Po mišljenju većine učenjaka hadž je Muhammedovim, s.a.v.s., sljedbenicima propisan 6. godine po hidžri. U mjesecu zul-ka'detu te godine su mušrici spriječili Pejgambera, s.a.v.s., od ulaska u Mekku i došlo je do potpisivanja poznatog ugovora na Hudejbiji. Potpisan je ugovor o desetogodišnjem prekidu ratovanja, koji su Mekkelije prekršile, nepune dvije godine nakon tog potpisivanja. To je rezultiralo time da je osme godine po hidžri, u mjesecu ramazanu Allah, dž.š., počastio svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., da oslobodi Mekku i očisti je od kipova i mnogoboštva. Pejgamber, s.a.v.s., se nakon bitke na Hunejnu i podjele ratnog plijena vratio u Medinu. Te godine, tj. osme godine po hidžri hadž sa muslimanima je organizirano obavio Attab ibn Usejd, r.a., te se on smatra prvim vodičem muslimanima ovog Ummeta na hadžu. (Kurtubijev tefsir, 8/66). Taj ashab je inače među prvima primio islam i Poslanik, s.a.v.s., ga je imenovao jedan period za kadiju u Mekki. 

Naredne godine, tj. devete godine po hidžri Pejgamber, s.a.v.s., nakon povratka iz bitke na Tebuku, namjeravao je obaviti hadž. Međutim, rečeno mu je da se i mušrici spremaju te iste godine to učiniti. Poznato je da su oni goli oko Kabe tavafili, a Pejgamber, s.a.v.s., se nije želio miješati s njima.  Poslao je Ebu Bekra, r.a., kao vodiča na hadž te godine, da pokaže ljudima kako se obavlja hadž i da upozori mušrike da ne dolaze na hadž poslije ove godine. Tada je objavljena i sura Et-Tevbe, čije je prve ajete Pejgamber, s.a.v.s., poslao po Aliji ibn Ebi Talibu, r.a., Ebu Bekru dok je još bio na hadždžu da to obznani ljudima. 

Slijedeće, tj. desete godine po hidžri Pejgamber, s.a.v.s, obavlja svoj jedini hadž, a to je poznati Oprosni hadždž, koji je sa svojim ashabima obavio. On je inače obavio samo jedan hadždž i četiri umre, kako su to zabilježili učenjaci.

U poznatom govoru na Oprosnom hadždžu, između ostalog Poslanik, s.a.v.s., je rekao i ovo: "Zaista je vrijeme okružilo (svojom putanjom) i ponovo je došlo na ono kako je Allah stvorio nebesa i Zemlju." Arapi su povremenim premještanjem mjeseci i mijenjanjem njihovih imena i redoslijeda, u većini slučajeva, obavljali hadždž izvan mjeseca zul-hidžeta, te se ove godine obred hadždža vratio na svoje pravo mjesto, tj. u mjesec zul-hidže. Čak se spominje da je hadždž, kojeg je devete godine po hidžri Ebu Bekr obavio sa muslimanima, bio u mjesecu zul-ka'detu, a ove godine, tj. desete se ponovo povratio na svoje pravo mjesto u mjesec zul-hidže, kako je to Allah, dž.š., odredio. 

SVETI MJESECI: zul-ka'de, zul-hidže, muharrem i redžeb 

Allah, dž.š., u Svojoj knjizi Kur'anu kaže: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi (El-Lafhil-mahfuz) od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima sebi zulum ne činite!" (sura Et-Tevbe, 36) 

Ovo znači da je Allahova odredba i određenje bilo prije toga i da je Allah, dž.š., odredio ove mjesece, njihova imena i njihov redoslijed na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju. Od tih mjeseci su četiri sveta: zul-ka'de, zul-hidže, muharrem i redžeb u kojima nije bilo dozvoljeno ratovanje niti prolijevanja krvi. 

Mušricima je bilo dugo čekati da prođu tri uzastopna mjeseca, te su prije islama jedno vrijeme, smatrali mjesec muharrem dozvoljenim (za borbu), a umjesto njega mjesec safer učinili svetim, pa su tako učinili dozvoljenim sveti mjesec, a zabranjenim dopušteni mjesec. O toj njihovoj podlosti govori naredni kur'anski ajet: "Premetanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu: jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju." (sura Et-Tevbe, 37) 

Tako je to njihovo premještanje i pomjeranje svetih mjeseci kružilo u njenom ciklusu sve do kraja godine, tako da je u godini u kojoj je Pejgamber, s.a.v.s., obavio hadždž, ponovo mjesec zul-hidže došao na svoje pravo mjesto i u vrijeme kada se obavlja hadždž. Kaže se da su mjesec zul-hidže zvali muharremom, a muharrem saferom, safer rebiom i tako da zul-ka'de bude zul-hidže, pa bi činili hodočašće u stvarnosti u zul-ka'detu, a oni bi ga nazivali i smatrali zul-hidžetom. Tako se desilo da je hadždž, kojeg je devete godine po hidžri Ebu Bekr obavio s ljudima, bio u stvari u mjesecu zul-ka'detu.  U desetoj godini se hadž povratio u svoje stvarno vrijeme, te zbog toga je Pejgamber, s.a.v.s., na svom hadždžu rekao: 

 "Zaista je vrijeme kružilo (svojom putanjom) i ponovo je došlo na ono kako je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci od kojih su četiri sveta, tri su uzastopna: zul-ka'de, zul-hidže i muharrem, zatim redžeb Mudar, koji je između džumade i ša'bana." (muttefekun alejhi) Ovdje je dodata riječ Mudar, jer se poznato pleme Mudar pridržavalo toga i smatralo je mjesec redžeb svetim mjesecom, za razliku od drugih plemena.  

Na kraju se da zaključiti, da obavljanje hadždža, petog šarta vjere islama, traje gotovo 1430 hidžretskih godina, i trajat će ako Bog da i ubuduće. Da Allah, dž.š., kabuli-primi hadždž svima koji su ga obavili proteklih godina, kao i našim ovogodišnjim hadžijama. Da Uzvišeni Allah omogući da odu na hadždž svi oni koji to žude i žele.

 

Autor: Prof. dr. Fuad Sedić