Uzvišeni Allah je dini-islam načinio pravom i vjerodostojnom vjerom te pozvao ljude da joj se iskreno okrenu:

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا لا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّهِ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لا يَعْلَمُونَ

Zato upravi svoje lice vjeri s potpunom čistotom, primjereno prirodi  s kakvom je Bog ljude načinio! Nema mijenjanja onoga što Bog stvori. To je ona prava i vjerodostojna vjera, samo što većina ljudi ne zna. (er-Rum, 30)

Nepoznavanje učenja islama, krivo tumačenje njegovih poruka, nedolično ponašanje muslimana i neobjektivnost nemuslimana vode ka pogrešnom sudu o ovoj čistoj i uzvišenoj vjeri.

Posljednja objavljena monoteistička vjera dini-islam proglasila je nevažećim pet principa, poslije kojih svijet više nikada nije bio isti. Izvršena je snažnu reformacija vjerovanja i putem učenja o tevhidu – Allahovoj jednoći i svijetu je islam ponudio jasnu ideju koja će vrlo brzo osvojiti srca ljudi i trajno osnažiti ljudski duh, um i misao. Tih pet reformacija su sljedeće činjenice.

 

Islam je prije svih ukinuo  er-rehbanijje i teokraciju

Prvo: islam je prije svih ukinuo er-rehbanijje – svećenički asketizam i isposništvo. Poslanik, a.s., je rekao:

لاَرَهْبَانِيَّةَ فيِ الإِسْلاَمِ

„Nema isposništva u islamu.“ (Ahmed, 3/82)

Tom porukom je iskorijenjen oblik vladavine u kojem je svećenstvo nositelj vlasti – teokracija. Pa ipak, neki su skloni optužiti islam da zagovara Božiju vladavinu, predstavljajući se kao vrsni poznavaoci vjerskog i svjetovnog. Kakav paradoks!

 

Poništenje rasne i rodne diskriminacije

Drugo: islam je poništio svaki vid vjerske diskriminacije. Nedvosmislenim kur'anskim tekstom zabranio je prisiljavanje drugih na islam. Samim time je zabranio bilo koji oblik činjenja nasilja u ime vjere, objavljujući:

لَا إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ

„Nema prisile u vjeri.“ (el-Bekare, 256)

Ovaj ajet objavljen je u sedmom stoljeću, u vremenu kada je nametanje vjere milom ili silom bila normalna pojava, jednako kao i ubijanje u ime vjere.

Treće: islam je anulirao rasnu diskriminaciju, Poslanik, a.s., je rekao:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَلَا إِنَّ رَبَّكُمْ وَاحِدٌ وَإِنَّ أَبَاكُمْ وَاحِدٌ أَلَا لَا فَضْلَ لِعَرَبِيٍّ عَلَى أَعْجَمِيٍّ وَلَا لِعَجَمِيٍّ عَلَى عَرَبِيٍّ وَلَا لِأَحْمَرَ عَلَى أَسْوَدَ وَلَا أَسْوَدَ عَلَى أَحْمَرَ إِلَّا بِالتَّقْوَى

„O ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan i nema prednost Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crvena rasa ima prednost nad crnom, niti crna nad crvenom osim po bogobojaznosti i stalnoj svijesti o Bogu. (Ahmed, 22391)

Poznato je kako je aparthejd formalno ukinut, ali je nastavio živjeti u glavama onih koji su ubjeđenja kako je boja njihove kože vrjednija od drugih.

Četvrto: islam je ukinuo rodnu nejednakost, onoga dana kada je Svevišnji objavio ajet: „I njihov Gospodar im se odazvao: Ja, doista, neću učiniti uzaludnim nijedno djelo koje neko od vas učini, bio muško ili žensko – svi ste vi istog porijekla.“ (Alu Imran, 195)

Allah, dž.š., je zaštitio ženu od nasilja kazavši: „I kada djevojčica žrtvovana bude upitana zbog kakve krivice bijaše umorena.“ (Et-Tekvir, 8-9)

Jasno opredjeljenje zaštite kćerki nije bilo iznuđeno pritiscima udruženja i aktivistica nego je riječ o vahju – Objavi koja nas uči da govorimo istinu i napajamo se sa vrela Objave kao što se Zemlja napaja čistom vodom iz koje niču ugodni plodovi kojima se hranimo i koji nam život znače.

Niko nema pravo otimati slobodu drugima

Peto: islam je uspostavio istinu rađanja ljudi čistih od grijeha. Svi smo rođeni slobodni, slobodni moramo živjeti i slobodni umrijeti. Islam je poništio vjerovanje da se čovjek rađa sa teretom prvog grijeha hazreti Adema i Have i utemeljio ubudijjet – pokornost samo Bogu Jedinome: „I niko neće breme tuđih grijeha nositi.“ (Fatir, 18)

Niko nema pravo otimati slobodu drugima, niti iko ima pravo ugrožavati mir i sigurnost drugima, zato što su to blagodati koje je Allah, dž.š., darovao svim ljudima.

Islam se u sedmom stoljeću pojavio sa navedenih pet poruka i stoljećima prije ostalih pokreta i ideja proglasio nevažećim ono što je tada  bilo vezano za kler, vjersku i rasnu diskriminaciju, rodnu nejednakost i prvi grijeh.

Vjera islam je čista od svih optužbi na njen račun koje danas plasiraju oni koji žele zamutiti sliku islama pred onima koji žive u neznanju ili gafletu - nemaru. Neki prigovori jesu opravdani i mogu ići na dušu nekih muslimana. Upoznati učenje islama i živjeti po njegovim poruka jeste ono čemu pozivamo i težimo. 

Molimo uzvišenog Allaha da nam omili našu vjeru i da nas učini onima koji nastoje zaslužiti Džennet neumorno radeći dobro. 

Autor: Senad Ćeman