‘ ‘‘O sinko moj’‘ - reče otac - ‘‘braći svojoj ne pričaj san svoj da ti spletku kakavu ne spletu! Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj! A tebe će tako Gospodar tvoj odabrati, i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju prema tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, onako kako ju je upotpunio dvojici predaka tvojih još prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je Gospodar, zaista, sveznajući i mudri!’‘ A u Jusufu i braći njegovoj ima znamenja za one koji pitaju.» (Jusuf, 4-7)

«Doista sam sanjao...»  - u pitanju je san a ne viđenje očima; ovo se jasno razumije iz Allahovih Riječi: «...ne pričaj san svoj...» (Jusuf, 5) i «Ovo je značenje moga sna otprije…« (Jusuf, 100).

«...jedanaest zvijezda, i Sunce, i mjesec...» - Od Džabira se prenosi da su jevreji došli Allahovom Poslaniku i upitali ga: ‘‘Muhammede, obavijesti nas o zvijezdama koje je vidio Jusuf!’‘ Poslanik je tada zašutio, a onda se spustio Džibril i obavijestio ga o tome, pa im je Poslanik rekao : ‘‘Ako vas ja obavijestim o tome,  hoćete li onda primiti islam?!’‘ Kada su oni to potvrdili, Poslanik je rekao: ‘‘(Zvijezde koje je vidio bile su): Džerjan, Et-Tariq, Edh-Dhajjal, Qabis, 'Amudan, El-Feliq, El-Musabbih,  Ed-Daruh, El-Ferg, Wethab i Dhu'l-ketefejn. Jusuf je vidio njih, Sunce i Mjesec kako se spuštaju s neba i čine sedždu pred njim.’‘ Na to su jevreji kazali: ‘‘Da, zbilja su to njihova imena!’‘...

«O, sinko moj – reče otac...» - upotrijebljena ja deminutativna forma od imenice sin kao znak čežnje ili kao indikacija na Jusufovu, a. s., mladost koji je imao svega dvanaest godina...

«...braći svojoj ne pričaj san svoj da ti spletku kakvu ne spletu!» - da ti oni ne prirede kakvu varku da bi te uništili. Ja’kub, a. s., je iz njegovog sna razumio da ga je Allah odabrao za poslanstvo i da će nadvisiti svoju braću; otuda, uplašio se da bi mu oni mogli naštetiti i zavidjeti. San je poput viđenja očima, s tim da se prvo odnosi posebno na ono što se dogodi u snu... San predstavlja urezivanje forme koja iz obzorja uobrazilje prelazi u obzorje zajedničkog osjetila (hiss mušeterek). Istinski san događa se samo kroz kontakt duše sa duhovnim svijetom (melekut), budući da se među njima uspostavlja odnos onda kada se duša i najmanje oslobodi upravljanja tijelom. I tada je moguća uspostava predodžbe, utemeljene na značenjima koja dolaze iz duhovnog svijeta. Onda se uobrazilja uskladi sa ovim značenjem kroz odgovarajuću formu koja ga proslijedi zajedničkom osjetilu gdje ono konačno postaje perceptibilno. Kada je ova forma previše srodna značenju (iz duhovnog svijeta) tako da jedina razlika počiva u univerzalnom karakteru (značenja) i partikularnom karakteru (forme), onda su snovi lišeni tumačenja. U suprotnom smislu, takvo tumačenje je potrebno...

«Doista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj!»  - Manifestacija njegovog neprijateljstva (prema ljudima) izražena je kroz ono šta je učinio Ademu, a. s., i h. Havi. Prema tome, on neće žaliti truda u odvođenju u zabludu Jusufovu braću, podstičući zavist među njima i nagovarajući ih na spletku.

«A tebe će tako Gospodar tvoj odabrati...» - tj. kao što te je odabrao za ovaj san, koji ukazuje na visoku počast, snagu i savršenost duše, On će te odabrati za vjerovjesništvo i vlast, ili (jednostavno) za velike stvari...

«...i tumačenju snova te podučiti..»  - Ako su snovi istiniti, oni su utemeljeni na kazivanju meleka, a ako su lažni, utemeljeni su na kazivanju (ljudske) duše ili šejtana; ili (ovo može da znači): tumačenju skrivenih pitanja Allahovih Knjiga, postupcima vjerovjesnika i riječima mudraca; riječ ehadith je množina riječi hadith, kao što je i riječ ebatil množina riječi batil.

