Isa je Allahov znak, stvoren je kao Njegova Riječi i Duh Njegovog izaslanika Džibrila. Isau je bilo znano još kao dječaku da će biti vjerovjesnik svome narodu. Nije se igrao niti zabavljao kao ostala djeca, niti tračio vrijeme u zabavi i besposlici. Odlazio bi u džamiju i tu sa ostalim pobožnim ljudima provodio dane i noći u ibadetu i postu. Prisustvovao je raspravama učenih ljudi i raspravljao sa njima o Uzvišenom Allahu i onome što je On naredio ili zabranio da se čini. Njegove rasprave sa učenim ljudima trajale bi danima i heftama te su oni uvidjeli da Isa drugačije od njih razumijeva vjerske odredbe.

Kada je Isa napunio trideset godina svoga života, Allah mu je poslao Objavu odabirući ga tako kao poslanika sinovima Israilovim poslije Musaa, a.s. U to vrijeme, jevreji su se razišli u pogledu Tevrata (Tore) koji im je Uzvišeni Allah objavio preko Musaa, a.s. Nisu postupali po njegovim propisima. Čak su i njihovi vjerski učenjaci poslovali sa kamatom jedući tako bespoštedno imetke drugih ljudi. Siromašne ljude tjerali su da prinose darove Bogu pohranjujući ih u Sulejmanov Hram, i odatle ih uzimali za sebe tvrdeći ljudima kako je to Allah od njih već primio. Naizgled su ličili na pobožne ljude, a, zapravo, srljali su u propast. Jevreji su mnoge propise Tevrata promijenili i zamijenili ih drugim propisima. I zbog toga im Uzvišeni Allah šalje vjerovjesnika Isaa, a.s., sa Indžilom, da im potvrdi istine Tevrata i obnovi njihovu vjeru. U Indžilu su savjeti od Uzvišenoga Allaha, pomna objašnjenja i opomene njima u vezi sa onim o čemu su se podvojili.

Mesih, Isa, sin Merjemin, obilazio bi ih na njihovim sastancima, susretao na trgovima, odlazio u njihove bogomolje savjetujući ih i ukazujući im na ono što je hajr za njih. Ipak, mnogi od njih, zbog neznanja i inata, uznemiravali su Isaa, a.s. Ali Isa, a.s., bijaše primjer samilosti, blage naravi, nježna i čista srca. Strpljivo je, dobrotom i zadovoljstvom svoje duše, podnosio uznemiravanja neznalica, s blagošću koja nije imala granice. 

Isa, a.s., je mnogo putovao na magarcu obilazeći trgove i gradove; savjetovao je njihove stanovnike i preporučavo im da čine dobra djela i da budu pravedni. Ugledavši jednog čovjeka da krade, Isa, a.s., mu reče: ''Jesi li krao?'' ''Nisam, tako mi Allaha!'' – odgovorio je. Na to je Isa, a.s., rekao: ''Vjerujem u Allaha, a ne vjerujem svojim očima''. Isa, a.s., nije imao kuću, neprestano je, danju i noću, putovao po Allahovoj zemlji. Neko vrijeme je provodio sa ljudima, a neko bi se vrijeme povlačio u pustinju. Životinje i divlje zvijeri u pustinji zavoljele su ga radi njegove blagosti. Ptice bi mu slijetale i hranile se iz njegovih ruku, a on bi ih blagosiljao držeći ih u svojim rukama, a potom bi ih puštao ili stavljao u njihova gnijezda.

Jednoga dana Isa, a.s., je držao govor sinovima Israilovim. Savjetovao im je ono u čemu je njihovo dobro podsjetivši ih da je on Allahov poslanik njima koga je Allah poslao da im obnovi njihovu vjeru. Tom prilikom pozvao ih je da iskreno robuju svome Gospodaru. A oni njemu rekoše: ''O, Isa! Tvrdiš da si Allahov poslanik poslije Musaa i da ti Allah šalje Objavu Indžil, ali mi ti nećemo vjerovati sve dok ne vidimo mudžize u tvojim rukama kao što su ih naši preci vidjeli u rukama Musaa! Imaš li ti štap kao što ga je imao Musa i koji je se pretvorio u zmiju pred ljudima?! Možeš li ti učiniti svoju ruku bijelom, a da to ne našteti onome ko to promatra?!'' 

