قال رَسُولُ اللَّهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اجْتَنِبُوا السَّبْعَ الْمُوبِقَاتِ قَالُوا يَا رَسُولَ اللَّهِ وَمَا هُنَّ قَالَ الشِّرْكُ بِاللَّهِ وَالسِّحْرُ وَقَتْلُ النَّفْسِ الَّتِي حَرَّمَ اللَّهُ إِلاَّ بِالْحَقِّ وَأَكْلُ مَالِ الْيَتِيمِ وَأَكْلُ الرِّبَا وَالتَّوَلِّي يَوْمَ الزَّحْفِ وَقَذْفُ الْمُحْصَنَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ الْغَافِلاَتِ (متفق عليه)

“Klonite se sedam velikih grijeha! A koji su to grijesi, Allahov Poslaniče, upitaše ashabi. On reče: širk (pripisivanje Allahu, dž.š., druga), sihir, bespravno ubijanje, (bespravno) jedenje imetka siročeta, jedenje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvaranje poštenih i čednih vjernica da su nemoralne.”

Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi mišljenje da velikih grijeha ima devet i tu izreku prenosi Buhari u El-Edebul-mufredu 1/52 (8). Takođe se prenosi da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Oprosnom hadžu o velikim grijesima, pa mu je on rekao: “…Ima ih devet, a najveći su: širk…(zatim je pomenuo sedam prethodnih i dodao) neposlušnost prema roditeljima i skrnavljenje svetosti Mekanskog harema (Mesdžidul-harama) vaše kible i živima i mrtvima. Ko god umre i ne bude činio ove velike grijehe a bude redovno obavljao namaz, davao zekjat biće skupa sa Poslanikom Muhammedom, s.a.v.s., u sredini Dženneta, čija su vrata od zlata.”

Ova mišljenja, da se veliki grijesi svode na svega sedam ili devet, se ne prihvataju, zato što Poslanik sa ovim i sličnim hadisima nije htio pobrojati sve velike grijehe, nego je u datoj situaciji pominjao one velike grijehe koje je u toj prilici htio naglasiti i od njih upozoriti. Ima i drugih mišljenja o broju velikih grijeha; neki kažu ima ih samo tri, neki kažu četiri, neki kažu deset, neki kažu četrnaest, neki kažu petnaest itd. El-Alai je sabrao sve hadise u kojima se pominju veliki grijesi i taj broj je dostigao dvadeset i pet. Dejlemi kaže da veliki grijesi prelaze cifru četrdeset. 

Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., upitan o broju velikih grijeha, je li ih sedam? On je rekao: “Broj velikih grijeha je bliži broju sedamdeset nego broju sedam”

Najpoznatiji njegov učenik Seid ibn Džubejr kaže: “Broj velikih grijeha je bliži broju sedam stotina…” gledajući na broj njihovih vrsta i podjelu. Taberani prenosi ovu izreku od Seid ibn Džubejra, i pripisuje je  Ibn Abbasu, r.a., da ga je neki čovjek upitao: “Koliko ima velikih grijeha, je li ih sedam? On reče: “Prije da ih je sedamsto nego da ih je sedam, ali znaj da nema velikog grijeha sa činjenjem istigfara (tevba/iskreno pokajanje i traženje oprosta, uz poznate uvjete), niti ima malog grijeha sa ustrajnošću u njegovom činjenju (taj grijeh tada prerasta u veliki).” 

Ebu Talib El-Mekki u knjizi  (قوت القلوب)Kutul-kulub kaže: “Ja sam nabrojao sedamnaest velikih grijeha: četiri grijeha koja se čine srcem (širk, ustrajnost u činjenju grijeha, gubljenje nade u Allahovu milost i sigurnost od Allahove kazne); četiri koja se čine jezikom (potvora, krivo svjedočenje, sihir i lažno zaklinjanje); tri koja se čine stomakom (bespravno jedenje imetka siročeta, jedenje kamate i konzumiranje svega onoga što opija); dva koja se čine spolnim organom (zinaluk i homoseksualizam i sl.); dva koja se čine rukama (ubistvo i krađa); i jedan grijeh koji se čini nogama (bježanje sa bojnog polja); i jedan grijeh koji se čini cijelim tijelom (neposlušnost prema roditeljima).” Neki od ranijih generacija pouzdanih učenjaka su rekli: “Četiri stvari su prikrivene i nisu poznate: 

(1) Srednji namaz (koji je pomenut u 238-om ajetu sure El-Bekare, u kojem Allah, dž.š., kaže: “Budite ustrajni u obavljanju namaza, a naročito srednji namaz…”),  

(2) Noć Lejletul-kadr, 

(3) trenutak u kojem se dova petkom prima i 

(4) veliki grijesi, kako bi ih ljudi izbjegavali iz straha od kazne, a takođe ne bi gubili nadu u Allahovu milost pa odustajali od tevbe (pokajanja).”

Autor: Fuad Sedić