Islamski pogled na neke aspekte rada
U islamskoj tradiciji ne postoji hijerarhija vrijednosti u vezi sa različitim vrstama dozvoljenih poslova.

Ne postoji prednost intelektualnog nad fizičkim radom, kvalificiranog nad nekvalificiranim poslom, aktivnosti koja se obavlja izvan ili kod kuće ili prednost trgovine nad poljoprivedom ili proizvodnjom. Ne postoji ponižavajuća profesija. Kada je dozvoljen i zakonit, posao je častan bez obzira o kakvom zanimanju se radilo. Raznolikost poslova povezana je sa raznovrsnošću predispozicija i sposobnosti ljudskih bića. Svako je predodređen za ono što mu/joj odgovara (له يُسّر لِما كلٌّ).
Muslimanski učenjaci) smatraju da je učenje zanata i njihovo praktikovanje vjerska obaveza određene grupe ljudi u zajednici (fardi kifāya – كفاية فرض) zato što su neophodni za opće dobro.Dok nisu preuzeli božansku misiju, svi poslanici su se bavili određenom aktivnošću i poslom. Bili su obrtnici i hranili su se onim što bi zaradili svojim vlastitim rukama. Tako na primjer poznato je da su Adem, Ejjub i Šuajb bili poljoprivrednici, Ismail bijaše lovac, Junus ribar, Salih, Ishak, Jakub i Musa pastiri, Zulkilf pekar, Nuh, Zekerijja i Isa bijahu stolari, Iljas tkalac, Idris krojač, Hud trgovac, Davud kovač i oružar, Jusuf i Harun su bili upravitelji. Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) je u svojoj mladosti bio pastir. Poslije je radio kao trgovac i vodio je posao svoje supruge Hatidže (r.a.), a kada je bio kod kuće uvijek bi sudjelovao u kućnim poslovima.
5.3– Četiri temeljna uslova za dobar posao
Karāma: dostojanstvo u radu, rad u dostojanstvu
Ako rad doprinosi zaštiti dostojanstva ljudskog bića i čuva ga od poniženja da bude na teretu drugima, onda je nužno da se rad obavlja u okruženju i pod uvjetima koji štite dostojanstvo ljudskog bića. Svaki posao koji ne bude garantovao taj aspekat zabranjen je u islamu. U ovom kontekstu nužno je spomenuti zanimanja koja „upredmećuju“ muškarca ili ženu kao i uvjete koji dehumaniziraju radnika s ciljem postizanja što veće produktivnosti i rukovođene neograničenom dobiti. Jedan od temeljnih apekata dostojanstva je korisnost. Ovo je osobina ljudskog bića koja obuhvaća njegov/njezin cijeli život i prati ga/je od rođenja do smrti. Od vjernika se traži da ovu osobinu razvija što je moguće više. U Poslanikovom (s.a.w.s.) hadisu navedeno je da „Bog najviše voli one koji najviše koriste ljudima“. Gubljenje smisla korisnosti znači gubljenje smisla života i svrhe postojanja. To može dovesti do samoubistva kao što se desilo u slučaju Mohamed Bouazizija (Tunis) koji je prouzrokovao „Arapsko proljeće“ 2011. godine i usposlenika France Telecoma – Orange koji je u pismu koje je prethodilo samoubistvu napisao: „Postao sam beskoristan“ (fr. Je suis en trop – Dosta mi je svega!)Korisnost ljudskog bića ne smije biti vezana za posao kao što je to slučaj sa današnjom kulturom gdje, zapravo, radni žargon osnažuje taj odnos. Kada se prestaneš baviti svojim profesionalnim zanimanjem onda ideš u mirovinu. To je termin koji (na engleskom jeziku. op.p) ima blisko značenje sa riječju biti umoran, iskorišten i beskoristan. Na francuskom to znači da si se povukao (retraité - umirovljenik), gubeći na taj način aktivnu ulogu u društvu. Na arapskom jeziku ubrajaš se među one koji sjede (mutaqā'id - متقاعد), gubeći tako sposobnost da se digneš i aktivno djeluješ.