Isa, a.s., njima reče: ''Svaki vjerovjesnik imao je mudžize, kao što ste vi spomenuli mudžize Musaa''.

''A koje su tvoje mudžize'' - povikaše oni - ''jer tvrdiš da si Allahov poslanik!''

''A hoćete li povjerovati u moje poslanstvo ako vam pokažem neke mudžize?'' – upita ih Isa, a.s.

- ''Zašto ti ne bismo povjerovali?! Pokaži nam te mudžize da ih vidimo i mi ćemo povjerovati u tvoje poslanstvo!''

Isa, a.s., potom reče: ''Obavijestit ću vas o onome šta jedete, a šta čuvate u svojim kućama. Reći ću vam ono što jedete jutrom i navečer, a i ono što skrivate od imetka i robe u svojim kućama''.

''To je čudno, o, Isa!'' – uzviknuše oni. A jedan od njih reče: ''Reci mi, onda, šta sam jeo i pio, a šta sam ostavio kao gotovinu u vreću!''

''Jutrom si pojeo to i to, navečer to i to, u svoju vreću si stavio toliko i toliko dirhema, a toliko i toliko dinara. U ostavi svoje kuće ostavio si to i to, a sakrio si to i to na tom i tom mjestu u svojoj kući'' – odgovori mu Isa, a.s.

Ljudi se začudiše onim što im prozbori Isa, a.s. Onda krenuše sa Isaom, a.s., do kuće ovoga čovjeka, izvadiše vreću sa novcem, prebrojaše ga i uvjeriše se da ga ima onoliko koliko je rekao Isa, a.s., kao da ga je svaki puta krišom pomatrao kad je ovaj novac ostavljao.

Potom se ljudi počeše međusobno utrkivati u pitanjima Isau, a.s., o svojoj hrani i piću, o onome što skrivaju od imetka i robe u svojim kućama. Isa, a.s., im je odgovarao svakom ponaosob otkrivajući im njihove skrivene stvari, čak ih obavještavajući i o onome što je njima nepoznato, što su zaboravili u strogom čuvanju.

Zbog toga neki od njih povjerovaše u Isaovo, a.s., poslanstvo, čvrsto uvjereni u to te postadoše njegovi učenici. Ali, većina ih to poreknu rekavši: ''Ti si nas opčinio, o, Isa, i obmanuo su naše umove. Prije ovoga si poslao poslao uhode i špijune koji su ti otkrili većinu naših stvari, i saznali su ono što ni mi sâmi ne znamo. Mi ti zaista nećemo vjerovati sve dok tvoje mudžize ne budu kao mudžize Musaa. Pokaži nam druge mudžize koje će potvrditi tvoje poslanstvo!''

''Iscijelit ću slijepa od rođenja i gubavca, sa Allahovom dozvolom'' – reče Isa, a.s.

- ''Zar ti tvrdiš da možeš izliječiti slijepa od rođenja, povratiti mu vid, a i da gubavca možeš izliječiti, a tu se i liječnici zbunjuju?!''

- ''Da, ja ću to učiniti sa Allahovom dozvolom''.

''Ako to zbilja uradiš, o, Isa  - rekoše oni – ti si onda, zaista, Allahov poslanik!''

I oni sakupiše iz svih gradove sve slijepe osobe, također, i sve gubavce čija je koža oboljela. Potom potražiše Isaa, a.s., da ih izliječi. Isa, a.s., se pojavi pred njima, pa potra svojom rukom po očima slijepih osoba, i njima se vrati vid, progledaše. Zatim potra svojom rukom po koži gubavaca, i nesta njihove bolesti. Vratiše se svojim kućama potpuno zdravi kao da nikada i nisu bili u bolesti. Zadovoljni što su izliječeni od bolesti povjerovaše u Isaa, a.s., čvrsto uvjereni da je on Allahov poslanik i Njegova Riječ. Učinio im je ono što ni najvještiji ljekari u to vrijeme nisu mogli učiniti.

