Hoće.’ – odgovorio je on. ‘A hoće li poslije tog zla biti  kakvo dobro?’ – upitao sam ponovo. ‘Hoće.’ – odgovorio je, dodavši: ‘Tada će biti dehan.’ ‘A šta je to dehan?’ – upitao sam. ‘To je skupina koja upućuje, ne obazirući se na moju uputu, neka će im djela biti dobra, a neka pokuđena.’ ‘ A hoće li poslije tog dobra opet biti kakvo zlo?’ – ponovo sam upitao. ‘Hoće.’ – odgovorio je. ‘Pozivači na vratima Džehennema. Ko im se bude odazvao, bacit će ga u njega.’ ‘Allahov Poslaniče, opiši nam ih.’ – rekao sam. ‘Oni su iz naše sredine i govore našim jezikom.’ – odgovori on. ‘A šta mi naređuješ da činim ako me to zadesi?’ – upitao sam ponovo. ‘Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe (imama).’ – odgovori on. ‘A ako ne bude ni zajednice ni vođe?’ – upitao sam. ‘Drži se daleko od svih tih skupina, pa makar se zubima držao za korijen drveta i tako sve dok te ne zadesi smrt.’ – odgovori on.“ (El-Buhari)

Ova snažna poruka koju od Poslanika prenosi Huzejfe kazuje nam, kako ostati na pravom putu, kako sačuvati vrijednosti u društvu i biti u svojoj vjeri. Moramo upoznati zlo i grijeh kako bi se od njega čuvali i zaštitili. Važnost džemata je u ovoj poruci Poslanikovoj snažno naglašena i potreba čuvanja našeg jedinstva. Jedinstvo se čuva, kazuje nam Poslanik, tako što se sluša riječ učenih ljudi, riječ Zajednice. Neuk čovjek, koliko god pobožan bio, teško može shvatiti težinu vremena i razotkriti puteve zla na koje treba upozoriti.

Abdurrahman ibn Ebi Lejla kaže: “Zapamtio sam u ovom Poslanikovom mesdžidu, sto devedeset ashaba, i nijednom od njih nije postavljeno pitanje, a da nije poželio da drugi ashab odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula, kada su došli ljudi koji su se pozivali na znanje i učenost i koji su žurili da daju odgovor na pitanja, zbog kojih bi hazreti Omer, r.a., pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuje s njima u vezi s tim pitanjima.“