Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji sudbinu određuje i kako treba sve uređuje. Neka je hvaljen i slavljen i na ovom i na onom svijetu, nema drugog boga osim Njega.

Salavat i selam poslaniku Muhammedu, učitelju čovječanstva, primjeru dobrote i plemenitosti, te njegovim ashabima koji su i u obilju i u oskudici, strpljivi i Allahu zahvalni bili.

Islam je vjera ravnoteže u svemu: između tijela i duše, ovoga i budućeg svijeta, vjerovanja i djelovanja, halala i harama, džemata i pojedinca itd. Kada je Allah, dž. š., udahnuo dušu u Adema, a. s., odredio je čovjeka da upravlja Zemljom i da u svome životu ispuni časnu misiju halife na Zemlji. Na ovu počast prema čovjeku Uzvišeni ukazuje u suri “Et-Tin”: “Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovoga sigurnoga, Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem !” (Et-Tin 1-4)

Smokva i maslina simboliziraju Palestinu, boravište mnogih poslanika i vjerovjesnika. Sinaj je brdo na kojem je Allah objavio Tevrat Musa, a. s., a sigurni grad je Mekka. Ovo su tri časna mjesta na Zemlji. Predstavljaju duhovnu i prostornu ravnotežu, te ravnotežu čovjeka kao najsavršenijeg bića, stvorenog od materije i duha.

Misija zbog koje je čovjek na ovom svijetu zahtijeva da bude snažnog tijela i duha. Kao što je u prirodi određena hrana za tijelo pomoću koje opstoji i jača, tako je ibadet Uzvišenom hrana za dušu i daje joj snagu za pravilno izvršavanje misije i uloge na ovome svijetu. Svi ibadeti moraju biti iskreni prema Allahu kako bi imali efekta i kako bi ravnoteža bila zadovoljena.

Prenosi se da je Hasan el Basri rekao: “Rezultati pokornosti Allahu su: bjelina na licu, svjetlo u srcu, ljubav ljudi prema čovjeku, obilna nafaka i snaga tijela”.

O ravnoteži u životu čovjeka bez koje nema napretka govori nam i Poslanik, s. a. v. s. Prenosi Ebu Zer El-Gifari, da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: “Boj se Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!” (Ahmed, Tirmizi, hasen sahih)

Citirani hadis ima univerzalnu poruku, jer u sebi sadrži naredbu bogobojaznosti, a potom naredbu činjenja dobrih djela, koja rezultira brisanjem loših djela i naredbu lijepog ponašanja prema ljudima.

Riječi Poslanika, s. a. v. s.: “Boj se Allaha gdje god bio”, aludiraju na to da se čovjek treba bojati Allaha tajno i javno, tj. i kad ga ljudi vide i ne vide, jer ga Uzvišeni uvijek vidi i On je čovjeku odredio čuvare – pisare, koji bilježe ono što radi.

Imam Šafija veli: “Tri su stvari najteže čovjeku:

  1. da udjeljuje kada je i sam u potrebi,
  2. pobožnost u samoći i
  3. govoriti istinu pred onim od koga se nada i od njega strahuje!”

Riječi Poslanika, s. a. v. s.: “poslije lošeg djela uradi dobro djelo čime ćeš ga izbrisati”, aludiraju na to da vjernici svojim dobrim djelima brišu loša djela, pa zato se trudimo da činimo što više dobrih djela, kako bi izbrisali naša loša djela.

Bilježi se od Abdullaha ibn Mesuda, r. a., da je neki čovjek poljubio neku ženu. Potom je došao Poslaniku, s. a. v. s. i ispričao mu svoj slučaj. Poslanik mu nije ništa odgovorio sve dok nije objavljen 114. ajet sure “Hud”: “I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele”. Nakon toga Muhammed a. s. pozva čovjeka i prouči mu objavljeni ajet, nakon čega neko upita: “Da li to važi samo za njega?” Ne, to važi za sve ljude”, odgovori Poslanik, a. s.

Riječi Poslanika, s. a. v. s.: “I lijepo postupaj prema ljudima”, govore o odlikama i svojstvima bogobojaznosti bez kojih se ona ne može upotpuniti. Ona su spomenuta zasebno radi nužnosti njihova objašnjenja, jer mnogi ljudi misle da je bogobojaznost izvršavanje Allahovih naredbi, dok u isto vrijeme zanemaruju prava ljudi, što dovodi do narušavanja ravnoteže i sklada u životu vjernika.

