Uzvišeni Allah učinio je sljedbenike Muhammeda, alejhis selam, jednim ummetom, bez obzira na različitost vremena i prostora u kojem žive. “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!” (El-Enbija, 92) – naloženo je u Kur'anu Časnom.

Pojavnost muslimanskog jedinstva ogleda se u identičnom vjerovanju i činjenju dobra koje ne može biti na štetu pojedinačnog islamijeta, niti na štetu jedinstva zajednice. Izvori i znamenja vjere su jedinstveni; jedno vjerovanje, jedna Kibla, jedna Knjiga, jedan Poslanik i jedan Vjerozakon, nerazdvojivi su elementi muslimanskoga jedinstva. Božije zadovoljstvo na oba svijeta konačni je cilj svakog muslimana i muslimanke. U konačnici, osjećaji muslimana jednih prema drugima su bratski. Nema sumnje da se muslimani vole. Istini za volju, ponekada se dovoljno ne poštuju i tu ima prostora za poboljšanje.

Svaka zajednica, pa i naša zajednica, snažna je onoliko koliko je snažno njeno jedinstvo riječi, osjećaja i djela. Islamsko jedinstvo je zahtjev svakog vremena a njegovo jačanje emanet svih nas.

Temelj muslimanskoga jedinstva počiva na lijepom mišljenju i pronalaženju opravdanja za pogrešne postupke drugih; a ne na ogovaranju, klevetanju, proglašavanju drugih griješnicima te nekakvim novotarima, nevjernicima i neprijateljima. Prvo je naša vjerska obaveza, a drugo je grijeh.

Jedinstvo se njeguje i čuva jednako kao vlastita prijateljstva i interesi, a odnosi popravljaju putem otklanjanja uzroka razdora. Postojeća posvađanost muslimana stalni je uzrok slabljenja njihova jedinstva i gubljenja Allahova rahmeta. Božija milost se zaslužuje upravo putem jedinstva, o čemu Mudri Zakonodavac kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10)

 

Mnogo je vrsta dobrih djela kojih možemo trenutno učiniti jer su vrata sticanja sevapa širom otvorena, ali o sljedećem hadisu, koji najdirektnije govori o stanju muslimanskog jedinstva, vrijedi intenzivnije razmišljati, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “'Hoćete li da vam kažem šta je vrednije od namaza, posta i sadake?’ Rekoše: ‘Hoćemo.’ Odgovorio je: ‘Popravljanje međuljudskih odnosa. Loši međuljudski odnosi su ono što uništava!’” (Et-Tirmizi, hadis br. 2433)

Mirenje zavađenih muslimana je stalna vjernička dužnost i borba s upornim šejtanovim nastojanjima. Koliko li je muslimana danas koji ne pričaju jedni sa drugima, možda i godinama, a da nisu u stanju tačno navesti razlog za to!? Zašto? Pa, moguće je, zato što razgovaraju sa svojim šejtanom umjesto da razgovaraju sa svojom braćom. Zato, draga braćo, pomozimo ljudima da se izmire, da opet budu braća i da ponovo osjete ljepotu Božijega okrilja i milosti. 

Vodimo računa o našem jedinstvu! 

Zajednica bez jedinstva je zajednica bez berićeta, a znamo da rahatluka nema bez berićeta. I pored brojnih blagodati kojima nas je Allah, dž. š., obdari, nešto nedostaje i nešto se izgubilo od snage i ponosa zajedništva kojeg ne tako davno imadosmo. 

Zanimljiv je istovremeni kur’anski poziv vjernicima na zajedništvo i upozorenje na opasnost razjedinjenosti: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte.” (Ali ‘Imran, 103) 

Naša vjera nas uči kako muslimanu nije dozvoljeno da napusti drugog muslimana sa kojim dijeli bratstvo po vjeri. Islam to bratstvo postavlja u vidu prava na pomoć, uzajamnu brigu i međusobno štićenje. Poslanik, a. s., uči nas: “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nanijeti nepravdu niti će ga se odreći” (Buharija, hadis br. 6437); Ili: “Svaki musliman može pružiti utočište a to će svi ostali poštovati; naspram drugih muslimani su kao jedna ruka.” (Ibn Madže, hadis br. 2673) 

Razjedinjenost šteti muslimanima i ometa ih u činjenju dobročinstva, a islam je vjera u kojoj nije moguće odvojiti vjerovanje od činjenja dobrih djela. Posljedice nejedinstva i raskolništva unutar zajednice svima su poznate kroz različite vidove nemoći, potčinjenosti, ovisnosti i poniženosti. Od čvrstine naših džemata i zbijenosti naših safova zavisi čvrstina našega jedinstva, putem kojega čuvamo naše zajedničko pamćenje, potvrđujemo odanost Dinu i Zajednici, iskazujemo riješenost očuvanja bošnjačke islamske tradicije i emaneta vjerske prakse u lijepoj nam zemlji Bosni.