Progledaše, dakle, oči onih koji nikako nisu vidjele ovaj svijet i shvatiše svu ljepotu kosmosa osjećajući Allahovu veličinu. Popravi se koža onih koji izgubiše nadu u ljekarsku pomoć; spade im briga sa srca kad se odstranu njihova bolest. Isa, a.s., nije izvršio nikakvu operaciju nad njima, niti im je prije izlječenja dao nekakav lijek; odstranio je njihove bolesti samo dodirom ruke, kao da je u njoj lijek.

Pa kako, onda, da Isa, a.s., ne bude blagoslovljen kod svoga Gospodara i kako da se ne povjeruje u njegovo poslanstvo kad je on Allahov znak i Njegova Riječi?!

Za one koji su vidjeli ove mudžize to je bio istinski dokaz da povjeruju u Isaovo, a.s., poslanstvo. Ali jevreji, oholeći se i prkoseći, opet ne povjerovaše.

Oni kazaše: ''O, Isa! Ti si sihirbaz i veoma moćan čovjek, čak si i ljekare prevazišao. Nadmašio si i špijune u spoznaji onoga što skrivamo od hrane i imetka. Međutim, mi ti nećemo vjerovati dok te mudžize ne izvedeš onako kako je to Musa činio, oči i oči sa protivnicima, i u onome u čemu su i oni vješti. Pa, imaš li još kakve mudžize?!''

- ''O, skupino jevreja, vidim da se oholite i inatite. Tražite od mene da činim mudžize, a opet ne vjerujete. I kad bih vam učinio nešto još začudnije od onoga što je činio Musa, vi opet ne biste povjerovali!''

''Mi ćemo povjerovati u tvoje poslanstvo ako nam pokažeš nešto čudno nalik onome što je pokazivao Musa'' – rekoše jevreji.

- ''Pokazat ću vam još čudnije nešto od onoga što je Musa pokazivao ako mi se obavežete da ćete povjerovati u Allaha i Njegovog poslanika!''

- ''Obavezujemo se na to! A šta ćeš nam to pokazati?!

- ''Napravit ću vam od blata nešto poput ptice, u nju ću udahnuti i ona će, Allahovom voljom, postati ptica''.

''E, Isa, mi ti ne vjerujemo da si kadar to učiniti. Kako će oživjeti i letjeti obično blato?! – suprotstaviše se jevreji.

- ''Ne, nisam ja kadar to učiniti, ali Allah je kadar učiniti sve! Pa kada vam pokažem ovu mudžizu i učinim je pred vašim očima, hoćete li onda povjerovati u vašeg Gospodara i potvrditi da sam ja Njegov poslanik?''

- ''Da, hoćemo, povjerovat ćemo u našeg Gospodara i potvrditi da si ti Njegov poslanik i Riječ od Njega''.

I Isa, a.s., se obrati skrušeno Uzvišenom Allahu dovom, zatim poče praviti od blata nešto poput ptice oblikujući noge, krila i kljun. Kad završi sa oblikovanjem, predoči to jevrejima, dade im  da to uzmu u svoje ruke i upita ih: ''Šta vidite u svojim rukama?'' ''Oblikovano blato, o, Isa, ti si izgleda vješt oblikovatelj, pa hajd' pokaži nam kako će ovo blato oživjeti i letjeti?! – povikaše jevreji.

Isa, a.s., stade puhati u oblikovanu pticu, u njezin kljun, i, malo-pomalo, poče se širiti život u njoj, otvoriše joj se oči, pokrenuše krila i noge, te pusti svoj pijev leteći unaokolo pred njihovim očima. Jevreji je zgrabiše svojim rukama, kad ono – meso, krv i perje kao kod ostalih ptica!

Neki od njih povjerovaše u Isaovo, a.s., poslanstvo, a većina ih reče: ''On je, zbilja, veliki sihirbaz, opčinio je naše oči tako da nam se njegova čarolija pričinila kako se kreće i leti. Kako samo nismo znali da je on sakrio živu pticu u svoje odjeću, a zatim je izvadio pred nama?!''

