Melek Džibril, a.s., jedne prilike rekao je Poslaniku Muhammedu, a.s.:

“O Muhammede, živi kako hoćeš, ali znaj da si mrtav. Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se od njega rastati. Radi šta hoćeš, to će ti se namiriti.”

Malik ibn Dinar je rekao: “Srazmjerno čežnji za dunjalukom, iz čovjekovog srca nestaje želje za ahiretom, a srazmjerno čežnji za ahiretom, nestaje čežnje za dunjalukom.”

Kada je Omer ibn Abdulaziz preuzeo hilafet, dobio je pismo od Hasana El-Basrija u kojem je stajalo: “Uistinu je dunjaluk kuća užasa. Ademovo spuštanje iz dženneta u dunjalučku kuću bila je kazna za njega i to nije bio obični pad. Vođo pravovjernih, budi na dunjaluku poput ranjenika koji strpljivo podnosi liječenje rane bojeći se dugotrajnog bola i patnje.” 

Hasan El-Basri je govorio: “Smrt neprestano sramoti dunjaluk, tako da pametnom čovjeku ne ostavlja priliku za radost na njemu. Čuvajte se zauzetosti dunjalukom, jer onaj ko se posveti dunjaluku neka zna da neće otvoriti sebi vrata zauzetosti dunjalukom, a da mu ta vrata neće otvoriti drugih deset.”

Imam Gazali je kazao: ’’Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je potrebno da se uvijek sprema za smrt.’’

Kazao je neki pjesnik:

"Zar ne vidiš kako nas iskušavaju dan i noć,

A mi se igramo u tajnosti i javno.

Ne stremi ka ovom svijetu i njegovim blagodatima,

Zaista ta kuća nije tvoj stan.

Radi u korist svoje duše prije smrti i neka

Te ne zanosi mnoštvo braće i drugova."

Poslanik, a.s., obratio se ensarijama koji su se radovali karavani, rekavši im: ’’Radujte se i uzmite ono što će vas usrećiti. Tako mi Allaha, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvori dunjaluk kao što se otvorio onima prije vas, pa da se zbog njega ne natječete u dobru kao što su se natjecali oni prije vas, i da vas onda ne upropasti kao što je upropastio one prije vas.” (Buharija i Muslim) 

Hafiz Ebu Nuajm bilježi predaju od Sufjana Es-Sevrija u kojoj stoji da je Isa a.s. rekao: “Ljubav prema dunjaluku je izvor svakog grijeha, a imetak i bogatsvo njegovo je mnogostruka bolest.” Prisutni su upitali: “U čemu se ogleda njegova bolest?” Isa a.s. je odgovorio:  “U tome što onaj koji ga posjeduje ne ispunjava obavezu u pogledu imetka.” “Šta ako ispunjava obavezu?”, upitali su. “Onda onaj koji ga posjeduje nije siguran od uznositosti i oholosti”, odgovorio je Isa a.s. Zatim su upitali: “A šta ako je siguran od oholosti?” Isa a.s. je odgovorio: “U tom slučaju zauzetost dunjalukom spriječava čovjeka od zikra i veličanja Allaha.” 

Seid ibn Džubejr je rekao: “Varljivo naslađivanje i obmana je onda kada te dunjaluk odvraća od traženja ahireta, a ako te ne odvraća od ahireta, onda to nije varljivi užitak, već poputnina koja te dovodi do cilja i s kojom ostvaruješ i dobijaš mnogo bolje od nje’’. 

Muaz ibn Džebel je govorio: “Kako da ne volim dunjaluk, kad mi je na njemu određena nafaka za život, koju koristim u pokornosti Allahu i postižem njome džennet.” 

Hasan El-Basri je rekao: “Divan li je dunjaluk za vjernika, uzme od njega koliko mu je dovoljno i ta skromna poputnina ga odvede u džennet, a ružna li je kuća dunjaluk za nevjernike i licemjere, jer oni svoje vrijeme troše i upropaštavaju u udovoljavanju strastima, a sve što postignu od dunjaluka odvede ih u vatru.” 

Jahja ibn Muaz je govorio: “Dunjaluk je šejtanovo vino, ko ga proba neće se otrijezniti osim u društvu mrtvih, kajući se zajedno sa ostalim stradalnicima koji su ga kušali i pili.” 

Ibn Mes’ud je rekao: “Svaki čovjek je na dunjaluku gost, a njegov imetak je posuđena stvar. Gost mora otputovati, a posuđni imetak se mora vratiti.” Prenosi se da je Junus ibn Abdul-A’la rekao: “Dunjaluk mi najviše liči na čovjeka koji je zaspao pa je u snu vidio sve ono što mrzi i ono što voli, i dok je bio u tom stanju, probudio se.”

Ebu Hamid El-Gazali je rekao: ''Misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života.’’

Autor: Muriz Mešić