobožnost u Noći al-qadr, kvalitetom i vrijednošću štovanja Boga, pokriva pobožnost koju bi ljudi, muškarci ili žene, predano i smjerno obavljali i očitovali tokom jednog dugog ljudskog vijeka – onog od 83 godine! 

Iz ovog se posve jasno vidi da Božanska Riječ Kurʼāna priznaje svetošću kondenzirana vremena kojima dariva ljude i čovječanstvo. Ali, jednako tako Kurʼān priznaje i svetošću kondenzirane prostore. Sūra TāHā/ṬāHā (20:12) oglašava Božanski poziv Mūsāu, a.s.,  da “izuje sandale svoje, jer u svetoj Dolini Ṭuwā on je“. Opet je posrijedi   gradacija koja se i ovdje posve jasno vidi. Kao što Noć al-qadr u sebi sažima vremensko  prostranstvo od hiljadu mjeseci, tako i Dolina Ṭuwā emanira svetost takve snage da je potrebno po njezinim prostorima gaziti bosim nogama, neposredno i neposredovano! 

Komentatori Kurʼāna kažu da je Laylatu l-qadr istovjetna sa Laylah mubārakah, Blagoslovljenom noći. Obje noći spomenute su iznimno (u sūrama 44. i 97.), snaga u Laylatu l-qadr je Božanska na isti način kao što je blagoslovljenost u Laylah mubārakah izravno od Boga i Božanska! Praktički, radi se o jednoj te istoj noći. Imajući u vidu da se Kurʼān objavljuje u toj noći, to posve jasno znači da je sam Kurʼān, po svojoj naravi, obilježen atributima snage i blagoslovljenosti. Rijek Kurʼāna je snažan, to je Knjiga blagoslovljenih značenja.

Ali, ima jedno pitanje koje sugeriraju komentatori: Zašto se ovdje prioritet dao noći? Gdje je tu dan? 

Naravno, komentatorskih odgovora na ovo pitanje ima mnogo. 

Prvo, objava ili revelacija Kurʼāna se u samom Kurʼānu naziva svjetlošću (usp. 42:52., tu se kaže “da je Knjiga Kurʼāna učinjena svjetlošću...“) To znači: Kurʼān je svjetlost koja se spušta i objavljuje u toj qadarskoj noći, svjetlost Kurʼāna čini tu noć sjajnom i blještavom onoliko koliko ima svjetlosti u hiljadu mjeseci! Dakako, riječ je o duhovnim svjetlostima, onima koje Kurʼān uvijek i donosi.

Drugo, Božansko stvaranje je stvaranje kako tmine, tako i svjetlosti. To dvoje zaprema najveći dio prostranstava Svemira. Oboje, i tmina i svjetlost, jesu koprene kojima Bog i skriva i pokazuje Svoje stvaranje. Čovjekovom vidokrugu se tokom noći prevalentnom ukazuje tmina, a tokom dana čovjeku se čini da je svjetlost ta koja prevladava. Noć i dan, dan i noć... jedno bez drugog ne postoji, već se to dvoje međuse stalno saodređuje. 

Treće, u sūri Noć snage ili Laylatu l-qadr poseže se za jednom skrovitom antinomijom noći, s jedne, i Objave Kurʼāna, odnosno Upute čovjeku i čovječanstvu, s druge strane. A događaj revelacije Kurʼāna, ili događaj Objavljenja Upute, treba biti popraćen intenzivnom pobožnošću. Sami ljudi svojom pobožnošću doprinose vrijednosti qadarske noći. Simbolički, ovim se ova noć spominje i kao jedno svetilišno zdanje u kojem ljudi vrše obrede i klanjanje  čiji je glavni cilj – predanost Bogu!

Recimo na kraju ove crtice da se u Kurʼānu, u pravilu, noć spominje prije dana. Kao da je noć osnova, a dan ono što je izvedeno, što je došlo kasnije. Ima komentatora Kurʼāna koji, ne bez osnova, tvrde da je to zato što jedino Bog može stvoriti noć u globalnim i svemirskim razmjerima. Čovjek može sačiniti svjetiljku kojom, u vrlo ograničenim dometima, šalje snopove svjetlosti, kako one bezbojne tako i obojene. Ali, nemoguće je da čovjek napravi uređaj kojim može unaokolo slati  “snopove tame“ ili  “snopove noći“. Imajući baš to u vidu, Muhammed Iqbal pjeva:

“Ti si [o Bože] stvorio noć, a ja svjetiljku,

Ti si stvorio glinu, a ja ćup,

Ti si stvorio pustinje, planine i šume,

a ja proizvedoh voćnjake, vrtove i nasade,

ja sam [o Bože] onaj koji kamen promeće u ogledalo,

ja sam taj koji promeće otrov u protuotrov!“

Sūra Laylatu l-qadr sadrži dalekosežnu poruku: Sa svjetlošću Kurʼāna i lijepom namjerom ljudi će moći činiti velika i hvale vrijedna djela, sve to za vrlo kratko vrijeme, koliko traje jedna qadarska noć. Ali će dobrote tih djela vrijediti kao da se na njima radilo hiljadu mjeseci!

(...)

 

Autor: Enes Karić