Islam je uspostavio ravnotežu između halala (ono što je dozvoljeno) i harama (ono što je zabranjeno) tako da se šerijat nalazi između jevrejskog zakona, u kojemu je došlo do pretjerivanja u zabranama, i kršćanstva, u kojemu je pretjerivanje u pogledu dozvoljenih stvari. Na pretjerivanje Jevreja Kur'an ukazuje: “I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali, i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili”. (En-Nisa 160-161)

Vjernici traže i Dunjaluk i Ahiret, traže sreću na ovom i na onom svijetu. Njihova dova na svakom namazu glasi: “Gospodaru naš, daj nam na Dunjaluku dobro i na Ahiretu dobro!” (El-Bekare, 201)

Jedne prilike trojica ljudi dođoše do Vjerovjesnikovih, s. a. v. s., žena da ih pitaju o ibadetu Božijeg Poslanika, s. a. v. s., ali im se, kada im je odgovoreno, to učinilo nedovoljnim, te su rekli: “Gdje smo mi naspram Vjerovjesnika s. a. v. s.? Njemu su oprošteni svi prošli i budući grijesi!” – Tako jedan reče: Ja ću stalno noći provoditi u namazu! – Drugi će: Ja svaki dan postim, i ne prekidam. – A treći reče: Ja sam se odrekao žena, i neću se nikad ženiti! – Nakon toga došao je Allahov Poslanik, s. a. v. s., pa je rekao: “Vi ste oni koji su govorili to i to? Tako mi Allaha, ja se više bojim Njega nego bilo ko od vas, i ja sam pobožniji od svakog od vas, ali ja postim i jedem, ja klanjam noću, ali i spavam, i ja se ženim sa ženama, a ko god ostavi moj sunnet, ne pripada meni!” (Buhari)

Ovo je praksa i preporuka Poslanika, a. s., koja uspostavlja ravnotežu i umjerenost u svemu, pa čak i u ibadetima, vodi ka skladu, harmoniji i ustrajnosti što će u konačnici pružiti sreću čovjeku na oba svijeta. Umjerenost, sklad i ravnoteža u ibadetu donosi ustrajnost u činjenju dobra, duhovni mir i zadovoljstvo, a eliminiše površnost, zbunjenost i tegobu na putu približavanja Uzvišenom Stvoritelju.

Ne zaboravimo da smo duša i tijelo, te da moramo uspostaviti među njima ravnotežu.

Ako čovjek živi samo za svoje tijelo, postao je poput životinje, a on to u osnovi nije, a ako pokušava živjeti samo za dušu, želi da bude kao melek, a u osnovi to čovjek nije. Meleki su učinili sedždu našem praocu Ademu, a. s., jer je odlikovan razumom, mogućnošću izbora i odgovornosti za ono što čini.

Gospodaru naš, podari nam milost, oprost i primi naša dobra djela. Amin!

  BILJEŠKE:

  1. Kur'ani Kerim, Prevod značenja na bosanski jezik, Besim Korkut,
  2. Sahihu-l- buhari, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, grupa prevodilaca, Sarajevo, 2009.,
  3. Muslimova zbirka sa komentarom, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, prevod dr. Šefik Kurdić i dr. Semir Rebronja, Zenica-N. Pazar, 2015.,
  4. Muhtesar tefsirul hazin, koji se zove Lubabut-te'wil fi meanit-tenzil, Imam Alauddin Ali ibn Muhammed El-Bagdadi, poznat kao El-Hazin, sažeo šejh Abdul-Ganijj Ed-Daqr, Darul Jemame, Damask, 1994.,
  5. Tejsirul- Kerimur-Rahman fi tefsiri kelamil-mennan, šejh Abdurrahman ibn Nasir Es-S'adi, Kuwajt, 2000. godine,
  6. Nevevijev komentar 40 hadisa, Udruženje Ilmijje IZ u BiH, AKOS, Sarajevo, 2017.,
  7. Es-Sunnetu masdaren lil- ma'rife wel hadare, dr. Jusuf El-Qaradawi, Doha 1995.