«...i blagodat Svoju prema tebi...» - vjerovjesništvom, ili davajući tebi blagodat ovog i onog svijeta.

«...i Jakubovoj porodici upotpuniti...»  - Uzvišeni misli ili na druge Jaqubove sinove, u tom slučaju Jaqub je izveo zaključak o njihovom vjerovjesništvu na temelju svjetla zvijezda, ili na njegove potomke.

«...onako kako ju je upotpunio dvojici predaka tvojih...» - poslanstvom; neki kažu (da je Allah Svoju blagodat upotpunio) nad Ibrahimom, a. s.,  uzimajući ga za prijatelja i spašavajući ga od vatre, i nad Ishakom spašavajući ga žrtvovanja i iskupljujući ga velikim kurbanom; «...još prije...» - tj. prije tebe, ili prije ovog vremena.

«...Ibrahimu i Ishaku.» - tj. kazivanjem o njima...

«A u Jusufu i braći njegovoj...» - tj. u kazivanju o njima; «...ima znamenja...» - dokaza Allahove moći i Njegove mudrosti, ili znakova tvoga (Muhammedovog, a. s.) vjerovjesništva; Ibn Kethir ovdje čita u jednini, tj. umjesto ajat čita ajet.

«...za one koji pitaju.» - za one koji pitaju o kazivanju o Jusufu i njegovoj braći. Pod «braćom njegovom» misli se na deset starije braće, a oni su: Jehudha, Rubil, Šimeon, Lewi, Zebulon, Ješšekhar, i Dinah, koji je od kćerke njegove tetke Leah, koju je Jaqub prvo uzeo za ženu. Nakon njene smrti, oženio se s njenom sestrom Rahelom koja mu je rodila Benjamina i Jusufa. Drugi kažu da je Jaqub bio oženjen, u isto vrijeme, i sa Leom i Rahelom, budući da u to vrijeme to nije bilo zabranjeno (tj. imati dvije sestre za žene). (Među Jusufovom braćom) bila su još četverica: Dan, Naftali, Džad i Ašer, koji su bili rođeni od dvije konkubine, Zilfe i Bilhe.

(…)

«I kad ga oni odvedoše i složiše se da ga na kakva bunara dno bace, Mi mu objavismo: ‘‘O njihovom djelu ovom doista ćeš ih izvijestiti, oni te tad neće ni prepoznati!’‘ (15)

«I kad ga oni odvedoše i složiže se da ga na kakva bunara dno bace…» - i odlučiše da ga bace u njega, tj. u bunar Bejtu'l-muqaddesa, ili u bunar zemlje Jordan, ili u bunar između Egipta i Medjena, ili na tri milje od Ja’kubove kuće. Glavna rečenica je ovdje ispuštana, kao npr. kad se kaže: ‘‘Uznemiravali su ga na razne načine.’‘ Prenosi se da, kada su oni sa njim došli u pustinju, počeli su ga uznemiravati i udarati toliko da su ga skoro ubili. I kada je on zaplakao i zvao u pomoć, Jehudha je rekao: ‘‘Zar se vi niste sa mnom složili da ga nećete ubiti?!’‘ Potom su ga odveli do bunara i bacili u njega. I onda su oni, budući da se on držao o ivici bunara, svezali njegove ruke i poderali mu košulju da bi je mogli natopiti krvlju kako bi time prevarili svoga oca. Tada je Jusuf rekao: ‘‘Braćo, vratite mi moju košulju da se njome pokrijem!’‘ A oni su odgovorili: ‘‘Pozovi jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec nek' te oni pokriju i prave ti društvo!’‘ I zatim, kada je on došao do polovine unutrašnjosti bunara, oni su ga pustili da padne. U bunaru je bila voda i on je pao u nju, a potom se sklonio na jednu stijenu koja je bila u njemu. Stao je na tu stijenu i plakao dok mu Džibril nije došao sa objavom, kao što je Uzvišeni rekao: «…Mi mu objavismo…» Jusuf je tada imao sedamnaest godina, ili, drugi kažu, da je on upravo tada postao punoljetan i primio je Objavu kao dijete, poput Jahjaa i Isaa, a. s. U jednom kazivanju se navodi: Kada je Ibrahim a. s., bačen u vatru, bio je bez odjeće, pa mu je Džibril donio košulju od džennetske svile i obukao ga njome. Ibrahim, a. s., ju je (kasnije) predao Ishaku, a Ishak Ja’kubu, koji je na nju stavio amulet kojeg je nosio Jusuf, pa je Džibril (u bunaru) skinuo košulju i obukao je Jusufu.

