Kur'ansko viđenje kosmosa
U suri Alu Imran Uzvišeni Allah kaže:
U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Alu Imran, 190-191).
Kada su objavljeni ovi ajeti Božiji poslanik je zaplakao rekavši: Teško onom ko ih bude čitao, a ne bude o njima razmišljao…...
Taberani i Ibn Hatem bilježe od Ibn Abbasa da su Kurejšije došli Jevrejima pitajući ih: Sa kojim dokazima vam je došao Musa a.s.?
Odgovorili su: Dokazi su mu bili - štap, bijela ruka za one koji je gledaju...
Zatim su došli kod kršćana s pitanjem: Kakav je bio Isa a.s.?
Izliječio je slijepa i gubavca, oživio je mrtvog čovjeka...
Zatim su došli Božijem poslaniku govoreći: Zamoli svog Gospodara da nam načini Saffu od zlata.
Nakon što je Poslanik uputio dovu Uzvišenom Bogu objavljen mu je ajet: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. (Alu Imran, 190)
Razmislimo o ovom ajetu!
Imam Ebu Hamid el-Gazali, Bog mu se smilovao, kaže: Ko nije upućen u znanosti astronomije njegovo znanje o Allahu je nepotpuno.
Dakle, promišljanje o kosmosu i njegovim nebeskim znamenjima upućuje da se spozna veličina Uzvišenog Stvaraoca.
Dovoljno su nam riječi Uzvišenog:
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (el-Gafir, 57)
Kur’’an je prije nauke ukazao na razliku između zvijezde kao što je Sunce i planeta kao Zemlja i Mjesec. Savremena nauka je otkrila stvarnu razliku između tih nebeskih tijela tek 1000 godina nakon što je Kur’’an objavljen.
Kur’an je, također, napravio razliku između svjetlosti koje proizilazi iz zvijezda i sjaja koji se reflektira sa planeta i njihovih satelita tako da ih promatrač vidi kao da svijetle. Međutim, činjenica je da su one osvijetljene, jer Uzvišeni Bog kaže: On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – On potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju. (Junus, 5)
Dakle, u to vrijeme je nauka još uvijek tražila razliku koju je tek prije nešto više od dva stoljeća otkrila.
Onaj ko bude razmišljao o ajetu:
Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe. (el-Fatir, 41)
Vjerovatno će mu biti teško zamisliti nebesa da padaju, ali je savremena astronomija utvrdila da se kosmos sa svim svojim dijelovima okreće i vrlo precizno i proračunski pokreće i širi. Ako bi se desila bilo kakva deformacija u okretanju bilo kojeg njegovog dijela, bila ona i neznatna, prouzročila bi kataklizmu.
Ono što je krajnje jasno jeste da se nauka primiče Kur’anu i islamu. Uzvišeni Bog upravlja onim što je stvorio, On čuva svoju vjeru i pruža dokaze oko nas i u nama samima, ali većina ljudi ne zna.
- Istraživanje i proučavanje kosmosa
Kur'an, vječna Božija riječ, obraća se ljudima u ovom naprednom vremenu isto kao što im se obraćao u vrijeme Božijeg poslanika. On je knjiga koja se ne odnosi samo na život Arapa i muslimana u vrijeme objave, jer da se odnosi samo na to vrijeme kako onda da se obraća ljudima u pustinji riječima: Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu... (Ankebut, 22).
Tačno da su Arapi ovaj ajet shvatili kroz impulsivnost imana, međutim, Kur'an je dokazao da se on odnosi na sva razdoblja čovjekovog života prenoseći značenja koja nisu konačna, sa dozom latentnosti, kao riječi Uzvišenog:
O družine džinova i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć ! (er-Rahman, 33).
U ajetu Kur'an ukazuje na činjenicu da čovjek može otkriti najudaljenije dijelove kosmosa, ako je u stanju da putuje odgovarajućim sredstvom kojim je to moguće učiniti.
U ajetu je upotrijebljena čestica za uslovnu rečenicu (in) u značenju ako, a ne (iza) kada ili (lew) da, (kada bi).
Također, ajet pojašnjava da se ovo može desiti u doglednoj budućnosti, dok se česticama (lew) ako bi i (iza) kada bi, postavljaju uslovi koji ne označavaju izvršenje u budućnosti. Također, izvršenje sa lingvističkog aspekta ne ograničava se samo na efikasnost prevoznog sredstva, nego se terminom također obuhvata izvršenje promatranjem pomoću teleskopa.
Kada se svemirske letjelice oslobode uticaja zemljine sile teže ostaju pod uticajem drugih sila zbog kojih se još uvijek ne mogu kretati pravolinijski. Međutim, ove sile su izbalansirane, jer svemirske letjelice bez prekida nastavljaju kretanje.
Nepravilno kretanje Kur'an opisuje kao lelujavo odnosno vijugavo mute'arridž. U Lisanu el-arab riječ uspinjanje (mi'radž) ukazuje na krivudavost, zakrivljenost (multewa), odnosno da je nešto savijeno, iskrivljeno (munhani) ili isprekidano (mutekatti'). U tom smislu Uzvišeni Bog kaže:
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju (lelujavo) uspinjali (ya’rudžun), opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!" (el-Hidžr, 14-15).
Ova kur'anska činjenica se ogleda u slijedećem:
a). Kada čovjek prekorači granice Zemljinog neba nastavlja sa nepravolinijskim (lelujavim) kretanjem, što potvrđuje i Kur'an: I oni se kroz nju lelujavo uspinjali (ya’rudžun). (el-Hidžr, 14).
