Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ’’Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.’’

Poslanik Muhammed, a.s., rekao je: „Čovjekovo vjerovanje neće biti ispravno sve dok i njegovo srce ne bude ispravno, a njegovo srce neće biti ispravno sve dok mu jezik ne bude ispravan.“ (Ahmed, 3/198.)

Hasan El-Basri je rekao: ’’Brate, pazi šta ćeš govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "...a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nečeg drugog osim zbog griješna govora?!" 

Neki mudrac je rekao: ''Neko je primijetio da je govor najjeftinija roba. Ima situacija kada se može tvrditi sasvim suprotno. On je proizvod, djelo i vrijednost.''

Imam Gazali je rekao: ’’Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanjima ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, hvalisavost i slično. Ali, ako se u tvom prisustvu povede diskusija o jednom pitanju i ti vidiš da bez tebe neće izaći istina na vidjelo, u tom slučaju dozvoljeno je da se i ti umiješaš u raspravu s jedinom namjerom da doprineseš pobjedi istine. A za takvu namjeru postoje dva znaka: da ti je stalo samo do toga da se dođe do istine, pa svejedno da li ona došla od tebe ili od tvoga protivnika; da ti je draže voditi raspravu u samoći nego pred svijetom.’’

Šejh Sadi Širazi navodi: ’’Dok čovjek nešto ne kaže, njegove mahane i vrline ostaju prikrivene. Ne misli da je svaki grm prazan, možda se u njemu tigar sakrio.’’

Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: "Namaz je stub vjere, ali je šutnja bolja. Sadaka gasi Gospodarevu srdžbu, ali je šutnja bolja. Post štiti od Vatre, ali je šutnja bolja. Borba na Božijem putu je vrhunac vjerovanja, ali je šutnja bolja."

Mudri Lukman bi govorio svome sinu: "O sinko moj, zaista, mudrost podiže nevoljnike do kraljevskih prijestolja. O sinko moj, ako uđeš među narod, onda im nazovi selam, zatim sjedi u prikrajak i ne govori dok oni ne počnu da govore, pa ako budu u govoru spominjali Allaha, onda im se pridruži, a ako uđu u neki drugi razgovor, onda ih napusti i pridruži se drugim."

Hasan El-Basri je kazao: ’’U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kad hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.’’

Vjerovjesnik, a.s., je rekao: „Nema tog čovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljajući njegovu svetost i oštećujući njegovu čast, a da ga Allah neće poniziti onda kada bude želio Njegovu pomoć. Nema ni jednog čovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova čast i ruši njegova svetost - a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomoć.“ (Ebu Davud, 4/271; Ahmed, 4/30)

Vjerovjesnik, a.s., rekao je: „Dosta je čovjeku laži samo da govori sve što čuje.“ (Muslim)

Mudri Lukman je upitan: „Kako si postigao mudrost?“ Odgovorio je: „Nisam pitao o onome što znam, niti sam pričao o onome što me se ne tiče.“

Muhammed b. Suk rekao je: „Spomenut ću vam određene riječi, možda vam budu od koristi. Nama su, doista, koristile. Ata'a b. Ebi Rebbah rekao nam je: 'O moji bratići! Uistinu, oni koji su bili prije vas prezirali su prekomjeran govor. Sve što je pored Allahove Knjige (tj. njenog učenja), naređivanja na dobro i odvraćanja od zla ili neophodnog govora o dunjalučkim potrebama, - sve mimo toga oni su smatrali prekomjernim govorom. Zar poričete da su pored vas plemeniti pisari; jedan s desne a drugi s lijeve strane?! I čovjek ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije onaj koji zapisuje! Zar se ne stidite da sutra kada se vaši listovi razastru, knjiga vaših djela otvori, da većinu vaših djela zapisanih u njoj nađete da nisu niti od vjere, niti od vašeg dunjaluka.'“

Omer b. Abdil-Aziz, r.a., rekao je: „Uistinu, onaj koji se često prisjeća smrti, bit će zadovoljan s malim, i onaj koji svoj govor bude smatrao svojim djelom, umanjit će svoj govor, osim u onome što mu je od koristi.“

Autor: Muriz Mešić