Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru svega stvorenog, i neka su Božiji blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, a. s., njegovu časnu porodicu, čestite ashabe i naše plemenite šehide.

Mnogi kur’anski ajeti govore o blagodatima vode: “Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni?” (El-Vakia, 68-70)

Zatim: “Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a u stanju smo i da je odvedemo.” (El-Mu’minun, 18)

Zatim: “I jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju”. (Er-Rum, 24)

Kur'an nam govori o vodi kao neizmjernoj milosti Božijoj. O njoj se govori kao o supstanci života, iz koje je Allah, dž. š., “sve živo stvorio” (El-Enbija', 30), iz koje se “stvaraju ljudi i čini da su rod...” (El-Furkan, 54)

Spuštanje kiše iz oblaka u Kur'anu se opisuje istim riječima kojima se opisuje i objavljivanje same kur’anske Objave. Kiša se poput Objave spušta ili “šalje dolje” kao rahmet od Milostivog Gospodara: “Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi...” (Ez-Zumer, 21) 

Voda u svim svojim stanjima se u Kur'anu spominje u više od šezdeset ajeta: voda je kiša, voda je rijeka, voda je more, voda je rosa, voda je sočica i led... 

Osim što je izvor života, sredstvo čišćenja tijela i uređivanja našeg životnog prostora, voda je i sastavni dio vjere i simbol duhovne čistote. Voda je jedna od rijetkih tvari od kojih se ne mogu praviti kipovi, kumiri i idoli. Prenosi se da je zbog toga, voda zahvalila Allahu Uzvišenom i obavezala se da će Mu se stalno i predano klanjati svojim žuborom, vodopadom, valovima, izvorskim kuljanjem, isparavanjem. 

Božiji Poslanik, a. s., cijenio je vodu kao Allahovu blagodat na Zemlji, tražeći od svojih sljedbenika da je čuvaju i racionalno troše. Bez obzira na to za šta se koristi, uvijek se isticalo da se voda ne prosipa i da se uzima u količini koliko nam je zaista potrebno. Poslanik, a. s., zabranio je  rasipanje vode prilikom uzimanja abdesta, makar onaj koji abdesti bio i na obali rijeke. 

Muhadisi navode da se u šest zbirki hadisa na osam stotina mjesta spominje voda. 

Preneseno je da je Sa’d b. Ubade upitao Poslanika, a. s.: “Koja ti je sadaka najdraža?” Poslanik, a. s., odgovorio je: “Voda!” (Ebu Davud)

 “Nekog čovjeka je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izišao iz bunara ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: ‘I ovoga psa zadesila je žeđ kao i mene.’ Onda je ponovo sišao u bunar i svoju cipelu napunio vodom, prihvatio je zubima i tako izišao iz bunara i napojio psa. Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio. Tada ashabi upitaše: ‘Poslaniče, zar imamo nagradu i kad životinje napojimo?’ On im odgovori: ‘Za svako živo stvorenje imate nagradu (kada ga napojite, nahranite i s njim lijepo postupite).’” (Buharija)

S druge strane, Svemogući Gospodar kažnjava Džehennemom one koji uskraćuju vodu životinjama. To se desilo ženi koja je zatvorila mačku ne dajući joj ni hrane ni pića. Takvu predaju bilježi Muslim. Onome, ko zabrani vodu onima kojima je potrebna, Allah će uskratiti Svoje dobrote na Sudnjem danu.” (Ahmed)

Dosta ljudi misli da voda kontinuirano dolazi odnekud. No, nauka potvrđuje da je količina vode na našoj planeti uvijek ista. Kapi kiše koje donose osvježenje za ljetnih vrućina mogu biti iste one koje su potopile Nuhov narod, Faraona, stanovnike Sabe. Pošto je 70 % kopna pokriveno morima i okeanima ljudi vjeruju da vode ima više nego ičega drugoga, no, kada bismo odvojili planetu i svu vodu na njemu, količina vode u odnosu na ostatak planete bila bi ko kap u odnosu na plod jabuke. 

Najnovija naučna istraživanja pokazuju da je voda živi organizam koji pored mnogih posebnosti ima i mogućnost pamćenja. Mnogi fikhski propisi o čistećoj i nečistećoj vodi o kojima možda nismo toliko razmišljali u budućnosti će, kroz nova naučna oktrića o vodi, možda biti tretirani kao dokazi nadnaravnosti kao što se danas često spominju neki drugi ajeti ili hadisi.

Uzvišeni Allah nas upozorava: “Reci: 'Šta mislite, ako vam vode presuše – ko će vam tekuću vodu dati?'” (El-Mulk, 30) 

Poznato je da slatke, pitke vode na našoj planeti ima oko 2,5 % i da je nejednako raspoređena. Svakim danom ima je sve manje zbog neadekvatnog upravljanja i nemara. U većini zemalja Afrike i Azije vlada hronična nestašica vode. Pretpostavlja se da će do 2025. godine dvije trećine čovječanstva osjetiti ozbiljan nedostatak vode. Procjene stručnjaka kažu da oko 1,1 milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, 2,5 milijarde nema elementarne sanitarne uslove, a više od pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom. 

