Neka za trenutak bude da te dvije velike teme Kurʼāna, stvaranje i rađanje,  posmatramo odvojeno.

Posve je prirodno da čovjek vidi rađanje na Zemlji, zapaža ga kao mnogoliko i raznovrsno. Niču biljke i rađaju svoje plodove, rađaju se životinje, rađa se čovječanstvo.

Pa ipak, koji je odnos stvaranja i rađanja u Kurʼānu? Kurʼān ponavlja da Bog stvara, ali da Bog ne rađa, niti je rođen. Sura Iskrenost/al-Iḫlāṣ (112:3) proglašava: “Bog nije rodio, niti je rođen!“ 

Štaviše, “rađa“ se i samo Sunce svakoga dana na svojim istočnim horizontima. Sura Stoka/al-Anʻām (6:99) poziva čovjeka da pogleda rađanje, sve to u jednom slijedu: 

Prvo Bog spušta kišu, 

njome potom izvodi rastinje svakojako, 

iz rastinja izvodi zelenilo, 

a iz zelenila zrnevlje nanizano, 

a iz palmi, njihova pupoljka, 

grozdove nadohvat ruke, 

i vrtove grožđem zasađene, 

a i one maslinom i šipkom, 

plodova sličnih i plodova različitih! 

[O ljudi!], njihov plod vi pogledajte 

kad napupa i sasvim dozrije! 

Ima još ovakvih poziva koji se razliježu sa stranica Kurʼāna. Čovjeka se gotovo usrdno moli da pogleda rađanje među biljkama, životinjama, čovječanstvom. Čovjeka se svjetuje da pogleda ptice (16:79),  svakovrsno bilje divno i plemenito (26:7), zemlju ogoljelu kako nakon kiše niče rastinjem, pa ga stoka jede, a i sami ljudi (32:27) itd. U suri Vjernici/al-Muʼminūn (23:12-16) nabrajaju se postaje kroz koje ljudsko biće prolazi od začeća do smrti. 

Na stotine je kurʼānskih alineja i āyāta o biljkama, životinjama, čovječanstvu i tome kako se svi oni rađaju, žive i traju, potom umiru. Na njihovo mjesto dolaze druge biljke, životinje i ljudi. Rađanje se nastavlja.

 A šta je sa stvaranjem? Može li se stvaranje gledati odvojeno od rađanja? 

Kurʼān na mnogo mjesta podsjeća da Bog jedini stvara. Štaviše, “Bog stvara svaku stvar“ (25:2).  Sura Pčele/an-Naḥl (16:17) sa sarkazmom pita: “Da li je isti  Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?!“ Ovim se posve jasno poručuje da su prerogative stvaranja jedino i samo u Boga.

Pa ipak, koji je odnos stvaranja i rađanja u Kurʼānu? Kurʼān ponavlja da Bog stvara, ali da Bog ne rađa, niti je rođen. Sura Iskrenost/al-Iḫlāṣ (112:3) proglašava: “Bog nije rodio, niti je rođen!“ 

Iz kurʼānske cjeline moguće je uočiti da Bog sve stvara. Samim tim Bog stvara i mirijade rađanja u svijetu. Drevni mistici su govorili:  “Bog nas stvara, roditelji nas rađaju“. Roditelji time ne postaju takmaci Bogu.   Rađanjem djeteta roditelji ne postaju stvoritelji svoga djeteta. Roditelji su i sami nekada rođeni, a Bog ih je stvorio. I tako unatrag, sve do prvog Božanskog stvaranja.

Kad nas Kurʼān poziva da vidimo kako plodovi zriju i kako žito dospijeva, kad nas Kurʼān podsjeća da razmišljamo o tome kad smo bili fetusi u utrobama svojih majki (53:32) – to između ostalog znači da nas Kurʼān poziva da mi, gledajući rađanje, razmišljamo o samom stvaranju. 

Jer, rađanje je samo jedan od vidljivih aspekata stvaranja. Rađanje je onaj aspekt stvaranja okrenut perceptibilnim moćima Božijih stvorenja.

Cjelina Kurʼāna odiše porukom saopćenom u tri skaline: 

Bog je jedini koji stvara, 

ima ih na mirijade koji rađaju, 

Bog je taj koji stvara i njih i njihovo rađanje.

(...)

Autor: Enes Karić