Međutim, ono što je Muhammed, s.a.v.s. uradio za svoj ummet, zaslužuje da ga volimo, poštujemo, uvažavamo više nego što bilo koje dijete voli i poštuje svoga roditelja. Na to nam ukazuje i kur'anski ajet u kojem Allah, dž.š. kaže: „Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – biti spašeni.“ (sura El-E'araf, 157)

Iz ajeta se razumije da će spašen biti onaj ko bude vjerovao u Muhammeda, s.a.v.s. a uz to ga pomagao i podržavao. Nema sumnje da se sa ovim pomaganjem, između ostalog misli na poštivanje i uvažavanje, jer u jednom drugom ajetu Allah, dž.š. kaže: „Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da ga pomognete, i veličate...“ (sura El-Feth, 8-9)

Ashabi, r.a. su toliko poštovali Muhammeda, s.a.v.s. pa su čak izbjegavali da u njegovom prisustvu dižu svoje glasove, želeći time primjeniti u praksu kur'anski ajet: „O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.“ (sura El-Hudžurat, 2)

Kaže se da je ovaj ajet objavljen zbog Sabita ibn Kajsa, r.a. koji je bio glasan pri govoru  u društvu sa Allahovim Poslanikom. Kada je objavljen ovaj ajet, pomenuti ashab se ražalostio i potišten ostao u svojoj kući nekoliko dana, bojeći se da su njegova dobra djela poništena. Sead ibn Ubade, r.a. koji je bio njegov komšija, je o tome obavijestio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na što mu Poslanik reče: -Odi kod Sabita i reci mu da se sa ovim ajetom ne misli na njega, te da on neće biti od džehennemlija, nego će biti od džennetlija. Kada je Sabit o tome obaviješten, mnogo se obradovao pa je došao do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada ga je Poslanik, s.a.v.s. ugledao, rekao je: -Dobro došao čovjek koji je mislio da će biti od džehennemlija, a on je od džennetlija. Od tada bi Sabit, kada bi govorio u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. toliko spuštao svoj glas da se jedva moglo čuti šta kaže. Nakon toga je objavljen i ovaj kur'anski ajet: 

„One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.“ (sura El-Hudžurat, 3)

Nakon objavljivanja pomenutih ajeta, Omer ibn Hattab, r.a. je tako tiho govorio u Poslanikovom prisustvu da ga je morao preupitivati šta je rekao. Takođe je Ebu Bekr, r.a. rekao: „Neću ti više ništa na glas govoriti sve do svoje smrti.“ (Šuabul-iman, 2/198)

Urve ibn Mes'ud Es-Sekafi, r.a. je došao kao izaslanik, pa je opisujući odnos ashaba, r.a. prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., između ostalog rekao i ovo: „Narode moj, tako mi Allaha, išao sam kao izaslanik mnogim vladarima, išao sam kod Kajsara, Kisre i Nedžašija, pa tako mi Allaha, nisam vidio ni jednog vladara da ga njegovi sljedbenici više poštuju i uvažavaju kao što ashabi poštuju Muhammeda, s.a.v.s. Kada on progovori oni pomno slušaju, kada im šta naredi oni ga odmah poslušaju, kada oni u njegovom prisustvu govore onda spuste svoj glas i nikako ga dugo ne mogu u lice gledati iz poštivanja prema njemu.“ (Šuabul-iman, 2/199)

Burejde, r.a. kaže: „Kada smo sjedili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. nismo prema njemu dizali glavu iz poštovanja prema njemu.“ (Šuabul-iman, 2/199)

El-Bera' ibn Azib, r.a. je opisao jednu dženazu na kojoj su bili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. gdje kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s. je sjeo i mi smo posjedali oko njega (i tako smo pomno slušali) kao da su na našim glavama ptice.“ (Šuabul-iman, 2/199)

Usame ibn Šerik, r.a. kaže: „Došao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. a ashabi su sjedili oko njega, kao da su im ptice na glavama. Tada Poslanik, s.a.v.s. reče: -O ljudi, liječite se, jer zaista Allah, dž.š. nije dao ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijek, osim starosti.  Tada neko upita: -Allahov Poslaniče, šta čovjeku najvrijednije može biti dato?  On reče: -Lijepo ponašanje.“ (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže) 

Ebu Remse, r.a. kaže: „Došao sam u Medinu a do tada nikad ranije nisam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam rekao svome ocu: -Oče, tako mi Boga, ovo je Allahov Poslanik, pa se moj otac počeo tresti iz poštovanja prema Allahovom Poslaniku.“ (Šuabul-iman, 2/201)

Muhammed ibn Sirin –rahimehullah- prenosi od Enesa ibn Malika, r.a. koji kaže: Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s. obrijao svoju glavu, nakon obavljenog hadža ljudi su razdjelili njegovu kosu, pa je i Ebu Talha uzeo dio kose.“ Ibn Sirin, tada reče: -Kada bih ja imao jednu dlaku od njegove, s.a.v.s. kose bilo bi mi draže od cijeloga dunjaluka i svega na njemu.“ (Buharija)

Iz prethodnih predaja smo vidjeli kako su Allahovog Poslanika, s.a.v.s. poštovali i cijenili oni koje je Allah, dž.š. počastio time da ga vide živog i da se s njime druže, a što se tiče nas u današnjem vremenu, mi svoje poštovanje prema Muhammedu, s.a.v.s. možemo izraziti na mnogo načina od kojih su: 

- izvršavanje njegovih naredbi i klonjenje svega onoga od čega nas je on, s.a.v.s. upozorio, bez obzira da li se to slagalo sa našim osjećajima ili ne.

- posjeta Muhammeda, s.a.v.s., njegovog kabura i nedizanaje glasa na tom mjestu.Također, posjeta njegove džamije radi klanjanja u njoj, poštivanje njegovog harema, tj. grada Medine, kao i njenih stanovnika.

- kada se pomene Muhammed, s.a.v.s. onda treba prekinuti sa uobičajenim razgovorom i na njega donijeti salavat.

- donošenje salavata na njega, s.a.v.s., na što nas upućuje i ovaj kur'anski ajet: „Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donosite salavat na njega i šaljite mu pozdrav!“ (sura El-Ahzab, 56)

Allah, dž.š. je naredio vjernicima da donose salavat na Muhammeda, s.a.v.s., nakon što ih je obavijestio da Njegovi meleki takođe donose salavat na njega, ukazujući time na vrijednost tog čina.

 

Autor: Fuad Sedić