Mudri Lukman je kazivao: ’’Jeo sam gorke tikvice i okusio sabur, ali nema ništa gor(čij)e od siromaštva. Ako osiromašiš ne žali se ljudima, jer ćeš se poniziti, požali se Allahu, On ima! Ko je to od Njega tražio, a da mu nije dao; ko Ga je molio, a da mu se nije odazvao; ko Mu se požalio, a da ga nije oslobodio onoga što ga muči»?!

Savjetujući svog sina mudri Lukman mu je, između ostalog rekao: "O sinko moj, znaj dobro da pokvarenjaka i prezrenog griješnika i kada govori sramoti i otkriva njegov vlastiti govor, a kada šuti sramoti ga njegova nesposobnost; ako nešto radi sigurno pogriješi, ako je neovisan - uzoholi se, ako je siromašan - gubi nadu, ako je radostan - prelazi svaku granicu, ako je tužan - očajava, ako traži od drugih - dodijava, ako se od njeg traži - škrtari, ako se smije - reve kao magarac, ako plače - muče kao goveče, ako mu povjeriš neku tajnu - izdat će te, ako on tebi povjeri tajnu - potvorit će te, ako je višeg ranga od tebe - rugat će ti se, ako je nižeg ranga od tebe - pokorit će ti se, ako odgovara na pitanje - ne potrefi, ako se njemu objašnjava - ne razumije, nikad ne naređuje dobro, nikom ne zahvaljuje na dobru, ne ostavlja prevaru, ne prima savjet, zadivljen je samo svojim mišljenjem i shvatanjem pa makar bilo u suprotnosti sa logikom i istinom, sebe smatra dobročiniteljem i kad nasilje čini, smatra da je usavršio svoj ahlak, i ono što njegova duša voli - to prihvata, a što mrzi - to odbija, ako se istina slaže sa njegovom strašću onda je hvali i brani, a ako se ne slaže sa njegovom strašću - onda napada istinu i kudi je, ako sjedi među učenima - ne trudi se da nauči, nit hoće da šuti dok oni govore, ako sjedi sa onima koji su nižeg ranga od njega - onda se uzoholi i nadmeno se ponaša, govori istinu a sam je ne slijedi, ljudima preporučuje ono sa čime sam nije zadovoljan. On je poput stare i pohabane odjeće - ako je zakrpiš s jedne strane, ona se podere na drugoj strani.

- A razborit i plemenit čovjek želi ljudima ono što želi sebi, u bogatstvu je umjeren, a u siromaštvu je pošten, imetak ga ne može odvratiti od sjećanja na Allaha, dž.š., sluša onoga ko ga poučava, ne vrijeđa one koji su iznad njega niti potcjenjuje one koji su nižeg ranga od njega, ne traži ono što mu ne pripada, ne upropaštava imetak, ne govori ono što ne zna, ne sakriva znanje ako ga posjeduje, ne dodijava ljudima svojim potraživanjem, drži se istine makar se ne slagala sa prohtjevima njegove duše, žuri da čini dobra djela, a od grijeha je daleko, kad sudi pravedan je, kad govori iskren je, kad mu se nepto povjeri neće iznevjeriti emanet, oprašta kad mu se zulum čini, naređuje dobro i sam ga čini, zabranjuje zlo i sam je daleko od njeg, njegova vanjština slaže se sa njegovom nutrinom, on je na dunjaluku usamljenik kojem je glavna briga sretan povratak u Kuću vječnosti.’’

Mudri Lukman jedne prilike ovako savjetuje sina svog: "Sine moj! Kako god su ruže ukras svoga stabla, tako su odgojena djeca ukras svojih roditelja. "Sine moj! Čuvaj se da ti prijatelj ne sazna za materijalno stanje, jer ako si bogat, zavidit će ti, a ako si siromašan, ostavit će te. Sine moj! Budi sluga svakom dobru, a ne budi čedo nijednome zlu."

Mudri Lukman je rekao svome sinu: "O sinko moj, ne smij se bez razloga, ne pitaj o onome što te se ne tiče, ne upropaštavaj svoj imetak unapređujući tuđi, tvoj imetak je ono što si pripremio, a tuđi je ono što si ostavio. O sinko moj, znaj da ko nije milostiv, ni prema njemu se neće biti milosno, ko šuti - spašen je, ko govori dobro - bogat je, ko govori loše - grješnik je, ko ne sputa svoj jezik - kajat će se."

Također je govorio Lukman, a.s.: ’’Sinčiću moj, nikad ne bacaj kamen u bunar iz koga si vodu pio! Zaobilazi zlo, pa će i ono tebe zaobići, jer zlo je za zlo stvoreno! Sinčiću moj, bolji je vrabac u tvome loncu, nego vo u tuđem!’’O zlu mudri Lukman je kazao: ’’Sinčiću moj, laže ko kaže da se zlo gasi zlim. Ako istinu govori, neka naloži dvije vatre, pa nek čeka da jedna ugasi drugu. Sinčiću moj, zlo se gasi dobrim, baš kao što se vatra gasi vodom!’’

O lijepom ponašanju mudri Lukman je rekao: ’’Sine moj, nauči se lijepom ponašanju kada si mlad, jer će ti koristiti kada budeš stariji. Svako onaj koji zna vrijednost lijepog ponašanja pridat će mu važnost. Onaj koji mu pridaje važnost odlučit će se da ga nauči. Onaj koji se odluči da ga nauči potrudit će se da ga potraži. Onaj koji se potrudi da ga potraži on će ga naći i okoristit će se njime. Sine, navikni da svoje dužnosti i poslove obavljaš sam. Ako želiš da budeš poštovan u ovom životu ne nadaj se, ne želi ono što je u rukama drugih.’’

 Autor: Muriz Mešić