Hvala Allahu Gospodaru Milostivom, 

Neka je salavat i selam na Allahova milosnika i poslanika Muhammeda, a. s., njegovu porodicu i ashabe.

“Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” (Hud, 12)

Draga braćo!

U spomenutom ajetu Uzvišeni Allah, dž. š., naređuje Svome Poslaniku, a. s., i vjernicima da idu Pravim putem koji im je u Kur'anu opisan i objašnjen te da iz oholosti ne okreću leđa objavljenoj Istini. Abdullah ibn Mesud, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., jedne prilike svojom rukom u pijesku povukao liniju, a zatim je rekao: “Ovo je Allahov Pravi put.” Potom je povukao nekoliko linija s njene desne i lijeve strane i rekao: “Ovo su razni putevi, a na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.” Poslanik, a. s., zatim je proučio ajet: “Doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova” (El-En'am, 153) (Ahmed, Musned, hadis br. 4142)

 Smjernice za hod Pravom putem objavljenu su Muhammedu, a. s., koji je, shodno ajetu: “...A ja sam prvi musliman.” (El-En'am, 163), prvi tim putem hodio i svojim sljedbenicima ga pokazao. Budući da se tradicijom označava prenošenje vrijednosti, propisa i pravila ponašanja s koljena na koljeno iz generacije u generaciju, slijeđenje Allahova Pravog puta, u tom kontekstu, označavalo bi slijeđenje tradicije Allahova Poslanika, a. s., kroz oživljavanje i usvajanje njemu objavljenih propisa i pravila ponašanja koje su se kao neprocjenjive vrijednosti brižno čuvale, njegovale i pažljivo prenosile s pokoljenja na pokoljenje do današnjih dana. 

Brojni narodi koji su kroz stoljeća ušli u okrilje islama, nakon pomnog odabira islamskih učenjaka, obogatili su tradiciju Allahova Poslanika, a. s., vlastitom interpretativnom, intelektualnom, kulturnom i etničkom raznolikošću. Obogaćivanje islama prinosima različitih naroda moguće je zbog toga što islam u svojoj univerzalnosti uvažava sve ljude, rase, plemenima ili narode prihvatajući njihove raznolikosti kao Božiji dar. 

Način na koji su Bošnjaci razumijevali islam, izvršavali njegove propise i sve lijepe islamske običaje koji su se tokom stoljeća etablirali među Bošnjacima nazivamo islamska tradicija Bošnjaka. Premda se posljednjih desetljeća mogu čuti tonovi koji negiraju islamsku tradiciju Bošnjaka uz glasno podsjećanje da je islam jedan i isti za sve, sam Allahov Poslanik, a. s., opovrgao je takve tvrdnje kada je rekao: “Ko uvede u islamu lijep običaj, imat će za to nagradu i nagradu svih onih koji po tome budu postupali, a da se time njihova nagrada ništa neće umanjiti...” (Muslim, hadis br. 533) 

Uvođenje lijepog običaja u islamu ne znači uvođenje nekog novoga vjerskog obreda, propisa i sl., već se pod time podrazumijevaju općekorisni doprinosi muslimana koji pripadaju različitim narodima izvršavanju postojećih islamskih obreda.

 Naprimjer, svima je poznata preporuka Allahova Poslanika, a. s., o tome kako je lijepo i korisno ponuditi iftar postaču. Muslimani su čuli ove preporuke, razumjeli njihovo značenje i počeli jedni druge pozivati na iftar, mada u vjerodostojnim zbirkama hadisa nije zabilježeno da je Allahov Poslanik, a. s., pozvao nekog od svojih najbližih rođaka ili prijatelja na iftar, niti je neko na iftar pozivao Božijeg Poslanika, a. s. Dakle, Bošnjaci su ovu izjavu razumjeli na način da je korisno druge pozivati na iftar na osnovu čega se kao lijep običaj razvila tradicija organiziranja porodičnih i drugh iftara. 