A oni koji povjerovaše rekoše: ''O, narode, tako nam Allaha, sve ste već vidjeli svojim očima, vidjeli ste kako se život pojavio u oblikovanom blatu, kao što vatra raspiruje drva i suhu travu, i kao što voda duboko prodire u grane drveća. Vidjeli ste postepeno pojavljivanje života u ptici, života koji je ulazio od njezine glave pa sve do nogu. Pa kako možete tvrditi da je Isa sakrio pticu te vam je pokazao, kad se to zbilo pred vašim očim?!''

Jevreji rekoše: ''Da je Isa iskren u onome što čini, oživio bi mrtvaca!''

''Udahnjivanje života u pticu jeste život poslije smrti'' – odgovori im jedan od Isaovih, a.s., pomagača.

- ''Želimo da proživi naše mrtve koje smo pokopali svojim rukama i da ih žive vidimo! U tome nas neće moći obmanuti, pa možeš li to učinit, o, Isa?!''

Isa, a.s., reče: ''Allah čini ono što On hoće, ja sam, narode moj, nemoćan poput vas da bilo šta učinim. I sve što činim sa Allahovom je dozvolom, pa ako On htjedne, oživjet ću mrtve kao što je podario život i ptici!''

- ''Ako nam, o, Isa, pokažeš tu mudžizu, onda je ona nalik onome što je činio Musa. U tom slučaju, slijedit ćemo te i povjerovati u tvoje poslanstvo!''

- ''Šta sada želite, o, narode moj?''

- ''Oživi nam toga i toga iz njegovog mezara, da ga vidimo, a i on nas da vidi, da s njim pričamo, a i on da sa nama priča!''

''A poslije toga da se vrati u svoj mezar kao što je i došao iz njega'' – predloži im Isa, a.s.

''Prihvatamo!'' – potvrdiše jevreji.

''Pa ako vam to učinim, šta ćete, onda, vi učiniti?'' – upita ih Isa, a.s.

- ''Onda si ti izvršio svoju zadaću i pokazao si nam sve mudžize koje smo htjeli vidjeti. I nijedan čovjek više nema razloga da ne povjeruje u tvoje poslanstvo nakon toga!'' 

Isa, a.s., uputi dovu svome Gospodaru moleći Ga da im oživi mrtvaca. Potom se upiti ka mezarju sa njima, čak otiđe do onog mezara kojeg su oni odabrali da iz njega bude proživljen mrtvac. Isa, a.s., stavi svoju ruku na mezar, i kabur se rastavi. Mrtvac iziđe živ (iz mezara) skidajući sa sebe ćefine, i stade posmatrati jevreje razgovarajući sa njima, a i oni su njega gledali i razgovarali sa njim. Oživljeni mrtvac posvjedoči poslanstvo njihovog vjerovjesnika, čvrsto vjerujući da je Isa, a.s., Allahov poslanik i Njegova Riječ. Isa, a.s., zatim, zamoli svoga Gospodara da ga vrati ponovo u mezar, i mrtvac pade u njega, a kabur se nad njim zatvori.

Sinovi Israilovi, jevreji, svojim očima su vidjeli ovu čudnu mudžizu Isaa, a.s. I on pomisli da su oni povjerovali u njega i potvrdili njegovo poslanstvo. Međutim, malo ih to učini. Većina je i dalje ostala u zabludi i prkosu, u svom nevjerovanju u Allaha i Njegovog poslanika.

A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: ''Koji će biti pomagači moji na Allahovom Putu?'' ''Mi'' – rekoše učenici – ''mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljujep vjerujemo i mi psolanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!''

Isa, a.s., bī zadovoljan onima koji povjerovaše da je on Allahov poslanik, i nazva ih havarijjunima.

(Poglavlje iz knjige: Kissatu 'Isa / Kazivanje o Isau, a.s., Kairo, s.a.)

 

Autor: Ahmed et-Tadži

Preveo s arapskog: Almir Fatić