«O njihovom djelu ovom doista ćeš ih izvijestiti…» - da bi im ispričao šta su s tobom uradili.

«…oni te tad neće ni prepoznati!» - da si ti Jusuf, jer ćeš ti dobiti visok položaj i biti visoko iznad njihovih očekivanja. Također, proći će mnogo vremena tokom kojih se ljudsko stanje i oblik promijene. Ove riječi su aluzija na ono što je on rekao njima u Misiru kada su došli kod njega da kupe žito, «pa ih on poznade, a oni njega ne poznaše». Uzvišeni Allah je Jusufu dao dobre vijesti o ishodu njegova djela da bi ga utješio i umirio njegovo srce. Drugi kažu da su riječi «oni te tad neće ni prepoznati» povezane sa riječima «Mi mu objavismo» - tj. ‘‘Mi ga utješismo objavom, a oni toga ne bijahu svjesni.’‘

(…)

«A onaj iz Misira što ga je kupio, svojoj ženi je rekao: ‘‘Učini mu ti boravak kod nas lijepim, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti!’‘ Eto tako Mi Jusufu na Zemlji lijepo mjesto podarismo i tumačenju ga naučismo! A Allah je moćan Svoju odluku izvršiti, ali ljudi većina nije toga svjesna!» (21)

«A onaj iz Misira što ga je kupio reče…»  To je bio 'Aziz koji je imao riznice Misira, a njegovo ime je bilo Qitfir ili Itfir. Kralj Misira je u to vrijeme bio Rejjan ibn El-Welid el-'Ameliqi, koji je povjerovao u  Jusufa, a. s., i umro je tokom njegovog života. Drugi, međutim, kažu da je Rejjan ibn El-Welid bio faraon Musaa, a. s., i živio je četiri stotine godina, jer je Uzvišeni rekao (o faraonu za vrijeme Musaa, a. s.): «A još prije i Jusuf došao vam je sa Znacima Jasnim...» (El-Mu'min,  34) .Poznato je mišljenje da je faraon Musaa, a. s., bio potomak faraona Jusufa, a. s., i da (upravo navedeni) ajet treba razumjeti kao situaciju gdje se obraća potomcima stanjima njihovih očeva. Prenosi se da je 'Aziz kupio Jusufa kada je on imao sedamnaest godina, a u njegovoj kući je ostao trinaest godina, u kojima je Rejjan uzeo Jusufa, a. s., kao ministra, u dobi od trideset tri godine. Jusuf, a. s., je umro u 120. godini života…

«…svojoj ženi…» - Ra'ili-ili Zulejhi…

«…a možemo ga i posiniti!»  - 'Aziz je bio neplodan (i zato je govorio o posinjavanju) i, svojom pronicljivošču, osjetio je da je Jusuf bio punoljetan. Zbog toga se kaže da su tri osobe najpoznatije po pronicljivosti: 'Aziz od Misira, Šu'ajbova kćerka, koja je kazala: «U najam ga uzmi...« (El-Kasas, 26) i Ebu Bekr, kade je imenovao 'Omera, r. a., za halifu poslije njega.

«Eto tako Mi Jusufu na Zemlji lijepo mjesto podarismo…» - kao što smo u i srce 'Aziza učvrstili ljubav prema Jusufu, a. s.; ili, kao što smo Jusufa, a. s., smjestili u 'Azizovu kuću; ili, kao što smo spasili Jusufa, a. s., i dali mu 'Aziza kao blagodat, dajući mu mjesto na zemlji.