Itqān: tehnički aspekt ihsāna
Itqān je stav i ponašanje profesionalizma što znači da se posao obavi na najbolji tehnički način. Muslimanima se naređuje da nauče zanimanje i da se osposobe za obavljanje određenog zanata ili obrta. Poslanik (s.a.w.s.) kaže: „Bog voli kada neko od vas radi posao da ga profesionalno obavi“. (39) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Bog voli vjernika koji je profesionalan (koji ima zanimanje)“. (40) Halifa Omer (r.a.) je rekao: „Ponekad vidim nekog čovjeka koji mi bude drag. Onda upitam čime se bavi i da li ima neko zanimanje. Kada mi negativno odgovore, taj čovjek padne u mojim očima“. Amāna: osjećaj odgovornosti
Nije dovoljno imati samo kapacitet. Odgovornost koja obuhvata povjerenje, poštenje, iskrenost i integritet također je od značaja kako bi se postigao i ostvario dobar posao. Kada se poslanik Musa (a.s.) susreo sa kćerkom poslanika Šuajba (a.s.) koja je došla da ga pozove da bi mu bila data nagrada za pomoć, prepoznala je kod njega dvije osobine: sposobnost i odgovornost. U skladu sa kur'anskim tekstom, tražila je od svoga babe da ga zaposli rekavši mu: „Babuka moj, zaposli ga! Najbolje je da zaposliš snažnog i pouzdanog“.
Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Svako od vas je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado“. Islam zabranjuje i osuđuje svaki oblik varanja, podmićivanja ili bilo koju formu korupcije. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Nama ne pripada onaj ko nas vara“. (44) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Ispuni povjerenje prema onome ko ti vjeruje, i ne izdaj onoga ko je tebe izdao“. (45) Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Najbolja plaća je ona koja je zarađena rukama poštenog radnika“. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Pošten trgovac će biti proživljen na Kijametskom danu u društvu poslanika, istinoljubivih i šehida“.
'Adl: imperativ pravde
Dostojanstvo, sposobnost i odgovornost ne mogu se implementirati u okruženju kojem nedostaje pravda, naročito kada je riječ o pravičnosti prema radniku.
Pravda podrazumijeva da radnik ne smije biti preopterećen i da mu/joj se ne dodjeljuju zadaci koje on/ona ne može izvršiti. U Kur'anu čitamo da: „Bog ne zadužuje nikoga preko mogućnosti njegovih“. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Vaše sluge su vaša braća. Bog vas je zadužio da vodite brigu o njima. Hranite ih onim što vi jedete, oblačite ih onim što vi oblačite i nemojte ih opterećivati preko mogućnosti njihovih. Ako im, pak, dodijelite kakav težak zadatak onda im pomozite“. Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Svaki put kada olakšaš posao svome slugi bićeš zbog toga nagrađen“.
5.4– Haqq: nerazdvojni par „dužnost-pravo“
Možda se može steći utisak da se islamska tradicija više fokusira na dužnosti nego na prava. Međutim, to je pogrešna percepcija budući da je u toj tradiciji pravo neodvojivo od dužnosti. Arapski termin haqq (حق) koji označava pravo koristi se također i za dužnost/obavezu, kako je prikazano u sljedeća dva kur'anska ajeta:
„Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vas se, kao obaveza (haqq-an) za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima“.. „Daj bližnjem svome pravo njegovo (haqq-ahu), i siromahu i putniku, ali ne rasipaj mnogo“. Riječ wādžib (واجب) koja se obično u arapskom jeziku koristi za dužnost/obavezu podrazumijeva prvenstveno pravnu obavezu.Muslimanski radnik ima dužnosti. On ili ona su dužni ispoštovati svoj radni ugovor ispunjavajući Božiju naredbu: „O vi koji vjerujete, ispunjavajte preuzete ugovore“. (53) Poslodavac je također dužan da ispuni svoje obaveze. Zauzvrat, radnik ima prava. Jedno od njih je da on/ona mora biti korektno plaćen i bez kašnjenja i odgode. Poslanik (s.a.w.s.) nas obavještava u jednom hadisu da će Uzvišeni Bog uzeti za neprijatelja „čovjeka koji je unajmio radnika i nakon obavljenog posla nije mu dao platu“.) Poslanik (s.a.w.s) je također rekao: „Plati radniku prije nego što mu se znoj osuši“.
Autor: Abbas Aroua
Sa arapskog preveo: Halim Grabus