Ova hijerarhija uključuje pravne , sociološke  i teološke znanosti , kao i duhovne i metafizičke, i sve one  izvode svoje principe iz Kur'ana . Razmatranje  filozofskih , prirodnih i matematičkih znanosti razvija se na ishodištu iz jednog od  Lijepih Božijih Imena. Naprimjer, Onaj koji život daje,  sja nad  medicinom , geometrija i inženjering ovise o imenima Svepravednog , Onog koji svemu daje oblik, koji sve usklađuje, i filozofija odražava Ime Mudri . Svaka razina znanja oslikava prirodu u određenom svjetlu . Pravnici i teolozi smatraju  da je znanje u pozadini ljudskog djelovanja , filozofi i znanstvenici to vide kao domenu koja će se analizirati i razumijevati , a metafizičari  ga vide kao predmet kontemplacije i ogledalo koje odražava zadivljujuće  realnosti .

Muslimanski učenjaci nemaju tradiciju razdvajanja proučavanja prirode i poznavanja Boga . Mnogi  muslimanski znanstvenici, poput Ibn Sina, Nasir al - Din Tusi i Džabira ibn al- Hayyana , bilo da su prakticirali sufizam ili ga intelektualno oblikovali u okvirima sufijskih učenja, oduvijek  su smatrali da su za muslimane, promatranje i promišljanje  prirode, vrlo važni  aspekti  njihovog duhovnog putovanja.Osim toga , muslimani su zadržali intimnu vezu između znanosti i drugih područja islamskih studija . Ova veza se nalazi u samom Kur'anu . Božanska Objava u Islamu korespondira  makrokosmičkom objavljivanju (kosmos). Islam je također ime za Božanski  sistem u  svemiru . Knjiga Islama je „zapisani Kur'an“ (al - Qur'an al - tadwini )dok je cijeli svemir „Kur'an kreacije-stvaranja“ ( al - Qur'an al – takwini).

Čovječanstvo je također Božanska Knjiga koja odgovara Kur'anu i svemiru . S obzirom na to , ajet označava kur'anski izraz  događaja koji se odvijaju unutar naših duša ,kao i fenomene koji  se javljaju u prirodi . Ljudski život je u takvim korelacijama sa  prirodnim pojavama ,da onaj ko  ih može prepoznavati, može donijeti  apsolutno ispravne zaključke o svijetu budućnosti . Drugim riječima , zakonitosti  povijesti  se mogu prepoznavati u zakonima prirode . Na primjer :

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se! U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju. (Al-A'raf 54-58)

Ovi ajeti govore o prirodnim fenomenima, pominju proživljenje i važnost molitve. Gospodarenje zemljom je zabranjeno, a već smo kazali da jedino Bog upravlja svime i nema sudruga ni u stvaranju niti u upravljanju. Ovo su osnovni principi vjere (vjerovanje u Božije jedinstvo i proživljenje) koje naglašavamo kada god se podsjećamo na našu zadaću ili dužnost; kao Božijih namjesnika, mi se molimo, uspostavljamo pravdu i izbjegavamo gospodarenje i prekoračenja u Božijem zakonu. Ostala značenja se daju naslutiti. Dan i noć simboliziraju sretne, odnosno nesretne trenutke koji se naizmjenično događaju u životu svake osobe ili naroda. Kiša, simbol Božije Milosti, spominje se kao Milost Božija koja je blizu onih  koji  čine dobro. Vjetrovi, noseći radosnu vijest o kiši liče na lučonoše ili vođe vjerske obnove, a njihova poruka upoređuje se sa teškim oblacima kiše.

Srca bez vjere, umovi bez dobrog rasuđivanja i glasa razuma liče na obamrlu zemlju koja vapi za kišom koja bi je učinila plodonosnom. Baš kao što plodna zemlja odiše vegetacijom po volji Gospodara, tako su i srca i umovi spremni postati  izvorišta Božanske Poruke iz kojih će zračiti  vrline vjere i znanja. Međutim, uvijek će biti i neke pustinje, umova i srca koji ne dobivaju dovoljno kiše da bi iz njih bujala vegetacija, te tako neće imati koristi od ove milosti. Konačno, ovi ajeti daju utjehu vjernicima, koji kao manjina žive u ugnjetavanim zajednicama, u pokvarenim i sredinama gdje se zlo raširilo, sa radosnom viješću da je pobjeda blizu, čuvajući nadu u Božiju intervenciju, pronalazeći pomoć u strapljenju i molitvi.