«…i tumačenju ga naučismo!»  - (Ova rečenica) je povezana sa nečim što nije izravno rečeno, tako da bi značenje moglo biti: (Mi smo Jusufu dali vlast na Zemlji) da na njoj pravedno upravlja, i Mi smo ga tumačenju naučili, tj. spasili smo ga i dali mu vlast da uspostavi pravdu i upravlja poslovima ljudi te znanje značenja Allahovih Knjiga i Njegovih propisa da ih provodi; ili, tumačenju snova koji upozoravaju na buduće događaje, da bi se on pripremio za njih i radio na njihovom provođenju prije nego što se oni dogode, kao što je to uradio u slučaju 'godina' (plodnih i neplodnih).

«A Allah je moćan Svoju odluku izvršiti…»  - Ništa ne može spriječiti niti se suprotstaviti onome što On želi; ili, (značenje može biti): u slučaju Jusufa, njegova braća su sa njim željela jedno, a Uzvišeni Allah je želio drugo, ali bilo je samo ono što On želi…

(…)

«I vladar reče: ‘‘Dovedite mi Jusufa vi, ja ću ga k sebi uzeti!’‘ I nakon što s njim nekoliko riječi izmijeni, reče mu: ‘‘Ti ćeš od danas kod nas moćan i povjerljiv biti!’‘ ‘‘Postavi me’‘ - zamoli Jusuf - ‘‘da brigu o riznicama zemlje vodim, ja sam doista pažljiv i znan!’‘ (54-55)

«I nakon što s njim nekoliko riječi izmijeni…» - tj. nakon što su ga doveli (pred vladara), vladar je s njim izmijenio nekoliko riječi i osvjedočio se u njegovu pribranost i mudrost.

«…reče: ‘‘Ti ćeš od danas kod nas moćan…» - imat ćeš vlast i ugled; «…i povjerljiv biti!» - i u svim stvarima imat ćeš (naše) povjerenje. Prenosi se da. kada je Jusuf izišao iz zatvora, okupao se, očistio, obukao novo odijelo i, kada je ušao kod vladara, rekao: ‘‘Bože, molim Te za dobro od njega i utječem se Tvojoj snazi i moći od njegovog zla!’‘ Potom mu je nazvao selam i blagoslovio vladara na hebrejskom jeziku, a vladar je onda upitao: ‘‘Koji je to jezik?’‘ ‘‘Ovo je jezik mojih predaka!’‘ - odgovorio je Jusuf, a. s. Vladar je znao sedam jezika pa je na svima njima izmijenio nekoliko riječi sa Jusufom, a. s. I kada je Jusuf odgovarao kralju na svakom od njih, vladar je bio zadivljen te je rekao: ‘‘Želim sada da od tebe čujem tumačenje moga sna!’‘ Jusuf mu je ispričao san i opisao mu krave i žitno klasje, uključujući i precizne detalje, upravo kao što ih je i vladar vidio (u snu). Potom je vladar postavio Jusufa na prijestolje i prepustio mu njegovu vlast. Neki kažu da je u to vrijeme Qitfir bio umro, a vladar je postavio Jusufa na svoje mjesto i dao mu Ra'ilu za ženu. Jusuf je zapazio da je ona djevica i ona mu je rodila Efra'ima i Mejješa.

(…)

 «I dođoše braća Jusufova i uđoše kod njega, pa ih on poznade, a oni njega ne poznaše. I kad ih namiri namirnicama, reče im: ‘‘Brata mi svoga, kod oca vašeg što osta, dovedite, ta, zar ne vidite da ja mjeru punu navršavam i da ja kako dolikuje gosta dočekujem?! Ako mi ga ne dovedete, namirnica vam više kod mene nije i ne približavajte mi se!’‘ (58-60)

«I dođoše braća Jusufova…»  Prenosi se da je Jusuf, kada ga je vladar postavio za ministra,  uspostavio pravdu (u zemlji), trudio se da poveća poljoprivredna dobra i kontrolisao proizvodnju sve do dolaska sedam sušnih godina kada se glad raširila čitavim Misirom, Šamom i susjednim područijima. Ljudi su dolazili Jusufu, a on je prodavao poljuprivredna dobra, u prvo vrijeme za novac (dirheme i dinare), sve dok ljudima nije ponestalo novca, a potom za ukrase i dragulje, onda za životinje, a zatim za imovinu i imanja, i, konačno, za ljudsku slobodu sve dok ih sve nije porobio. Onda je Jusuf ovo pitanje iznio pred vladara, koji je rekao: ‘‘Čini što misliš da je najbolje!’‘ Potom je Jusuf oslobodio ljude i vratio im njihova imanja. Ono što je zadesilo Kan'an zadesilo je i ostale zemlje, tako da je i Ja’kub, a. s., poslao svoje sinove - izuzev Benjamina – Jusufu po nabavku namirnica.