Dakle, nastavili sa vijugavim kretanjem (u'rudž) nakon što prekorače granice zemljine sile teže. U jeziki (el-u'rudž) je vijugavo i lelujavo odnosno nepravilno kretanje, a to je isto kretanje kojim se danas kreću svemirski brodovi nakon što napuste Zemljinu atmosferu.
b). Astronauti su potvrdili da se kruženje oko Zemlje odvija u mračnoj atmosferi, slično noći na Zemlji.
Zato se kur'anskim ajetom: ...samo nam se pričinjava...ukazuje se na ljepotu prizora i predstavlja najljepši izraz kojim bi se on mogao opisati, s jedne strane, dok se s druge ukazuje na besprijekornu nadnaravnost u kur'anskim znanostima.
Slične riječi, nakon 1400 godina od objave Kur'ana, izrekao je i američki kosmonaut Amstrong, kada je ispred sebe ugledao prizor ushićeno je uzviknuo: Zapanjen sam, ne mogu da vjerujem u ono što vidim. Ovo je priviđenje!!!
Promatrač kada ugleda blistanje sunčeve svjetlosti na Zemlji sa jedne strane i gusti crni mrak kosmosa u trenutku dok kosmonaut prolazi kroz pojas atmosfere, koji predstavlja glavni razlog svjetlosti na Zemlji, biva fasciniran ljepotom prizora..Ostaje zbunjen, da li je slijep ili opčinjen ljepotom prizora i njegovom čudesnošću.
- Nebesa i nebeske kapije
Nebesa u arapskom jeziku se odnose na sve ono što je iznad; označavaju svod, odnosno nebesa sa svim svojim katovima. Kur'an je pojašnjavajući ovu temu na mnogim mjestima ukazao da postoji sedam nebesa. Dakle, brojem se ne upućuje na mnoštvo, kao što neki misle, nego se misli na stvarni broj.
Pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasilii nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga. (el-Fussilet, 12).
Podrobnijim promišljanjem o ajetu zaključuje se da se Božija odredba ogleda u broju sedam. Uzvišeni Bog je svakom nebu naložio dužnosti i bitnu ulogu kojom će biti u službi sistema u kosmosu. Tekstom se ukazuje da je sve to odredba Boga koji je Uzvišen i sve zna.
Također, u Kur'anu su spomenute mnoge riječi koje upućuju na nebesa sa katovima kao što su: nebo (sema'), zemaljsko nebo (semau' dunya), a pod tim se misli na Zemljino nebo i nebesa u sunčevom sistemu, na što upućuju i riječi Uzvišenog:
Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga. (es-Saffat, 6-7).
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili. (el-Mulk, 5).
Zatim se u Kur'anu 182 puta spominju nebesa (semavat) i (semavat 'ulya) kojim se pojašnjavaju ovi katovi. Na značenje nebo (sema') kao određeni kat upućuje smisao i kontekst ajeta. Dok padanje kiše (sa neba), ukazuje da se misli na prvo nebo, a da se voda koncentriše i iznova vraća ukazuje se na atmosferske omotače i nebo u sunčevom sistemu.
U nekim ajetima se općenito ukazuje na nebesa kao riječi Uzvišenog:
On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!’ – i ono bude. (el-Bekare, 117).
Takođe se ukazuje da Uzvišeni Bog ima apsolutnu moć nad svim stvarima na nebesima: Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostiće onome kome On hoće, a kazniće onoga koga On hoće – Allah je kadar sve. (el-Bekare, 284).
Kur'an je na vrlo eksplicitan način pojasnio da između nebeskih katova postoje i kapije, a prelazak iz jednog neba u drugo odvija se kroz ove kapije, dok Uzvišeni Bog posjeduje ključeve od njih:
U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, On daje obilje kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve. (eš-Šura 12).
Ove kapije nisu kao naše, nego su to pregrade i barijere povezane sa gustim elektromagnetskim prostorom i drugim faktorima. Zbog toga se Zemljino nebo, koje predstavlja atmosfera, može napustiti samo ako svemirski brod slijedi određene putanje prema ovim kapijama kako bi se oslobodio zemljine sile teže, brzinom (11,2 km u sekundi), jer ako bi se brod zaputio pod drugačijim uglom srušio bi se. Ovo se odnosi i na ostala nebesa odnosno njihove katove.
U astronomiji postoji nekoliko nebesa, a između svakog neba se nalaze posebne kapije. Ova nebesa su: Zemljino nebo, nebo sunčevog sistema, nebo naše galaksije Mliječni put, nebesa okolnih galaksija, nebesa galaksičkih jata, nebesa na završetku vidljivog kosmosa...
Pogledajmo kur'anski opis:
On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (el-Bekare, 29).
Pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga. (el-Fussilet, 12).
Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata! (et-Talak, 12).
Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak. (el-Mulk, 3).
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio. (Nuh, 15).
Dakle, Kur'an je preduhitrio nauku spominjući nekoliko nebeskih katova zajedno sa kapijama koje se nalaze između njih:
I nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati. (en-Nebe', 19).
Ono što je vrlo indikativno jeste da su spomenuti ajeti Kur'ana upućeni i nevjernicima. Međutim, kojim nevjernicima, da li su to nevjernici iz plemena Kurejš i Arapi, ili su to Jevreji, kršćani i drugi?
Odgovor je negativan, jer ovi narodi jednostavno nisu imali nikakvo zanimanje za astronomiju i nebeske katove niti su ih mogli pojmiti.
Nego, Kur'an se ovdje obraća svakom vremenu, odnosno nevjernicima u svakom dobu.
Zapazili smo da se riječi Amstronga gotovo u potpunosti poklapaju sa kur'anskim ajetom, kao da se njime aludiralo na njega. Slavljen neka si Bože.