Prema navednom, ovo objavljivanje je neodvojivo od kosmičkog objavljivanja koje je također Božija Knjiga. Odbijanjem odvajanja čovječanstva od prirode, Islam čuva jedinstven pogled pogled na univerzum i vidi protok Božanske milosti u arterijama kosmosa i prirodnog poretka. Kao što nastojimo nadmašiti prirodu izvan njenog dometa, ona može biti i pomoć u tom procesu, ako naučimo da je promatramo kao ogledalo na kome se reflektuje viša stvarnost.

„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! (Al-Imran 190-191)

 

Čovječanstvo i priroda

Čovječanstvo se nalazi na osi i u središtu kozmičkog miljea . Time što smo poučeni imenima svih stvari, uzeli smo ključeve znanja o svim stvarima a time i način dominacije nad njima. Međutim, mi smo je preuzeli isljučivo u okviru naše  sposobnosti služenja kao  Božiji namjesnici na Zemlji (halifa), a ne kao način pobune protiv Neba.

Zapravo, čovječanstvo je kanal milosti za prirodu. Naše aktivno sudjelovanje u duhovnom svijetu uzrokuje svjetlo za ulazak u svijet prirode. Zbog naše intimne veze sa prirodom, naše unutrašnja pozicija se ogleda u vanjskom poretku.  Prema tome, kada se naše unutrašnje biće pretvara u tamu i nered, priroda nam se iz harmonije  i ljepote,  pretvara u gubitak ravnoteže i nered.  Naše se osobenosti reflektuju u prirodi, tako da svako poniranje u dublja značenja u prirodi znače i poniranje u dubine vlastite ličnosti.  Oni koji žive na površini ,njihova bića mogu proučavati prirodu kao nešto čime  se može manipulirati i dominirati , dok su oni koji su okrenuti prema unutarnjoj dimenziji njihovog postojanja mogu prepoznati prirodu kao simbol  i razumjeti je u njenoj potpunosti. Ovaj koncept čovječanstva i prirode , kao i prisutnosti metafizičke doktrine i hijerarhije znanja , omogućio  je Islamu  razvitak mnogih  znanosti koje ostvarile značajan uticaj na razvoj  Zapadnih znanosti , ostavljajući  pri tome čvstu islamsku intelektualnu građevinu .  Neko poput Ibn Sina, mogao je  biti ljekar  i peripatetički  filozof, i još obrazlagati svoju  „ Orijentalnu  filozofiju " tražeći  znanje kroz uluminaciju . Nasir al - Din al - Tusi mogao je  biti vodeći matematičar i astronom svoga vremena , kao i autor izvanrednih rasprava o sufizmu .

Muhy al - Din ibn al -Arabi mogao je biti vodeća ličnost u većini ezoterijske dimenzije sufizma, ali i objašnjavati  širenje svemira i kretanje objekata. Džabira ibn al- Hayyana nije  pridržavanje sufizma spriječilo da postane osnivač  algebra i hemije . Ibn Jarir al - Tabari , jedan od najistaknutijih figura u islamskoj  pravnoj  znanosti , povijesti i tumačenju Kur'ana , pisao je  o vjetrovima koji nose „plodonosne“ oblake iz kojih će pasti kiša. Ibrahem Haqqi Erzurum ,poznati Šejh sufizma sedamnaestog stoljeća , bio je briljantan astronom i matematičar , kao i stručnjak u okultnim znanostima .

Postoji mnogo više ovakvih primjera , no i ovi  su dovoljni da  pokažu  kako je  islamska hijerarhija znanja i posjedovanje metafizičke dimenzije  udovoljavalo  intelektualne potrebe svojih sljedbenika. Zbog toga  oni nikada nisu tražili da zadovolje svoju žeđ za istraživanjem izvan religije , kao što se to dogodilo na Zapadu . Islam je univerzalni  red ,integralna vjera harmonije , jedinstveni sustav koji usklađuje fizičko s metafizičkim ,racionalno s idealnim a tjelesno s duhovnim . Svaka dimenzija našeg zemaljskog života ima svoje mjesto unutar islamke matrice i time može obavljati svoju funkciju , omogućujući  nam da se u miru sa samim sobom, našom  zajednicom i prirodom , dobije sreća oba svijeta .

Prijevod sa engleskog:  Vehid Arnaut