«…i uđoše kod njega, pa ih on poznade, a oni njega ne poznaš.» - tj. Jusuf je njih prepoznao, ali oni njega nisu prepoznali, jer je prošlo mnogo vremena a oni su se s njim rastali kada je on bio mlad tako da su ga zaboravili i pretpostavljali su da je mrtav, kao i zbog razlike između stanja u kojem ga oni sad vide i njegovog stanja kada su se rastali od njega, te zato što oni nisu pažljivo uočili njegovu vanjsku pojavu zbog njihovog straha i poštovanja (prema njemu).

(...)

«…reče im: ‘‘Brata mi svoga, kod oca vašeg što osta, dovedite…» - Prenosi se da je Jusuf, a. s., kada su mu oni došli, rekao: ‘‘Ko ste vi i čime se bavite? Da niste, kojim slučajem, uhode!’‘ Oni su odgovorili: ‘‘Bože sačuvaj, mi smo (svi) sinovi jednog oca, koji je vrlo star čovjek i jedan od vjerovjesnika. Njegovo ime je Ja'kub.’‘ ‘‘Koliko vas je!’‘ - upitao je Jusuf, a. s. ‘‘Dvanaest, ali jedan od nas je otišao u pustinju i nestao!’‘ - odgovorili su oni. ‘‘Koliko vas je sada ovdje?’‘ - nastavio je Jusuf, a. s. ‘‘Deset.’‘ - odgovoriše. ‘‘Gdje je jedanaesti?’‘ - dalje upita Jusuf. ‘‘Kod našeg oca,  koji je u njemu našao utjehu za izgubljenog sina.’‘ ‘‘Ko može posvjedočiti za ono što tvrdite?’‘ ‘‘Nema nikog ovdje ko nas poznaje pa da može za nas posvjedočiti!’‘ Tada Jusuf, a. s., reče: ‘‘Onda neka jedan od vas ostane kod mene kao zalog, a dovedite mi vašega brata od vašega oca da bih vam mogao vjerovati!’‘ Oni su potom bacali kocku i kocka je pala na Šimeona. Drugi kažu da je Jusuf bio dao namirnice svakom od njih, pa su oni molili posebno veliki tovar za svoga brata od njihova oca. Jusuf, a. s., im je udovoljio postaviši im uvjet da moraju dovesti svoga brat kako bi on posvjedočio njihovu iskrenost…

«Ako mi ga ne dovedete, namirnica vam više kod mene nije i ne prbližavajte mi se!» - tj. nemoj mi ni dolaziti blizu niti ulaziti na moju teritoriju. Ovo je zabrana ili negativni iskaz…

(…)

«I kad ih namiri namirnicama, stavi čašu jednu u tovar svoga brata, a potom glasnik jedan razglasi: ‘‘O, karavano, vi ste zbilja kradljivci’‘! (70) 

«…u tovar svoga brata…»  - Neki kažu da je čaša bila korištena kao sud za mjerenje (žita). Drugi kažu da je ona služila za napajanje životinja i mjerenje (žita), a bila je od srebra. Drugi, pak, kažu da je bila od zlata…

«‘‘O, karavano, vi ste zbilja kradljivci’‘!»  - Moguće je da ovaj (glasnik) nije povikao po zapovijedi Jusufa, a. s., (jer lažna optužba ne dolikuje poslaniku); ili, ubacio je čašu i povikao zbog nje uz pristanak Benjamina. Drugi kažu da bi značenje moglo biti: ‘‘O, vi koji ste ukrali Jusufa od njegovog oca!»‘‘ - ili - ‘‘Jeste li vi kradljivci?’‘…

(…)

«‘‘Od Gospodara ću svoga’‘ - reče on - ‘‘vama tražiti oprosta, On doista grije prašta i samilostan je!’‘ (98)