 

Postoji razlika između uspjeha – nedžah i pobjede – felah. 

Čovjek uspije postići vlastiti cilj, ali je pobjednik samo onaj koji uspije spoznati i ostvariti cilj vlastitog dolaska na ovaj svijet. Ako sazna da je insan biće stvoreno za Džennet, da je Allah učinio njegov boravak na ovom svijetu kako bi mu omogućio da plati cijenu Dženneta, radit će za opće dobro zajednice i društva kojem pripada. Onoliko koliko svi budemo radili na jačanju jedinstva u dobru toliko se možemo nadati boljem i kvalitetnijem životu. A nema razloga ne raditi na snaženju jedinstva, jer je Džennet dovoljno prostran za sve koji vjeruju i čine različite oblike dobročinstva.

Pažljivim iščitavanjem kur’anskih poruka, moguće je zaključiti kako će od Adema, a. s., do Sudnjeg dana biti dvije vrste ljudi: poslanici i moćnici. Božiji poslanici su davali i nisu uzimali, a moćnici su uzimali i nisu davali. Poslanici su plijenili ljudska srca a moćnici nastojali kontrolirati ljudske živote. Poslanici su živjeli za ljude, a neki ljudi su živjeli za moćnike. Poslanici su radili na jačanju jedinstva u dobru i na taj način se suprotstavljali razdoru i zlu. 

Raditi na jačanju jedinstva u dobru znači biti Svevišnjem u pokornosti – ta'atu. Nemoguće je da budeš Allahu pokoran a da zbog toga budeš na gubitku, jednako kao što je nemoguće da Mu budeš neposlušan a da zbog toga budeš na dobitku. Nemoguće je da budeš ponosan na Allaha a da zbog toga budeš ponižen, jednako kao što je nemoguće da budeš ponosan na nekoga drugog ispred Allaha a da zbog toga budeš ugledan.

Istrajavati na putu jedinstva znači sigurno hoditi pravim putem, onako kako se naređuje a ne onako kako bi neko želio. Ostavi za sebe sakriveno neko dobro djelo, poput rada na jačanju zajedništva, za koje niko osim Allaha neće znati da ga činiš. Morao bi znati, kako god su grijesi za koje se ne zna propast, tako su dobra djela za koje se ne zna spas. kao što bi,jednako tako, morao znati da su oni koji rade na jačanju jedinstva u dobru na strani onih za koje Uzvišeni, u konačnici, kaže: “Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185)

 

Neki pojedinci mogu umisliti kako je lakše ili isplativije raditi na razjedinjavanju negoli na jačanju jedinstva u dobru. 

Znajte da je moćan samo onaj koji svoju dušu oplemeni radom za ono što će uslijediti poslije smrti. Nemoćan je onaj ko dušu prepusti prohtjevima i pustim željama. Pravilo odgovornih ljudi bi moglo glasiti i ovako: navikni se da se suočiš sa gorkom istinom, a ne da se prepuštaš iluziji koja te opušta! Završit ću riječima Allaha Uzvišenoga: “Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.” (Alu Imran, 193) 

Amin!

 

BILJEŠKE:

  1. Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, Univerzalna civilizacijska kur'anska vizija: temeljno ishodište za čovjekov preporod, s arapskog preveo Enes Karić, El-Kalem i Centar za napredne studije, Sarajevo, 2010. 
  2. Kur'an s prijevodom Nurke Karamana, Kupola, d.o.o., Sarajevo, 2018. 

3. Srednji islamski put: društvene implikacije, s arapskog preveli Abdulaziz Drkić (i dr.), Centar za dijalog – Vesatijja i El-Kalem, Sarajevo, 2013. 4. https://nabulsi.com/web/