Hasan Basri kaže: “O čovječe, lakše se čuvati grijeha nego tražiti da ti se oproste.”

Muhammed ibn Ke’ab El-Kurezi je rekao: “Najdraži ibadet (obožavanje) koje ljudi mogu činiti prema Allahu, dž.š., je kloniti se grijeha.”

Fudejl ibn Ijad je rekao: “Koliko je god neki grijeh u tvojim očima manji on je kod Allaha, dž.š., veći, a koliko god je u tvojim očima veći taj grijeh je kod Allaha, dž.š., manji.”

Imam Ahmed bilježi u svom Musnedu da je Vehb rekao: “Između ostalog što je Uzvišeni Allah rekao Israelićanima je i ovo: Kada Mi je neko od mojih robova pokoran Ja budem sa njim zadovoljan, a kada sam Ja sa nekim zadovoljan onda mu dadnem bereket i blagoslov, a Moj bereket nema granice. A kada neko od ljudi čini grijehe Ja se na njega rasrdim, a na koga se Ja rasrdim onda ga prokunem i Moja kletva doseže do sedmog koljena (generacije) njegovih nasljednika.” 

 Ovo potvrđuje i kur’anski ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: 

﴿وَلْيَخْشَ الَّذِينَ لَوْ تَرَكُوا مِنْ خَلْفِهِمْ ذُرِّيَّةً ضِعَافًا خَافُوا عَلَيْهِمْ فَلْيَتَّقُوا اللَّهَ وَلْيَقُولُوا قَوْلاً سَدِيدًا﴾ (سورة النساء 9)

“Neka strahuju (roditelji) kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.” 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: “Kako ti budeš postupao prema drugima i prema tebi će se isto  tako postupati.” 

Kazna, zbog grijeha kojeg si prema nekome uradio, ako ne stigne tebe stići će nekog od tvojih nasljednika. Pa kako god se bojiš za svoju djecu da ih ne zadesi kakva potreba i poteškoća, vodi računa o svojim postupcima, a posebno prema tuđoj djeci. Ako budeš lijepo postupao prema njima Allah, dž.š., će sačuvati tvoju djecu i dati im bereket i svako dobro nakon tvoje smrti, a ako se ogriješiš prema tuđoj djeci i njihovim pravima, znaj da će ti se to vratiti i tebi i tvojoj djeci pa će se prema njima postupati isto onako kako si ti postupao.

Aiša, r.a., je napisala Muaviji, r.a.,: “Kada god čovjek učini neki grijeh, Allah dadne da ga oni ljudi, koji su ga do tada hvalili, počnu  proklinjati.” Ebu Derda, r.a., veli: “Čuvaj se da te ljudi ne počnu mrziti a ti i ne osjećaš.”  Fudejl to ovako pojašnjava: Misli se na čovjeka koji čini grijehe, pa Allah dadne da ga ljudi mrze i ne podnose a on to ne osjeća.

Hasan Basri kaže: “Pametan čovjek, kada učini grijeh on ga ne zaboravlja i strahuje od njegovih posljedica sve dok ne uđe u Džennet.” 

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., kaže: “Vjernik vidi svoje grijehe poput čovjeka koji sjedi ispod brda i strahuje da će se ono na njega srušiti, a nevjernik vidi svoje grijehe poput muhe koja je stala na njegov nos i on mahne rukom te ona odleti.”

Ke’ab El-Ahbar, r.a., kaže: “Neki čovjek od Israelićana je počinio grijeh pa se toliko ožalostio da je samo hodao tamo-ovamo govoreći: Kako da zadovoljim svoga Gospodara? Nakon toga Allah, dž.š., ga je upisao među iskrene robove.” 

Koliko su se ranije generacije bojale grijeha i vodile računa o svojim postupcima i djelima najbolje govori slijedeći slučaj: Ammar ibn Dada kaže: “Kehmes mi se požalio rekavši: O Ebu Seleme, počinio sam grijeh prije četrdeset godina i još uvijek plačem zbog toga. Ja ga upitah: - A šta si to počinio? On mi reče: - Došao mi je brat u posjetu pa sam mu kupio ribu za novčić (vrijednosti šestine jednog dirhema). Kada je on to pojeo uzeo sam sa komšinskog zida komadić zemlje (prašine) da bi moj gost lakše oprao ruke i zbog toga plačem četrdeset godina.”

Omer ibn Abdul-Aziz je napisao jednom od svojih namjesnika: “Kada ti Allah, dž.š., dadne snagu i moć pa htjedneš nekome učiniti nepravdu (zulum) sjeti se Allahove, dž.š., snage i moći prema tebi. I znaj, da kakvu god im nepravdu učiniš, oni će se toga (svojom smrću) riješiti, a ti se zbog toga nećeš spasiti sramote na dunjaluku i vatre na ahiretu. I znaj, takođe, da će Allah, dž.š., nadoknaditi onome kome je nepravda nanesena i da će zulumćara kazniti, pa se dobro čuvaj da ne učiniš nepravdu onom ko nema drugog pomagača osim Uzvišenog Allaha, jer kada Allah, dž.š., vidi da Mu se Njegov rob iskreno u nevolji obraća On mu se odmah odazove i pomogne, kao što se u Kur’anu kaže: 

﴿أَمَّنْ يُجِيبُ الْمُضطَرَّ إِذَا دَعَاهُ وَيَكْشِفُ السُّوءَ ﴾ (سورة النمل 62)

“Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja…” Neko od ranijih uzornih generacija reče: “O griješnici, nemojte se zavaravati sa veličinom Allahove milosti, nego se bojte Njegove srdžbe  i gnjeva zbog grijeha koje činite, jer Allah, dž.š., kaže: 

﴿فَلَمَّا آسَفُونَا انتَقَمْنَا مِنْهُمْ فَأَغْرَقْنَاهُمْ أَجْمَعِينَ﴾ (سورة الزخرف 55)

“A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo.”

Autor: Fuad Sedić