Ja'kub  je ovu dovu za oprost odgodio do (slijedeće) zore ili (slijedećeg) noćnog namaza, ili, do (slijedećeg) petka navečer, zato što je želio da dovi u vremenu kada se dova prima. Ili, (on je odgodio dovu za oprost), zato što je želio da im odobri kaznu za Jusufa; ili, zato što je želio da sazna da li im je Jusuf, a. s., oprostio, budući da je opraštanje onoga kome je počinjena nepravda uvjet za oproštaj. Ovo tumačenje može biti potvrđeno slijedećom predajom: Kada je Ja'kub, a. s., okrenuo svoje lice prema Kibli, Džibril je rekao: ‘‘Uzvišeni Allah je primio tvoju dovu za tvoje evlade i opečatio je ugovor za njihovo vjerovjesništvo poslije tebe!’‘ Ukoliko je ovo ispravno, onda ovo ukazuje na njihovo poslanstvo (tj. da su oni postali poslanici), a da se  grijeh koji su počinili dogodio prije njihovog stupanja u vjerovjesništvo. 

(…)

«Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao i tumačenju snova me naučio! O Oblikovatelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj  životu ovosvjetskom i onosvjetskom! Podari mi da kao musliman umrem i uvrsti me u društvo dobrih!’‘ (101)

«…i uvrsti me u društvo dobrih!» - od predaka Jusufa, a. s., ili, svih onih dobrih po stepenu i počasti. Prenosi se da je Ja'kub, a. s.,  sa Jusufom, a. s., živio dvadeset i četiri godine i onda umro. Oporučio je da ga ukopaju u Šamu pored mezara njegovog oca, što je Jusuf, a. s., i učinio. Potom se Jusuf, a. s., vratio (u Misir) i nadživio svoga oca dvadeset i tri godine, nakon kojih je njegova duša počela čeznuti za Vječnim Gospodarom i poželjela smrt pa ju je Uzvišeni Allah usmrtio kao čestitu i čistu. Stanovnici Misira su se sporili oko toga gdje bi trebali da ga ukopaju, što je dovelo gotovo do ivice rata.  Onda su odlučili da ga stave u sanduk od mramora i ukopaju u rijeku Nil tako da bi ga voda preplavila i dosegla (čitav) Misir e da bi i oni mogli imati udjela u tome. Poslije ga je Musa, a. s., prenio na mezarje njegovih očeva. Jusuf, a. s., je živio 120 godina i izrodio je Ra'iila, Efraima i Mejješea. Ovaj posljednji je bio djed Jošu'a b. Nuna i Rahme, Ejjubove, a. s., žene.

«Eto, to su nepoznate vijesti, objavljujemo ih tebi Mi, ti ne bijaše s njima kad su oni odluku svoju donijeli i kad su spletke kovali! A većina ljudi, makar toliko želio ti, neće biti vjernici!» (102-103)

«Eto, to su…» - ukazuje na ono što se spominje u kazivanju o Jusufu, a. s. Govor je upućen Muhammedu, a. s.

«…nepoznate vijesti, objavljujemo ih tebi Mi, ti ne bijaše s njima kad su oni odluku svoju dobijeli i kad su spletke kovali!» ... Značenje je slijedeće: Ovo kazivanje je bilo tebi nepoznato i nisi ga mogao saznati osim putem Objave, jer ti nisi bio sa braćom Jusufovom kada su donijeli odluku da ga bace na dno bunara, i kad su kovali spletke protiv njega i njegovog oca da ga on pošalje s njima. Dobro je poznato, i ne može biti poreknuto od onih koji te nazivcaju lašcem, da ti nikada nisi sreo bilo koga ko je ovo kazivanje čuo pa da bi ga ti mogao od njega naučiti. Međutim, ova sumnja je ispuštena (u ovom ajetu) budući je nepotrebna, a spomenuta je i u drugim kazivanjima (u Kur'anu), kao što su npr. Allahove Riječi: «To su vijesti o nepoznatom koje tebi objavljujemo Mi, Ti i narod tvoj prije ovoga o tome ništa niste znali» (Hud, 49).

 

(Enwaru't-tenzil we esraru't-te'wil, II, Bejrut, 1421/2000., s. 157-192)

 

Autor: Abdullah  b. Omer el-Bejdawi

Preveo i obradio: Dr. Almir Fatić