Musliman se prema vodi treba odnositi sa iznimnim poštovanjem na isti način kao što se odnosi prema svakom slovu Objave. Ako nam je Poslanik zabranio rasipanje vode onda nam je jasno koliki je grijeh i destrukcija njeno nepotrebno onečišćavanje u bilo kom obliku i okruženju.

Poslanik, a. s., zabranio je da se vrši mala nužda u tekućoj vodi. “Čuvajte se troga što prokletstvo izaziva: obavljanje nužde na izvorima vode, na putu i u hladu.” (Ebu Davud, Ibnu Madždže) 

Ovo se može odnositi i na brojne kanalizacione i otpadne vode koje puštamo u naše, nekada čiste rijeke i potoke, kao i deponije smeća i otpada koji se mogu svuda vidjeti. To je naša golema nevolja i sramota.

Opasnost prouzrokovana nekontrolisanim iskorištavanjem Allahovih blagodati usljed ljudske pohlepe je stvarna opasnost za Zemlju. Ljudi u jurnjavi za bogastvom pretvaraju se u fanatične rušitelje, opasne za prirodni red i poredak planetarnih razmjera. Svakog dana možemo pročitati vijesti koje nam prizivaju kur’anski ajet: “Pojavio se metež i na kopnu i na moru, zbog onoga što ljudi rade” (Rum, 41) 

Kur'an pored spominjanja vode kao blagodati ljudima spominje i vodu kojom kažnjava ljude zbog njihovih grijeha: Potop jest prva kazna kojom je Allah, dž. š., kaznio neki narod: “Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali. I Mi smo njega i one što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.” (El-Ankebut, 14-15)

Zatim, Allah, dž. š., potopom kažnjava faraona i njegovu vojsku. 

Allah, dž. š., kaže: “O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao... i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili!” (El-Bekare, 47-50)

Kraljevina Saba je također potopljena kako Allah, dž. š., kaže: “Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 'Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!' Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!” (Es-Sebe’, 15-17)

 

Draga braćo! 

Konstantno nam je potrebna voda kako bismo živjeli. Njome se čistimo i fizički ali i duhovno. Budimo zahvalni Allahu koji nam je dao dovoljne količine vode! Čuvajmo vodu i ne dopustimo sebi da kakvim nemarnim odonosom zagađujmo prirodnu okolinu. Naša obaveza je da imamo i iskazujemo poštovanje prema vodi, da tome učimo našu djecu – da umjereno trošimo vodu i da svojim primjerom pokažemo drugima koliko nam je stalo do čistog okoliša, zdrave sredine i lijepe, pitke, bistre i prirodne vode. 

I ne zaboravimo, kao što nam je potrebna voda koju nam Bog spušta, tako isto nam je potrebna i Objava koju nam je On spustio. Valja nam se napajati njome, čitati je, živjeti je, cijeloga svoga života biti njenim iskrenim sudrugom. Napajati se Božijom riječju znači piti je danas i ovdje, ne jučer i negdje na drugom mjestu. 

Mi moramo oživjeti značaj potrebnoga ali i potrebu da budemo značajni, da darujemo smisao našem življenju. 

Ako pogledamo šire jedan od najraširenijih fenomena današnejg vremena jest žeđ za Bogom. Današnji svijet žeđa za istinskom duhovnošću. Duhovnost koju treba današnji čovjek jest ona koja pruža i svjedoči svijetu razloge nade, duhovnost koja je vidljiva i pristupačna. Traže se plodovi. Priča o vodi žednom neće ugasiti žeđ, kao ni priča o hrani gladnom, niti je dobro žednog nuditi pitom ni gladnog čašom vode. 

Usmjeravanje i aktiviranje čovjeka u pravcu vanjskog, stvaralačkog, pozitivnog i korisnog ispoljavanja, glavni je cilj svih ustanova u islamu. Sve se mora potvrditi djelom, zapravo pretvoriti u djelo. 

Poslanik Islama, a. s., veli da nema vjerovanja bez djela, niti djela bez vjerovanja. 

Molimo Allaha, dž. š., da učini da budemo od onih koji su samo Njemu zahvalni za ovu i sve druge blagodati. Molimo Ga da nas učini čistim i sačuva žeđi i na ovom i na budućem. Amin!

 

BILJEŠKE: 

 

  1. Kur’an s prijevodom, Besim Korkut, El-Kalem, Sarajevo 2005.
  2. Isanović, Nusret, Latić, Džemaludin, .Vjeronauka 1, udžbenik za srednje škole, El-Kalem, Sarajevo, 2009, str. 140-142. 
  3. Bajić, Esad, Znakovi za razumom obdarene, Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic 2013
  4. Bajić, Esad, Put ka Zemzemu - hutbe, Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2015. godine
  5. Bajić, Esad, Hudhudovim tragom - hutbe, Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic 2013.