Isto je i s običajem posjećivanja roditelja, rodbine, komšija i prijatelja u danima Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama. Svima su poznati stavovi islama o poštovanju roditelja, održavanju rodbinskih veza i međuljudskih odnosa. A jedan od najljepših načina održavanja i unapređivanja spomenutih veza jest dijeliti s najmilijima sreću i radost i biti im podrška u nesreći i žalosti. Shodno tome, Bošnjaci stoljećima njeguju običaj odlaska na bajramluk roditeljima, rodbini i prijateljima, mada u hadiskim zbirkama nije zabilježeno da je takva praksa postojala u doba Allahova Poslanika, a. s. Uz spomenute, Bošnjaci su njegovali ili još uvijek njeguju mnogo drugih lijepih vjerskih običaja poput: obilježavanja rođenja Muhammeda, a. s. (mevlud) i drugih odabranih dana i noći, učenja ramazanske mukabele, učenja sure Jasin za umrle članove porodice uoči petka i ponedjeljka, učenja mevluda i dove za berećet ukućanima povodom useljenja u novu kuću ili stan i sl. Naša ulema je pohvalila ove i druge običaje koji su vremnom postali sastavni dio naše sveukupne islamske tradicije. 

S druge strane, među Bošnjacima su se pod snažnim utjecajima stoljetnog dijeljenja životnog prostora s pripadnicma drugih religija, formirali neislamski običaji i sujevjerja, koji su, uprkos nastojanju uleme opstajali i u nekim slučajevima traju do današnjih dana. Allahov Poslanik, a. s., upozorio je svoje sljedbenike da budu posebno oprezni kod prihvatanja tuđih, neislamskih običaja jer, upravo od slijeđenja običaja i tradicije neke religije zavisi pripadnost toj religiji. Muhammed, a. s., o tome kaže: “Ko oponaša neki narod, on tom narodu i pripada.” (Ahmed, Musned, hadis br. 5114) 

Među neislamskim običajima koji su se uvukli među Bošnjake najviše je onih koji se tiču životnog ciklusa čovjeka: rođenje, brak i smrt. Nije davno bilo da su Bošnjaci rođenje djeteta ili sunetluk proslavljali s alkoholom i drugim haramima ispoljavajući na taj način nezahvalnost Dragom Bogu za dobro koje im je učinio, a ni danas nije rijedak slučaj da mladenci nakon obavljenog šerijatskog vjenčanja u džamiji, slavlje nastavljaju u salonima s alkoholom i neprimjerenim ponašanjem. Također, ružan običaj prisutan među Bošnjacima u današnje vrijeme, jest pripremanje gozbe koja se na dan dženaze nudi prisutnima uz konstataciju da se nešto pojede “za sevab”. O svemu tome Allahov Poslanik, a. s., kaže: “A ko uvede u islam ružan običaj, snosit će odgovornost za to, kao i odgovornost za sve one koji po tome budu postupali, a da se njihova odgovornost time ništa neće umanjiti.” (Muslim, hadis br. 533)

Od ružnih običaja koji su u posljednje vrijeme dobili na intenzitetu među Bošnjacima jest odlazak gatarima, sihirbazima i nadriljekarima koji koristeći islamske fraze koriste tuđu muku za vlastito bogaćenje. Takve i njima slične običaje koji odvraćaju od Allahova Pravog puta i udaljuju od tradicije Allahova Poslanika, a. s., dužni smo sprječavati. 

Molimo Uzvišenog Allaha, dž. š., da nas uputi na Svoj Pravi put. Na put onih koji slijede tradiciju Allahova Poslanika, a. s., a ne na put onih koji su od šejtana zavedeni zalutali. Amin.

 

BILJEŠKE 

  1. El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović, El-Kalem, Sarajevo, 2004. 
  2. Elvir Duranović, Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bošnjaka, Bugojno 2011. 
  3. Imam Ahmed ibn Hanbel, Musned, Muessese er-risale, Bejrut, 1997. 
  4. Kur'an s prevodom, preveo Besim Korkut, prijevod Kur'ana, Kompleks za štampanje Mushafi Šerifa, Medina, 141. h.g. 
  5. Sinanuddin Sokolović, Dužnosti djece prema roditeljima, Sarajevo, 1969.
  6. Sinanuddin Sokolović, Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, Sarajevo, 1972.